Ovih dana aktualan je, i u medijima prisutan, snažan pad vrijednosti kriptovaluta, prije svih bitcoina kao glavnog njihova predstavnika. Koriste se zvučne riječi poput slom, krah, i slične, a budući da su mnogi građani, osobito mlađi, uložili ponešto u kriptovalute, opravdano je zapitati se o čemu je riječ i što se doista događa na tržištu.

Za početak dobro se podsjetiti da su kriptovalute radikalna inovacija u svijetu financija, i da su kao takve svojevrstan remetilački faktor, štap bačen u žbice donedavno neprobojnog svijeta visokih financija u kojima su se pojedine institucije uljuljkano smatrale nedodirljivima. Kao potpuno, iskonski digitalne valute za digitalni svijet, osmišljene da funkcioniraju bez institucija, decentralizirano, nije čudno što su privukle veliku pozornost širokog spektra ljudi, od anarhista, liberala, do konzervativaca. Iako već dugo nisu novost, još uvijek mnogi ostaju iznenađeni snažnim oscilacijama vrijednosti, nečim što je zapravo pravilo, a ne iznimka u njihovu kontekstu. Naime, poznato je da su kriptovalute najvolatilnija vrsta imovine, ona kod koje su u kratkom roku moguće goleme zarade, ali i golemi gubici. Kao takve nikako se ne preporučuju onima koji su neskloni riziku i koji nemaju "želudac" za uspone i padove kojih je bilo, i zasigurno će ih još biti. Stoga se posljednji "slom" komotno može staviti u kategoriju "već viđeno".

Valja ipak pojasniti zašto je došlo do velikog pada i koje su okolnosti zbog kojih se vrijednost bitcoina prepolovila u posljednjih nekoliko mjeseci. Iako je često nemoguće obuhvatiti sve što se događa na tržištu i ponuditi racionalno objašnjenje (makar i uz naknadnu pamet), vjerojatno ključan faktor jest relativno nagla pojava inflacije. Naime, i u SAD-u i u eurozoni stope inflacije su na razinama koje su neviđene u proteklih nekoliko desetljeća. Posljedica je to dugogodišnje monetarne politike središnjih banaka koje su još od financijske krize 2008. godine držale kamatne stope (odnosno cijenu novca) iznimno niskom, a u nekim zemljama čak i u negativnom području, što je skok u nepoznato i ekonomski eksperiment bez presedana. Izobilje likvidnosti (slobodnije rečeno: golema količina novca u sustavu) učinila je atraktivnim rizičnije objekte investiranja. Jer, zašto ne? Kad se novac može dobiti uz kamatnu stopu od gotovo nula posto, zašto ne pokušati i s vrlo rizičnim investicijama? Uz to, niske kamatne stope posvuda "tjeraju" građane i poduzeća na pomak u rizičnije područje, i prečesto bankari građanima kao supstitut za štednju (koja se obeshrabruje i praktično ismijava nepostojećim prinosom) nude udjele u investicijskim fondovima koji su sve samo ne zamjena za bankarski depozit. Nadalje, nakon potpunog zastoja 2020. godine, krajem prošle godine globalna ekonomija se "zalaufala", pokrenula nakon prisilne hibernacije, i potražnja za najrazličitijim robama i uslugama je buknula; porast potražnje izaziva porast cijena. Uza sve to, mnogi govore i pišu o novoj fazi industrijalizacije, o prelasku na ekološke, održive izvore energije, elektrifikaciju prometa, a što sve pomiče klasičnu potražnju u neka nova područja. Niske kamatne stope i rast potražnje izazvali su, dakle, inflaciju. Kako bi uravnotežila vrijednost novca, to jest suzbila porast cijena, Američka središnja banka (FED) najavila je povećanje kamatnih stopa, što je izazvalo neka dugo neviđena, gotovo zaboravljena preslagivanja na financijskim tržištima. U proteklo vrijeme može se promatrati kako je većina dioničkih tržišta u crvenom, a najpoznatiji svjetski dionički indeks S&P500 zaronio je u posljednja tri tjedna oko 10 posto, što je za ovaj indeks velik pomak. Dakle, očekujući smanjenje likvidnosti, investitori su počeli povlačiti kapital iz rizičnijih oblika imovine, među kojima su i dionice. Kako je rečeno, među najrizičnijim objektima investiranja su kriptovalute, a budući da su i dalje u odnosu prema globalnom financijskom tržištu relativno one maleno igralište (samo jedna kompanija - Apple - ima dva do tri puta veću ukupnu vrijednost dionica nego bitcoin globalno), povlačenje iz kriptovaluta snažno se osjeti na njihovim cijenama. K tome, najava da bi se u Rusiji moglo zabraniti i korištenje i tzv. rudarenje kriptovaluta nikako nije pomoglo stabilnosti cijena bitcoina, uz kojeg su snažno korelirane sve ostale kriptovalute. Budući da je dolar svjetska valuta broj jedan i da se većina svjetske trgovine odvija u dolarima, sve što FED čini i najavljuje činiti prelijeva se na globalnu ekonomiju. U tom smislu zanimljivo je promatrati kako ECB - Europska središnja banka (a ECB uskoro postaje i hrvatska središnja banka) čeka efekt najava FED-a, i sama ne najavljuje niti priprema povećanje kamatnih stopa, iako je inflacija u eurozoni na najvišoj razini od uvođenja eura. Otprilike, to je kao da vatrogasci čekaju da se požar ugasi sam od sebe. Možda i hoće, nikad se ne zna...

Sve ovo izaziva turbulencije na tržištu i bijeg iz rizičnog u sigurno. No, umjesto poligona za brzu zaradu bez rada, svijet kriptovaluta prije svega valja promatrati kao prostor za razvoj novih tehnologija: od lanca blokova (en. blockchain) do novih, drukčijih financijskih podsustava – decentraliziranih financija. Što će od svega toga doista zaživjeti, a što će se pokazati kao promašaj? Vrijeme leti, saznat ćemo uskoro.


Piše: prof. dr. sc. Domagoj Sajter