Koliko je naše doba, društvena stvarnost u kojoj živimo, određeno primatom medija, informacija i komunikacije? Drugim riječima, koliko je ljudska zbilja, sadašnja, ali i prijašnja, zapravo medijski komunikacijski spektakl... pitali smo prof. dr. sc. Domagoja Bebića s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

- Gotovo svako doba bilo je određeno svojim dominantnim medijem. Sukladno tome, dominantan medij do prije nekoliko godina, prema istraživanjima, bila je televizija. Međutim, u razdoblju 2016., 2017. i 2018. trendovi su se promijenili te je dominantan globalni medij postao mobitel. O mobitelu kao mobitelu se malo govori, veći je fokus na dominaciji društvenih medija. Ipak, društveni mediji su, možemo reći, najviše profitirali od dominacije mobitela. Ono što treba istaknuti jest da se taj trend teško prepoznaje. Kada razgovaramo o dominantnom mediju današnjice, većina će ljudi reći da je riječ o internetu, a u principu je to pametni mobilni uređaj. Točnije, on nije apsolutno dominantan medij jer televizija i videosadržaji imaju također visoke brojke korištenja. Ipak, u našoj komunikacijskoj stvarnosti možemo prepoznati pametni mobilni telefon kao dominantan uređaj. Definira li to i našu društvenu zbilju? Apsolutno da. Teorija je već davno primijetila da smo se maknuli iz koncepta javnosti, kao jedne često nacionalne arene u kojoj izražavamo svoje mišljenje, u naše medijske mjehuriće u kojima se ljudi najviše izlažu mišljenjima sličnim vlastitima i više nisu toliko nacionalno uvjetovani, već mogu biti globalni. Ovdje se, dakle, više radi o tzv. echo komorama ili mjehurićima negoli o konceptu javnosti, posebno ne jedne javnosti.



Koliko je pandemija izokrenula dosadašnje modele "objektivne percepcije" u društvu, na kakve smo bili naviknuti u tzv. starom normalnom? S tim u vezi - svjedočimo prosvjedima antivaksera, onih koji su protiv cijepljenja i COVID potvrda, teorije urota o koroni cvatu... Koliko sve to generira komunikacijski kaos?

- Svi ovi trendovi o kojima pričamo nisu nastali u pandemiji i to je ono što je ključno shvatiti prilikom razumijevanja cijele priče. Oni su nastali promjenom komunikacijske paradigme, promjenom načina na koji koristimo medije, dominantnim medijem, pa čak i produkcijom medija, izvorima medija koje koristimo i tako dalje. Često upravo medijska struka zatvara oči pred globalnim trendovima, što je nevjerojatno. Kolege su me upozorili na jedno istraživanje koje je bilo u Hrvatskoj, čini mi se, 2014. godine. Riječ je o stavovima novinara i urednika o internetu koji dosta podcjenjivački govore o društvenim mrežama općenito i društvenim mrežama kao izvoru vijesti. Perspektiva društvenih mreža tada je bila doista blijeda u očima medijskih djelatnika. Otprilike 95 % pretpostavki medijskih djelatnika o društvenim medijima pokazalo se pogrešnima. Nije to samo slučaj u Hrvatskoj, jer je teško vidjeti revoluciju, pogotovo tehnološku, kada ona dolazi. Mi smo poslije prisiljeni postati dio te revolucije te se njoj priključimo u određenom trenutku. Dakle, ti procesi su nastali prije pandemije. Ono što možemo istaknuti jest da je pandemija produbila određene medijske trendove, ubrzala je agoniju tiska koji je nerelevantan izvor vijesti zbog golemog kašnjenja, svoje produkcije i pristupa, nema ga gotovo više nigdje u medijskim navikama mladih. Tu se također nalaze i knjiga i neki drugi alati koje koristimo u obrazovanju, ali kojima uskoro predviđam promjene. Pandemija je ubrzala određene trendove, pa tako i dominaciju društvenih mreža u komunikaciji.

Prema tome, ono što sigurno možemo reći jest da će se ti trendovi nastaviti u budućnosti. Kada pandemija, možemo reći, popusti, opet će se ti trendovi ponešto usporiti. Ako pogledamo, primjerice, razvoj Metaversea, posebno na način kako ga vide velike kompanije, mislim da takvi razvoji ne bi bili mogući da nije bilo pandemije. Postojale su naočale za virtualnu stvarnost, postojali su vrli novi online svjetovi i prije, ali smatram da je potreba komunikacije na daljinu u poslovnom smislu, gameingu i slično, postala veća nego prije. Ako gledamo iz perspektive javnosti, može se činiti da je riječ o komunikacijskom kaosu, pogotovo ako pogledamo kako je globalno usmjerena komunikacija za bilo što, pa tako i ovaj primjer koji vi spominjete o COVID potvrdama i slično. U okviru medijskih mjehurića možemo vidjeti dosta složenu priču o produkciji, izvorima vijesti, različite načine informiranja… Prema tome, ja bih rekao da se ona stvar koju smo prije gledali u javnosti samo prenijela u interesne krugove ljudi, njihove vlastite interese. Svatko odabire postati dio određenog mjehurića. Medijske sadržaje birate vi. Medijska prehrana je individualna stvar. Nitko vas ne može prisiliti da se informirate iz određenog izvora. Vi ćete se informirati iz izvora koji vi želite.



Koliko je populizam, napose onaj politički, promoviran kroz medije pridonio percepciji stvarnosti s kakvom smo suočeni posljednje dvije godine?

- Prema onome što smo mogli zapisati i ono što je znanost prepoznala, prije političkog populizma postoji medijski. Mediji generiraju vrlo visoku količinu populizma, posebno od kada se s činjenica u novinarstvu u javnom prostoru prešlo na mišljenja. Vi danas nemate sukob činjenica, već sukob mišljenja u medijima. Rekao bih da su se političari samo tome prilagodili zbog toga što znaju da će tako posložena komunikacijska taktika uroditi plodom. Tu vrstu populizma generiraju mediji.

Važan faktor u širem društvenom kontekstu svakako je i medijska, odnosno komunikacijska pismenost. Po tom pitanju baš i ne stojimo sjajno, ako je suditi prema svemu što čujemo, vidimo, sa čim se svednevice suočavamo... Kakva je zapravo medijska i komunikacijska pismenost u Hrvatskoj, i kako je popraviti, da bude bolja...? Postoji li i tu tzv. generacijski problem?

- Komunikacijska pismenost ili medijska pismenost, bar prema definiciji, podrazumijeva da će starija generacija distribuirati pravilan način upotrebe novih medijskih formi mlađoj generaciji. Osobno mislim da je to mit. U trudu ne vidim ništa loše i mislim da su namjere dobre, ali ja ne vidim da se taj proces događa na taj način. Osvrćući se na dosadašnje primjere, vidljivo je da su mlađe generacije naučile starije društvenim medijima. Prema tome, mislim da medijska pismenost funkcionira obrnuto. Dakle, da mlađa generacija podučava stariju. Mlađa generacija stariju je naučila korištenju pametnih telefona, društvenih mreža i nekakvim trendovima koji su u njihovim skupinama popularni, primjerice Instagram i TikTok. Opet ističem, je li to ta obrnuta logika koja se voli koristiti? Mislim da će biti bolje ako shvatimo način na koji stvari funkcioniraju.

Pokušajmo prihvatiti da mlađa generacija generira medijske trendove starijoj. Imamo puno medijskih primjera kroz povijest, primjerice utjecaj rock&rolla na televiziju, do danas utjecaja TikToka na ostale društvene mreže. Zbog nekog razloga mi imamo silnu potrebu regulacije toga. Popločano je to dobrim namjerama, pogotovo kada se stvori nekakva kritična moralna panika ili nekakvi ekstremni slučajevi u društvu, onda društvo i reagira. Većina dobrih i loših karakteristika današnjih dominantnih medija je na najvećim platformama, neću reći do kraja regulirana, ali ako pričamo recimo o govoru mržnje…, njega možete prilično dobro prijaviti na najvećim društvenim platformama. Je li to kraj tog problema? Vjerojatno ne, ali imate kanal da to prijavite. Slično je i s lažnim vijestima. Imamo dosta kanala, pa i kod nas plaćene organizacije, koje u ime Facebooka provjeravaju činjenice. To je nekakav standard u društvu. S druge strane, benefite u obliku popusta, dodatnih znanja i vještina, također je puno lakše u današnjem svijetu steći kroz posredovanje tehnologije, ali s tim dolaze i određeni rizici, hakeri i druge ugroze kojih čovjek treba biti svjestan.

Za kraj malo filozofiranja. Platon je opisao čovječanstvo kao skupinu ljudi u mračnoj špilji. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjene na zid u koji ljudi gledaju. Kako ljudi izvan špilje možda nose neke stvari (kutije, na primjer), sjene koje su na zidu daju ljudima pogrešan dojam o vanjskom svijetu - ljudi s kockastom glavom (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se netko iz skupine odvoji i izađe iz špilje, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (zbog tame u kojoj su živjeli) i oni u strahu trče natrag u špilju... Analogija sa vremenom sadašnjim čini se opravdanom?

- Mislim da to uopće nije filozofiranje i da je Platon bio potpuno u pravu! (D.J.)