Oliver Jukić, poznati slatinski autor romana, kratkih priča, dokumentarnih i stručnih radova iz područja računalstva i telekomunikacija, doktor znanosti te član Društva hrvatskih književnika, pokrenuo je inicijativu za obnavljanje rada amaterskog kazališta u Slatini.

On je pozvao sve zainteresirane da dođu na prvi sastanak inicijativnog odbora u ponedjeljak, 31. siječnja, a dobrodošli su svi koji imaju volje za bavljenjem kazališnim amaterizmom u umjetničkom ili organizacijskom smislu, kao članovi glumačkog ansambla, šaptači, inspicijenti, umjetnički voditelji, članovi uprave, obični članovi ili jednostavno ljubitelji kazališta, bez obzira na godine, a nakon prvog sastanka inicijativni odbor organizirat će i provesti osnivačku skupštinu.

Slatina je svojevremeno imala kazalište, ali od izbijanja ratnih sukoba i počeka Domovinskog rata 1991. godine, nije više bilo uvjeta za takvu djelatnost. Kotarsko amatersko kazalište Podravska Slatina osnovano je 1954. godine, a radilo je samo četiri godine. Prvi direktor, intendant i redatelj u toj ustanovi bio je Leo Srdoč, koji je iz Raba došao u Slatinu na nagovor Emila Kutijara, glumca koji je osnovao Društvo dramskih umjetnika Hrvatske.

Prva premijera 1955. godine bila je Držićeva komedija "Dundo Maroje", a potom su u Slatini izvedeni Šenoino "Zlatarevo zlato" i Goldonijeve "Ribarske svađe". Na kazališnom repertoaru tada su bile uglavnom lagane salonske komedije, ili djela poznate svjetske literature. U to vrijeme gradila se slatinska kazališna zgrada, danas Pučko-otvoreno učilište s kinom i Gradska knjižnica i čitaonica. Srdoč je angažirao arhitekta Alexandera Freudenreicha iz Zagreba, koji je prilagodio gradnju potrebama kazališta, tako da je slatinsko kazalište imalo sve što jedna takva kuća treba imati, od pozornice, garderobe ispod pozornice i prostora za orkestar, do balkona i primjerene rasvjete.

Kad su se 1958. godine spojili kotari Virovitica i Slatina, a uz opravdanje da nema novca, političari su smatrali da je u kotaru dovoljno samo jedno kazalište, pa je prednost dobila Virovitica. Kazalište u Slatini jednostavno su ugasili. Šesnaest godina kasnije Leo Srdoč je (1974. godine) pokrenuo dramsku sekciju u okviru tadašnjega Kulturno-umjetničkog društva Bratstvo, a potom i Gradsko amatersko kazalište "Franjo Sertić Bijeli". Partijski Komitet tada je ocijenio da nije vrijeme za osnivanje samostalnog kazališta, pa je Srdoč osnovao kazalište kao kulturnu udrugu u trošnom, ali lijepo uređenom dvorcu Drašković. Unatoč nepovoljnim ‘kazališnim‘ uvjetima, u Slatini su u to vrijeme gostovali veliki dramski umjetnici s prostora bivše države (Vanja Drach, Zorislav Zoričić, Marija Kohn, Ružica Sokić, Josip Pejaković, Željko Vukmirica, Fabijan Šovagović), a tada se u rad kazališta sa 17 godina uključila i Jadranka Srdoč, koja je profesionalno pčela svoju kazališnu karijeru 1984. godine, kada njezin otac Leo odlazi u mirovinu. U proljeće 1991. godine održane su posljednje Kazališne večeri i od tada Slatina nema kazalište.



Upitali smo Olivera Jukća što ga je ponukalo da pokrene inicijativu, i kako je do toga došlo.

- Radeći na knjizi "Almanah slatinske kinematografije", u kojoj je jedan dio posvećen i kazalištu koje je svojedobno "stolovalo" u zgradi kina, bilo je nemoguće ne osjetiti žal za time što u tako lijepo opremljenoj i obnovljenoj dvorani svoje predstave ne daje i slatinsko kazalište. Kako sam prije Domovinskog rata aktivno sudjelovao u radu tadašnjega gradskog amaterskog kazališta, poželio sam opet vidjeti slatinske kazališne amatere na ovim daskama. Posebice su me u tome inspirirali mladi iz Župe sv. Josipa koji su prigodno, o Božiću, izveli jednu kraću predstavu u kojoj su se pokazali potpuno dorasli zadatku - kaže Oliver Jukić.

Koautorica knjige “Almanah slatinske kinematografije” Danijela Fabric Fabijanac, inače ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Slatina, dala je potporu ideji, baš kao i gradonačelnik Denis Ostrošić i pročelnik Krunoslav Šarabok, koji su na sastanku u gradskoj upravi obećali i konkretnu pomoć u radu kazališta čim se ono obnovi.