Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Ivan Temšić prije sedam godina otišao je iz malog sela u Koprivničko-križevačkoj županiji u Split na studij građevinarstva, no odustao je od fakulteta i od tada se sam brine o sebi. Radio je sezonske poslove, i danju i noću, a potom je upisao turistički menadžment. Prije nekoliko godina počeo je intenzivno istraživati kuharice, a posljednjih je mjeseci u četvrtoj sezoni kulinarskog showa MasterChef dokazao koliko je posvećen kuhinji, ali i koliko dobro kombinira okuse jela, te je osvojio prestižnu titulu i novčanu nagradu od 200 tisuća kuna. U povodu toga smo mu postavili nekoliko pitanja, a što nam je ovaj kulinarski iznimno vješt 26-godišnjak odgovorio - pročitajte u nastavku.

Kako se i kada rodila tvoja ljubav prema kuhanju?



- Čista potreba postupno je prerasla u ljubav. Zbog zauzetosti sezonskim poslovima prehrana je bila orijentirana na fast food, ali uz sve više slobodnog vremena samostalno sam se počeo igrati nekim poznatim okusima. Prvenstveno je to bio comfort food, no, kako je vrijeme prolazilo, kreacije su postajale sve kreativnije.



Što te je potaknulo da se prijaviš u MasterChef? Jesi li se uopće sam prijavio?



- U MasterChef su me prijavili prijatelji, i zbog toga mi je drago. Jer da nisu, bila bi to propuštena prilika, za kojom bih vjerojatno plakao imajući na umu da sam i ja mogao puno toga pokazati.

Jesi li vjerovao da možeš otići do samog kraja? Kakav je bio osjećaj nakon proglašenja pobjednika i što ti ova pobjeda znači?



- Sama audicija bila je mali cilj, ali i velika prepreka. Išao sam korak po korak, izazov po izazov, na svaki od njih gledao kao na posljednji i davao sve od sebe. Svako kuhanje za mene je bilo poput razgovora za posao, i kroz to sam se nastojao pokazati kao kuhar, ali i kao osoba. Pobjeda nije bila ni na kraj pameti. Za mene je većina mojih MasterChef kolega odnijela pobjedu, ja sam samo onaj koji je napravio najmanje pogrešaka kad je bilo najvažnije.

Što bi rekao, je li, i u kojoj mjeri, tvoje kuhanje tijekom MasterChefa napredovalo?



- U show sam ušao kao amater, a izišao gotovo kao profesionalac. Drukčije gledam na kuhinju, radnu okolinu, sudionike, ali i na namirnice te iskoristivost. Na tome uvelike mogu zahvaliti kolegama, od kojih sam puno naučio, ali prvenstveno našem stručnom žiriju, Melkioru, Stipi i Damiru. Svaka njihova kritika, ali i pohvala, bila je odmjerena i usmjerena na pravi način kako bi iz nas izvukli što više i na tome im zahvaljujem.

Jesi li već isplanirao što ćeš s osvojenom novčanom nagradom?



- Novčana nagrada uvelike će pomoći u mom daljnjem educiranju. Smatram da sam i dalje početnik te kako imam još mnogo toga naučiti. Kuhinja je dinamična, uči se cijelog života.



Koje jelo ti je bilo najdraže, a koje najmanje drago spremati u showu?



- Svako jelo ima neku svoju priču, uspone i padove. Iz svakog sam pojedinog jela naučio mnogo o namirnicama, prezentaciji, kreativnosti... Upravo zbog navedenog reći ću da mi je svako jelo bilo najdraže spremati.

Kako bi, sad kada je gotovo, ocijenio članove žirija? Kakav je osjećaj stajati ispred njih i čekati stručni sud?



- Svaki odlazak pred žiri definitivno je bio konstruktivan. Bila kritika, bila pohvala, težim tome da budem još bolji, i iz pogrešaka naučim. Stipe, strog ali pravedan, mlad s toliko postignuća. Melkior, mentor, smiren, uvijek konstruktivan, naglašava organizaciju i čistoću, koja je prvobitna u organizaciji i uspješnosti. Damir, otac svima nama, godine i godine iskustva, koje nam je postupno pokušao prenijeti. Sve u svemu, da sam birao, ne bih izabrao bolje.

Što misliš o brojnim komentarima gledatelja o tome kako je bogata kontinentalna kuhinja zapostavljena u MasterChefu?



- Na nama samima je u većini slučajeva bio odabir što ćemo i kako kuhati. Riba svakako zahtijeva minimalnu i kratku termičku obradu, što je uvelike pripomoglo, s obzirom na ograničenost vremena. Ne bih rekao da je kontinentalna kuhinja bila zapostavljena, nego se interpretirala na modernije načine. Ja se općenito vodim modernijom izvedbom tradicije, međutim, ni tri sezone MasterChefa ne bi bile dovoljne da pokažemo sve.

Što si naučio o životu i ljudima tijekom boravka u vili?



- Ekstrovert sam pa volim biti okružen ljudima. Bio sam svjestan u što ulazim, ali iznenadio me klik između 19 različitih karaktera, i to pozitivno. Sa sigurnošću mogu reći da su mi ti ljudi sada prijatelji. Potpuna izolacija pridonijela je tome da međusobno učimo, živimo, ali i uživamo. Okružiti se ljudima kojima je hrana početak gotovo svakog razgovora za mene je bila čast.



Kakva su bila druženja s drugim natjecateljima? S kime si najbolje kliknuo te misliš li da ćete održati prijateljstvo/kontakt?



- Kao što sam i rekao, ne bih ih nazvao ni natjecateljima ni kandidatima, nego prijateljima. Kako je vrijeme odmicalo, prijateljstva su bila sve čvršća. Od samog početka kliknuo sam sa Željkom i Gogom, i s njima ostao do samoga kraja.

Koje trenutke iz showa nikada nećeš zaboraviti?



- Kombinacija origana i čokolade, gastro duel sa Željkom preko zida, temperamentni duo s Franom, oči svoje djevojke... Ima ih mnogo, ali svaki je u pozitivnom ruhu.

Imaš li neku poruku za one koji razmišljaju o prijavi u MasterChef?



- Postoji jedna stvar koja se zove “strah od propuštenih prilika”. I mislim da sam time dočarao sve. MasterChef mijenja život, a ja mogu biti čisti primjer toga. Okušajte se, pokažite svoju ambicioznost, kreativnost... Ništa nećete izgubiti, a, s druge strane, puno toga možete dobiti.

Jesi li ikada razmišljao o otvaranju vlastitog restorana? Koji su ti planovi za skoriju budućnost u profesionalnom smislu i oni vezani uz kuhinju?



- Restoran je nekada bio san, a sada je cilj. MasterChef format uvelike je pokazao moju brzinu, snalažljivost i kreativnost, ali profesionalna kuhinja je puno više od toga. S još većom željom i voljom napredovat ću još više u profesionalnijem okruženju, ići korak po korak te svladavati prepreku po prepreku. Budućnost će donijeti ono što sami provedemo u djelo.