U Đakovu je u ponedjeljak pokopan umirovljeni profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu vlč. dr. sc. Slavko Platz. Ovaj teolog i sveučilišni nastavnik preminuo je u 87. godini, u 61. godini svećeništva. Predavao je filozofiju i na Institutu za teološku kulturu laika u Osijeku, koji je počeo s radom 1986., i djelovao u pastoralnim prostorima donjogradske župe.



Rođen je 1935., u srijemskom selu Đeletovci. Nakon četvrtog razreda njegov župnik šalje ga u Dječačko sjemenište u Zagrebu. Ondje je završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a maturirao je 1955., u Đakovu. Bilo je to vrijeme velikih pritisaka na Katoličku Crkvu, a malo je nedostajalo da spomenuta gimnazija bude ukinuta. Kao bogoslov Platz je svjedočio upadu Udbe i policije u biskupijske institucije u Đakovu te uhićenja kasnijeg biskupa Ćirila Kosa. Slavka Platza zaredio je 1961. đakovački biskup Stjepan Bäuerlein. Kao mladi svećenik službovao je u Čereviću i Srijemskoj Kamenici. Odlazi u Rim 1965. gdje je studirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana, i ondje stekao naslov doktora filozofije. U domovinu se vratio 1970. te je idućih 35 godina proveo predavajući filozofiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, koja je 2005. prerasla u Katolički bogoslovni fakultet, postajući članicom, a potom i sastavnicom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Predavao je kolegije Logiku, Epistemologiju, Povijest filozofije, Teodiceju, Etiku, Kozmologiju, Filozofsku antropologiju i Opću metafiziku. S latinskog, talijanskog, njemačkog i ruskog jezika preveo je brojnu stručnu literaturu s područja filozofije, a naravno da je i sam bio autor više stručnih članaka. Autor je sveučilišnog udžbenika “Povijest filozofije I.: Stari vijek: grčka i rimska filozofija”. Obnašao je dužnost prorektora Visoke bogoslovne škole u Đakovu u dva navrata (1977. - 1979. i 1983. - 1985.), i rektora na istoj instituciji (1979.-1983.). U sklopu svojih pastoralnih aktivnosti, osamdesetih godina vlč. Platz sudjeluje u priređivanju predbračnih tečajeva te susreta za liječnike.



Široj je javnosti posve nepoznata epizoda privremenog izmještanja Visoke bogoslovne škole iz Đakova u biskupiju Željezno (Eisenstadt), u Austriji. U prognaničkom ambijentu preuzima dužnost kućnog svećenika časnih sestara dominikanki u Beču te istodobno vikendima obnaša župničku dužnost u Župi sv. Filipa i Jakova, u Göttlesbrunnu, u Donjoj Austriji, u blizini Beča. U mirovinu je otišao 2005., a jedan njegov životopis kaže da je časnu starost iskoristio za iščitavanje stručnih knjiga koje nije stigao pročitati tijekom profesure. D. Celing