Molim Vas, recite nam nešto o Državnoj nagradi za znanost.

Državnu nagradu za znanost dodjeljuje Republika Hrvatska znanstvenicima, istraživačima i znanstvenim novacima za iznimna postignuća u znanstvenoistraživačkom radu, širenje znanstvenih spoznaja i njihovu primjenu. Dodjeljuje se svake godine u četirima kategorijama: Nagrada za životno djelo, Godišnja nagrada za znanost, Godišnja nagrada za popularizaciju i promidžbu znanosti i Godišnja nagrada za znanstvene novake.

Nagrade, prema odluci Odbora za podjelu državnih nagrada za znanost, u ime Hrvatskog sabora uručuje predsjednik Hrvatskog sabora. Odbor, uz predsjednika Hrvatskog sabora, čini 12 istaknutih znanstvenika iz zemlje, a svaki prijedlog za nagradu prolazi proces recenzije. Uz plaketu, nagradu čini i novčani iznos.

Koju ste nagradu Vi dobili i što Vam znači takvo priznanje?

Dobila sam Godišnju nagradu za znanost za 2020. godinu u području biotehničkih znanosti. U toj kategoriji nagrada se dodjeljuje za značajno znanstveno dostignuće, znanstveno otkriće i/ili primjenu rezultata znanstvenoga rada. Dobiti takvu nagradu iznimna je čast i veliko priznanje. Međutim, iza nje stoji mnogo rada i to ne samo mojega nego i cijelog mojeg istraživačkog tima, tako da je nagrada zapravo priznanje svim članovima tima. Lijep je osjećaj kada vam netko “sa strane”, tko je odmaknut od vašeg rada, na takav način kaže da dobro radite svoj posao. To vam daje veliki vjetar u leđa i poticaj da nastavite dalje još bolje i jače.

Kako objašnjavate činjenicu da posljednjih desetak godina svake godine Državnu nagradu za znanost u nekoj od kategorija dobiva upravo znanstvenik/znanstvenica s osječkog PTF-a?

Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek stalno posvećuje veliku pozornost znanstvenom radu, od ulaganja u znanstvenoistraživačku opremu preko poticanja prijava znanstvenih projekata, objave radova u relevantnim časopisima do potpore mladom znanstvenom kadru, naravno u skladu s financijskim mogućnostima i kapacitetima za zapošljavanje. Kada se napravi analiza po broju zaposlenika na instituciji, mogu slobodno reći da smo sigurno Fakultet s najjačom znanstvenom produktivnošću na razini Sveučilišta iako od osnutka nemamo najbolje uvjete za rad. Podsjećam da smo moderne prostore na Tenjskoj cesti dobili tek 80-ih godina, useljavanje u njih išlo je dulji niz godina, da bismo već 90-ih bili primorani napustiti zgrade zbog razaranja 1991. i 1992. Slijedilo je razdoblje izbjeglištva, rada na više lokacija, da bismo 1996. uselili u prostore u Tvrđi gdje smo podstanari i danas, ali nemamo odgovarajuće uvjete. Unatoč svemu tome, neprekidno radimo na znanstvenoj izvrsnosti, a to se onda očituje u brojnim nagradama naših zaposlenika na državnoj, ali i na lokalnoj i međunarodnoj razini. Vjerujem da bismo se istaknuli još i više da se nismo morali suočavati sa svim tim izazovima. Nadam se da će uskoro sva naša oprema koju vrijedno prikupljamo kroz brojne znanstveno-istraživačke projekte naći svoje mjesto u novim odgovarajućim laboratorijima u zgradi u Kampusu.

Kako je baviti se znanošću u Republici Hrvatskoj?

Jednom riječju, izazovno (odgovara uz smijeh). Nažalost, ulaganja Republike Hrvatske u znanost u odnosu na druge europske i svjetske zemlje još uvijek su vrlo ograničena, stoga je teško održavati znanstvenu izvrsnost kakvu imaju drugi svjetski znanstvenici, a posljedično i prilično teško privući sredstva iz međunarodnih fondova. Međutim, smatram da imamo kvalitetu u kadrovima i po znanju i po inovativnosti, ali infrastrukturno jako zaostajemo za Europom i svijetom. Međutim, naši znanstvenici, primjerice prof. Jakobek Barron s našeg Fakulteta, nalaze se među najcitiranijima na svijetu unatoč ograničenjima u opremljenosti i sredstvima za znanstvenoistraživački rad. Za razliku od, primjerice, Velike Britanije, SAD-a i skandinavskih zemalja, gdje i država i privredni sektor ulažu značajna financijska sredstva u znanstvena istraživanja, naši znanstvenici, uz to što se bave znanošću, veliki dio energije ulažu i u iznalaženje financijskih sredstava za rad. Zato uspjeh svakog našeg znanstvenika na međunarodnoj razini vrijedi dvostruko.

Kakva je onda poruka budućim mladim znanstvenicima? Isplati li se uopće ući u svijet znanosti u Republici Hrvatskoj?

Dakako da se isplati! Motiv za bavljenje znanošću nikada ne smije biti profit, broj objavljenih znanstvenih radova ili nagrade, nego želja za istraživanjem i otkrivanjem novih stvari, pomicanje granica i stjecanje novih iskustava. Dobiti odgovor na pitanje: Može li? Zašto? Kako?... doći do novih spoznaja i zaključaka neprocjenjivo je. Nedostatak financija u nekim je trenutcima i prednost jer vas tjera da surađujete s drugim znanstvenicima u zemlji i izvan nje kao i da još više razmišljate “izvan okvira”. Imate naše znanstvenike koji su sami napravili uređaje jer su im komercijalni bili preskupi. I tu imamo primjer na našem Fakultetu – uređaj za superkritičnu ekstrakciju pomoću CO2 na Katedri za tehnološko projektiranje i farmaceutsko inženjerstvo, uređaj za obradu visokonaponskim električnim pražnjenjem na Katedri za tehnologiju ugljikohidrata. Sami smo nadogradili laboratorijski ekstruder za ekstruziju potpomognutu superkritičnim CO2. Kada imate volju i želju i volite ono što radite, onda ne postoji emoguće.