Otkako su sredinom prošlog tjedna iz Vlade RH stigle najave o pripremi paketa mjera koje će ublažiti udar poskupljenja energenata na standard građana, čini se kako je malo popustila psihoza koja se u javnost uvukla praćenjem rasta cijena plina na dnevnoj bazi na svjetskim tržištima.

No jasno je kako će, zbog tržišnih poremećaja, od 1. travnja poskupjeti plin koji domaća kućanstva koriste za zagrijevanje svojih prostora, grijanje sanitarne vode, kuhanje...



Iz Vlade spominju tri mogućnosti, od kojih su dvije u njezinoj ingerenciji. Prva je ona da će HEP, kao državna tvrtka, ali i tržišno najjači igrač u isporuci plina krajnjim korisnicima, morati dati svoj doprinos, drugi je da će Vlada RH razmotriti iznos PDV-a. On je u Hrvatskoj 25 posto. Električna energija je među iznimkama, i na nju se plaća PDV od 13 posto.

Preliminirani izračuni koje je za potrebe Vlade izradila Hrvatska energetska regulatorna agencija otprilike potvrđuju te zaključke. Prema tim podacima, u slučaju realizacije najgoreg mogućeg scenarija - a to je da trenutačna povijesno visoka cijena plina ostane takva sve do ranog proljeća - godišnji trošak za plin za prosječno hrvatsko kućanstvo, koje koristi oko 15 tisuća kilovatsati godišnje, porastao bi za oko 3700 kuna. Rezanjem stope PDV-a na 13 posto, to poskupljenje bilo bi smanjeno na oko 2900 kuna, a rezanjem na pet posto na 2300 kuna. Kada se PDV na plin uopće ne bi naplaćivao, prosječno bi kućanstvo svejedno bilo suočeno s rastom troškova od dvije tisuće kuna.

O ovoj temi razgovarali smo s Daliborom Pudićem, predsjednikom Hrvatske stručne udruge za plin, koji ne skriva kako će plin poskupjeti na tržišnoj osnovi. "Ovdje je riječ o tržišnom poremećaju, pa je cijena plina dosegnula i nerealno visoki iznos od 160 eura za MW/h, kao što je dugo vremena bila i na nerealno niskoj cijeni od 15 eura za megavatsat. Ni cijena od 75 eura nije utemeljena, bit će vjerojatno na 40-ak eura", prognozira Pudić. Razloga za ovakav poremećaj nekoliko je - potražnja je u prvom kvartalu prošle godine bila veća zbog hladnije zime, što su proizvođači iskoristili i povećali cijenu. S druge strane, sve je izraženija politika Europske komisije prelaska s ugljenih elektrana na plin, što je jedan od smjerova tranzicije prema zelenoj energiji. To za posljedicu ima veću potražnju prema niskougljičnim fosilnim gorivima kao što je plin, što ponovno znači povećanje njegove cijene. Treća stvar je plinovod Sjeverni tok 2 koji još nije pušten u funkciju. Naš sugovornik razloge djelomice vidi i u pandemiji koronavirusa. Primjerice veliki korisnici plina, Nizozemska i Norveška, zbog pandemije imale su manju proizvodnju, pa je zato bila i manja popunjenost njihovih skladišta plina.

Pudić, između ostaloga, smatra kako fosilna goriva, pa i plin, kao jeftini energent, još uvijek nemaju alternativu. "Svi smo svjesni kako se moramo bazirati na energetskoj učinkovitosti, okrenuti se alternativi, ali ne smijemo se odreći plina", kaže naš sugovornik i obrazlaže svoj stav. U svjetskim je okvirima povećanje potrošnje ukupne energije godišnje na bazi 20 tisuća TW/h. Energija proizvedena na bazi obnovljivih izvora sunca i vjetra, dakle nove energije, na bazi je tisuću teravatsati, što nije ni pet posto ukupne potrošnje. Zato, navodi Pudić, plin još uvijek nema alternativu.



No kako ponovno do realne cijene plina? Mađarska je, primjerice, na državnoj razini sklopila ugovor s glavnim dobavljačem plina, za rok od idućih 15 godina, po cijeni od 20 eura po megavatsatu. Naš sugovornik je stava kako je i Hrvatskoj potreban dugogodišnji ugovor. Dobra je svakako stvar što za hrvatska kućanstva nestašica plina neće biti, još uvijek proizvodimo dovoljno za naše (kućanske) potrebe, riječ je o približno 500 do 600 milijuna kubika plina godišnje.

Pudić je siguran da će se oporavak plinskog tržišta dogoditi već tijekom 2023. godine, na bazi cijene od 30 do 35 eura po megavatsatu. Za razdoblje nakon 1. travnja ove godine vidi jasne posljedice - visoka cijena plina utjecat će na manju potrošnju, stoga očekuje intervenciju Vlade. "Vladi je u svakom slučaju cilj sačuvati kupce, potrošače plina, kako se oni u ovakvoj situaciji ne bi odlučivali za privremena, ali lošija i skuplja rješenja. Jer jasno je kako će veća potražnja dovesti i do veće cijene drugih energenata, primjerice ogrjeva na bazi drveta", kaže. Predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin drži kako Vlada ima najviše prostora u korekciji cijene intervencijom kroz iznos PDV-a.

Matematika kaže da se Hrvatskoj u proračun od poreza na dodanu vrijednost na plin prikupi jedna milijarda kuna. Ako dođe do udvostručenja cijene, dakle ako ona ode na 40 do 45 eura po megavatsatu, to znači da će se u proračunu prikupiti dvije milijarde kuna. Dakle, Vlada RH ima prostora za akciju i može se kroz određene mjere odreći tih dodatnih milijardu kuna.

"Uzmemo li u obzir da će ta cijena ostati, došlo bi do povećanja od 50-ak posto na krajnju cijenu plina, što bi svakako bio udar za krajnje potrošače. U tom bi slučaju trebalo pomoći onima koji nemaju dovoljno sredstava - kućanstvima koja su u energetskom siromaštvu, a dobrim dijelom to su i umirovljenici. U Europi je danas 20-ak posto energetski siromašnih kućanstava, a njihov broj bi se mogao i povećati", zaključuje Pudić.