Hrvatski dom Vukovar organizirao je u petak nesvakidašnji događaj nazvan "Čajanka s putopiscem - pozornica je cijeli svijet".

Gost je bio Juraj Bubalo, svjetski putnik, pisac, putopisac, urednik, filozof, sociolog i zagrebački gimnazijski profesor. Na pozornici Hrvatskog doma, uz posluženi besplatan čaj, Bubalo je govorio o putovanjima po dalekim zemljama, ali i domaćim krajevima, odnosno o ljudima, pisanju, knjigama i putopisima.

Kako su naglasili organizatori, Bubalo ne pripada u pomodne putopisce koji putuju kako bi se pokazivali, nije ni od onih putnika koji putuju kako bi im se pokazivalo (turisti), nego putuje lutalački i tragački. Kamo god se zaputio, u daleki svijet ili bliže krajeve, jednostavno uranja u njih ili pušta da ga preplave, pa se kreće otvorena srca i uključena mozga, široko načitano i nagledano. Katkad o tome piše s vremenskim odmakom, katkad dok je na putu. Osim do sada napisane tri putopisne knjige (romaneskni putopis, putopisni dnevnik i knjigu putopisnih priča), autor je i brojnih članaka u časopisu Meridijani. Jedan je od najboljih poznavatelja hrvatskih putnika i putopisaca iz prošlosti. Pisao je i prevodio filozofske tekstove, uredio značajnu "Hrvatsku estetiku" Zlatka Posavca i preveo monografiju o slikaru Jacksonu Pollocku.

U razgovoru za Glas Slavonije istaknuo je kako mu je prvo inozemno putovanje bilo u Grčku nakon prve godine fakulteta.

- Tada sam se zaljubio u putovanja i znao sam kako ću im se posvetiti po završetku studija, što sam i učinio te otišao na 5,5 mjeseci u Indiju. To je bio okidač za sva iduća putovanja. Kroz Indiju sam putovao vrlo sporo, na jednoj bi se lokaciji zadržao po tjedan dana, upoznavao sam se s lokalnim stanovnicima koji su me nerijetko zvali na nogomet, pa čak i u svatove. Putovao sam vlakom, no u drugim sam zemljama koristio različite vrste prijevoza, ponajprije autobus, s tim da sam kroz pustinju išao na devama, uz Ganges čamcem, a u nekim sam krajevima iznajmljivao motor kako bih obišao lokacije koje su izvan rute javnoga prijevoza - rekao je Bubalo.

Proputovao je 40-ak država diljem svijeta, s tim da do sada nije kročio na američki kontinent i Australiju. Poručio je kako je pisanje o putovanju na neki način ponovno putovanje, jer putnik sam sebi racionalizira što je sve prošao. Kada počne pisati i ono što mu se možda činilo beznačajnim dobije smisao.

- Dvije sam knjige napisao naknadno, dok je treća klasičan putopis, budući da sam svakodnevno vodio precizan i detaljan dnevnik. Putovanja uglavnom imaju koncept i išao sam tragom određenih osoba ili likova iz literature i filmova. Dakako da je bilo opasnih i neugodnih situacija. Primjerice, kada sam motorom išao Bengalskim zaljevom upao sam u živo blato. U takvim se situacijama čovjek uglavnom nađe vlastitom pogreškom, glupošću, ili inatom. Tri puta su me opljačkali. Najčešće su neugodnosti želučane tegobe, jer jedem što i lokalno stanovništvo, pa kada želudac na tu hranu nije naviknut, dogodi se da i po sedam dana ležim u sobi kako bi se oporavio - naveo je Bubalo.

Na upit koliko je novca potrebno za putovanja, odgovorio je kako nije dovoljno imati samo želju, nego čovjeku putovanje mora biti prioritet i onda se novac nekako namakne te naknadno otplati predavanjima, objavljivanjem članaka i knjiga. Najveći trošak na putovanju u daleke zemlje čini avionska karta.

Govoreći o tome koliko se život u nekim zemljama mijenja naglasio je kako su u Indiji, u kojoj je bio tri puta, mobiteli napravili čudo. Naime, kada je prvi put boravio u toj zemlji imali su osam milijuna fiksnih telefonskih linija, dok je deset godina kasnije bilo oko 700 milijuna korisnika mobitela.

Zadnje mu je putovanje bilo ljetos u Grčku, kada je na neki način ponovio svoje prvo inozemno putovanje, išao istim tragovima, a obišao je i neke nove lokacije koje u vrijeme studija nije stigao posjetiti.