Zima 2011. Abel Makkonen Tesfaye, poznatiji i kao The Weeknd, upravo je objavio kompilaciju “Trilogy” na kojoj se nalaze od kritike hvaljeni mixtapeovi “House of Balloons”, “Thursday” i “Echoes of Silence”. Naše oduševljenje kanadskim R’n’B pjevačem dosegnulo je vrhunac. Njegova bogata glazbena paleta kreće se od Bonnie Prince Billyja sve do D’Angela. Pokušajte si zamisliti Princea i njegov falsetto nakon što se predozirao kodeinom jer mu tijelo boluje od silnih snošaja. Ili soundtrack za novu Lynchevu sanjarsku fantaziju u kojoj se glavni likovi poput onih u promašenim erotskim trilerima 90-ih prepuštaju užitku, a u međuvremenu odlaze na koncerte ili u slučaju Weeknda borave u vrućim klubovima gdje se pohotna tjelesa valjaju jedna preko drugih. Glazba koju stvara spoj je noćnih šumova gradskih ulica jednog Buriala, zatim pop-senzibiliteta Beach Housea, nihilizma Nine Inch Nailsa i noćnih priča xx-a, na koje ponajviše sliče njegovi mixtapeovi krcati eskapizma, romantike i melankolije.

Zima 2022. Nakon što je potpisao za Republic Records te u međuvremenu objavio pet studijskih albuma, The Weeknd u sljedećih deset godina postaje jedan od najpopularnijih glazbenika na planetu, s više od 75 milijuna prodanih ploča. Osvajač je tri Grammyja, njegove hitove “Can’t Feel My Face”, “Starboy” ili pak “Blinding Lights” znate pjevati gotovo svi. Njegov šesti album “Dawn FM” najbolji je dokaz da, kada jednom stigneš na vrh, više se ne moraš truditi. Bar ne kao u početku karijere. Jer većina od ovih 15 pjesama, na kojima gostuju Quincy Jones, u “A Tale by Quincy” (koja neodoljivo podsjeća na “Giorgio By Moroder”, Tyler, the Creator, Lil Wayne, zvuče kao preslike dobrih ideja kakve je nekoć dijelio poput slaktiša. Danas su te ideje, vrlo vjerojatno namjerno, svedene na minimun, jer svijet baš i ne voli previše individualce koji neprestano propitkuju glazbu.