Objavljeno 12. siječnja, 2022.
Muku muči muški srbijanski rukomet već godinama. Posljednju medalju na EP-u, srebro, osvojili su prije deset godina kada su bili domaćini. Nakon niza neuspjeha posegnuli su, kao i pola Europe, za španjolskim rješenjem na kupi.
Tony Gerona vratio je Srbima vjeru u rukomet. U kvalifikacijama za EP svladali su Francuze (27:24), a potom i remizirali s njima (24:24). Kada tome dodamo da im "komšije" (čitaj mi Hrvati, nap. a.) ne djeluju uvjerljivo, da se igra u Szegedu blizu granice sa Srbijom (još točnije Vojvodinom, nap. a.), da im igrači igraju u top-klubovima, što su uvijek imali, ali ovaj put i oni najbolji bili su se spremni odazvati pozivu inozemnog izbornika, sve to bilo je dovoljno da poslovično nerealnoj srpskoj javnosti ponovno porastu apetiti. A onda su iz njihova tabora krenule loše vijesti ili kako je to Žika Bogdanović, vlasnik čitanog rukometnog portala Balkan handball, napisao: "Tko je kleo, nije dangubio!" Prvo se ozlijedio Petar Nenadić, posljednjih godina najbolji srpski rukometaš, upravo jedan od onih koji je svoj ego odlučio potisnuti i staviti se u službu stranog izbornika, morao je otkazati zbog ozljede. I onda su uslijedili rezultati COVID testiranja. Prvo su "pala" njih šestorica. Među kojima i izbornik Toni Gerona, a od igrača odlični vratar Vladimir Cupara (srbijanska vratarska linija među boljima je u Europi, nap. a.) i Bogdan Radivojević. Novi testovi i nove izolacije, pa su tako u njoj redom završavali Stevan Sretenović, Ilija Abutović, Dragan Pešmalbek, Nemanja Zelenović, zatim Vanja i Nemanja Ilić te drugi sjajni srpski vratar Dejan "Banda" Milosavljev, a nakon dolaska u Szeged, pozitivan je i Đorđe Đekić, pa će i on, poput nedavno Novaka Đokovića u Australiji, nekoliko dana vanjski svijet moći gledati samo kroz prozor. Upravo situacija s najboljim svjetskim tenisačem i njegovim australskim problemima sigurno je utjecala da se srbijanska sportska javnost i mediji imaju čime baviti, pa im rukometna reprezentacija nije ovaj put u središtu interesa. Na posljednja dva europska prvenstva Hrvatska se oba puta sastajala sa Srbima. I oba puta pokazala tko je "gazda u dvorištu". Na Euru 2018. u Splitu naši su rukometaši slavili sa 32:22, a prije dvije godine u Grazu bilo je 24:21 za Hrvatsku u susretu koji ni za jedne ni za druge nije imao nikakvu važnost. S obzirom na to da se u ovom trenutku uopće ne zna u kakvom je stanju ni Hrvatska ni Srbija, tko će uopće zaigrati u subotu, 15. siječnja, a i uz činjenicu što u ogledima naših dviju reprezentacija, u bilo kojem sportu, dođu do izražaja i neki drugi izvansportski motivi, treba ih shvatiti vrlo ozbiljno.
Krešimir Lacković