Mora da je bilo nečeg posebnog u vodi 1972. godine. Ta je godina svijetu dala nekoliko rock-klasika, koji su definirali rock-glazbu i stvorili obrazac za uzbudljivo i plodno desetljeće.

Među njima je "Exile On Main St." The Rolling Stonesa, za koju je gitarist slavne grupe Keith Richards izjavio da je to "konačno bila ploča Rolling Stonesa". Bježeći od britanske porezne uprave, sastav se smjestio u golemoj vili Nellcote na Francuskoj rivijeri, gdje su se drogirali i proizveli svoj možda posljednji veliki album. Dvostruki album ističe se po tome što ne sadrži nijedan pop-hit. Umjesto toga služi poput ljubavnog pisma američkom gospelu i bluesu sa začuđujuće dosljednim setom od 18 pjesama poput "Sweet Virginia" i "Tumbling Dice", koje su postale omiljene među fanovima. Iako isprva dočekan s podijeljenim kritikama, s vremenom je u očima glazbenih znalaca prerastao u najbolji album Stonesa u karijeri.

I Elton John je također boravio u Francuskoj, i to u dvorcu Herouville izvan Pariza, koji je pretvoren u studio za snimanje i tamo je 1972. nastao album "Honky Château". Navodno ukleti kompleks bio je popularan i među ostalim glazbenim zvijezdama iz 70-ih poput Davida Bowieja i Iggyja Popa. Album, nazvan po dvorcu u kojemu je snimljen, bio je prvi od sedam uzastopnih Eltonovih brojeva jedan u Americi.

- Elton je bio u svom veličanstvenom razdoblju, s nekim nevjerojatnim pjesmama poput "Honky Cat" i "Rocket Man" - kazao je rock-kritičar Yves Bigot. Sve to dodatno je naglasilo Johnov zvjezdani status u rodnoj mu Velikoj Britaniji i "postavilo temelje za soft rock 70-ih u cjelini", prema britanskom glazbenom časopisu New Musical Expressu.

Iste je godine nastao i kultni "The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars" Davida Bowieja, koji je pronašao svoj savršeni alter ego u Ziggyju i pritom možda učinio više za rodnu osviještenost u svijetu nego itko drugi u 20. stoljeću. Osjećaj za autentičnost bio je ključan. Premda je kemp, dekadentan estetski stil prepun kiča i nerijetko povezan s gay kulturom, u to vrijeme bio sveprisutan u rock-svijetu, Bowie "nikad svoju seksualnost nije učinio ničim većim od posve prirodnog i integralnog dijela svojega javnog sebe", pisao je tada američki časopis Rolling Stone. Snimio je pjesme koje su odmah postale hitovi, "Starman", "Ziggy Stardust", "Suffragette City", ali stvorena je i sveobuhvatna vizija: futuristička i onostrana, a ipak duboko ukorijenjena u prljavom i uvrnutom svijetu cabareta, što ju je čvrsto zadržalo na zemlji.

Kao što je naglašeno u prošlogodišnjem dokumentarcu Todda Haynesa "The Velvet Underground", Lou Reed je bio problematična ličnost čiji je egoizam pridonio uništenju jednog od najutjecajnijih bendova 60-ih. Međutim, Reed se digao iz pepela svojim najuspješnijim i komercijalnim albumom "Transformer", koji je, pogađate, snimljen 1972. "Walk on the Wild Side" je sada standard u rock-glazbi, dok je pjesma "Perfect Day" dobila drugu priliku za život dva desetljeća poslije našavši se među glazbom za film "Trainspotting".

Youngov "Harvest" bio je njegov četvrti album, no upravo se njime i probio prije točno 50 godina. Milijuni primjeraka prodani su diljem svijeta, što je zajamčeno singlovima "Heart of Gold" i "Old Man". Nakon što je više godina proveo na opskurnim rubovima pop-folka, uspjeh je zabrinuo Younga. Kasnije je rekao da je namjerno "skrenuo u jarak" sa svojim sljedećim albumima kako bi izbjegao "sredinu ceste". No tmine je bilo i na "Harvestu", a osobito u obliku pjesme "The Needle and the Damage Done", mučne pjesme o ovisnosti o drogi koja je nagovijestila smrt dvojice mu bliskih prijatelja. H