Kada već preporuke za ponašanje u svakodnevici imaju predznak usamljeništva, onda je odgovorno i razumno okrenuti se drukčijem obliku druženja. Onom s gradom, njegovim ulicama, trgovima, parkovima, riječnim obalama... Još u vrijeme lockdowna shvatili smo koliko smo sretni što živimo u gradu u kojemu je zapravo lako naći utjehu čak i kada smo zabrinuti, melankolični, usamljeni, sjetni...

Štoviše, mnogi su ga od nas baš ovih pandemijskih godina još bolje upoznali. Otkrili smo neke skrivene kutke, vedute, pejzaže, arhitekturu... koje smo dotad uzimali zdravo za gotovo, kao da nismo obraćali dovoljno pozornosti na blago koje nas okružuje. Mnogi su od nas spoznali koliko je Osijek fotogeničan pa se ne treba čuditi što su galerije na Facebooku i Instagramu pune predivnih fotografija. Neki su među nama uporniji i posvećeniji tom "zadatku", pa često krećemo njihovim stopama kako bismo te motive s njihovim potpisom pogledali svojim očima ili kako bismo ih i sami zabilježili. Poduzetnik Davor Brmež jedan je od najupornijih u toj raboti, za tu je svoju zaljubljenost, uostalom, ne tako davno dobio i gradsko priznanje. Dizajnerica Sanja Račić snima svoje ogrlice tako vješto da je teško razaznati jesu li one ukras grada ili je grad nedjeljivi segment tih maštovitih okovratnih nizanki. Igor Toman pedalira pokretan inspiracijom posvuda oko sebe, povjesničar umjetnosti Grgur Marko Ivanković podsjeća nas na dragocjenosti što smo ih svi baštinili, fotoobjektiv Jasmine Gorjanski ljude u gradu prepoznaje s naklonošću kakvu je moguće prepoznati još samo u starim obiteljskim albumima...

Spomenuli smo samo neke uporne, nepokolebljive šetače koji nesebično, svatko na svoj način, dijele svoje impresije o Osijeku. No takvi smo zapravo gotovo svi, mi, Osječani, volimo se sa svojim gradom, javno ili privatno svejedno. Nije čudno stoga što nas i siječanj, kada je "u plusu" kao jučer i kada ga sunce obasja, lako nagovori na izlazak. Ostavljamo knjige i novine, gasimo televizore jer sve ionako možemo naknadno "premotati", mijenjamo kavu na pauzi za brzu šetnju, odustajemo od poslijepodnevnog spavanca, krećemo udahnuti svjež zrak, odmoriti oči, rasteretiti misli, obnoviti energiju...

Mnoge su od tih šetnji usamljeničke, jer tako je danas sigurnije, no u svome gradu nikad nisi sam. Možda kraće zastajemo, možda su naši pozdravi na daljinu, ali razumijemo da će i tome doći kraj. Dotad, grlit ćemo grad i on će obgrliti nas. Jednom u svom sunčanom izdanju, kao u srijedu, drugi put u kišnom, kako se najavljuje za četvrtak, treći put u snježnom, kako obećavaju za nedjelju. Naši su fotoreporteri zaustavili trenutke siječanjske srijede "na +5" i "za 5", i vi to možete na svoj način, fotografijom ili ovako - riječima i emocijama.