Objavljeno 13. siječnja, 2022.
Ante Evetović bio je valpovački župnik, pjesnik i hrvatski preporoditelj koji je ostavio dubok trag u životu Valpovštine
VALPOVO - Premda je za širu javnost zbog epidemije koja je bila u središtu zanimanja prošlo pomalo "ispod radara", 2020. navršilo se 100 godina od smrti poznatog valpovačkog župnika i hrvatskog preporoditelja iz Vojvodine Ante Evetovića Miroljuba. Zbog njegove važnosti i neizbrisivog traga koji je ostavio u Valpovu, gdje je župnikovao, i okolnim mjestima, po njemu je nazvana valpovačka Ustanova za kulturne djelatnosti. Godišnjica njegove smrti u Valpovu znatnije će se obilježiti tijekom ove godine.
Na sve to javnost su svojim objavama podsjetili i iz Valpovačke baštine i iz Muzeja Valpovštine, odakle su napomenuli kako je izvorno bilo zamišljeno da se u veljači prošle godine, na godišnjicu Evetovićeve smrti, održi i prigodno javno predavanje. No budući da zbog tadašnjih epidemioloških mjera to nije bilo moguće, odlučeno je da se ono održi u veljači ove godine i tako podsjeti na značenje tog velikana za valpovački kraj.
Kako navode u Muzeju Valpovštine, Ante Evetović Miroljub rođen je 12. lipnja 1862. godine u Bačkom Aljmašu kao Franjo Evetović. Stupivši u franjevački red 1881. godine uzima ime Ante, a kao pjesničko ime uzet će Miroljub. Novicijat provodi u Beču, a 1886. godine nakon završetka školovanja biva zaređen za svećenika. Iste godine na učilištu u Fedvaru postaje lektor filozofije, a dvije godine poslije u Baji postaje profesor crkvenog prava i crkvene povijesti. Svoju prvu misu u Valpovštini služio je u Veliškovcima, gdje je s pomoću financijskih sredstava grofa Rudolfa Normann-Ehrenfelsa počeo gradnju impozantne župne crkve. Godine 1904. dolazi na mjesto župnika u Harkanovcima, gdje ostaje do 1912., kada prelazi na službu u Valpovo. U vrijeme djelovanja u Harkanovcima sudjeluje u osnivanju nekoliko gospodarskih udruga, mjesnog DVD-a, harkanovačkog Sokolskog društva, a u tom razdoblju objavljuje i zbirku pjesama "Sretni i nujni časi". Zbirka je posvećena valpovačkoj grofici Julijani Normann-Ehrenfels, a tiskanje je financirao grof Rudolf Normann-Ehrenfels.
Ante Evetović sudjelovao je i u osnivanju osječkog Kluba hrvatskih književnika i umjetnika, a bio je aktivan i u radu Hrvatske čitaonice i knjižnice u Valpovu. Osim pastoralnoga rada Evetović je angažiran i u radu Crvenog križa. Inicirao je i priredbe na kojima su se, uz njegove, recitirale pjesme mnogih hrvatskih pjesnika. Preminuo je u 59. godini 24. veljače 1921. u Valpovu, navode u Muzeju Valpovštine ističući da su posmrtno objavljene zbirke njegovih pjesama “Iz pjesama Ante Miroljuba Evetovića” i “Spomen izdanje Ante Evetovića Miroljuba”. U svojim pjesmama posebno se isticao Hrvatom naglašavajući pripadnost Bunjevaca i Šokaca hrvatskom narodu, a zastupnik je lirskog domoljubno-religioznog pjesništva.
Lidija Aničić
Prijateljstvo s Normann-Ehrenfelsovima
U Muzeju Valpovštine ističu podatak da je 1899. godine Ante Evetović Miroljub postao svećenikom Pečuške biskupije te se od tog razdoblja prati njegova snažna prisutnost u Valpovštini. Obnašajući dužnost kapelana u Donjem Miholjcu i Valpovu, sprijateljuje se s grofovima Normann-Ehrenfels, s kojima ostaje u dobrim odnosima sve do smrti. Zbog obrazovanosti postat će i učiteljem grofove djece, a u znak prijateljstva spjevao je i pjesmu koja je objavljena i koja se čuva u Muzeju Valpovštine u povodu proslave srebrnog pira grofovskog para.
U Subotici ispred katedrale sv. Terezije Avilske postavljeno je Evetovićevo poprsje, rad Ivana Meštrovića