Pozorno pratimo njezine akademske i sportske uspjehe i ponosni smo na nju. Matilda Sorić, naše “redakcijsko dijete” (kći je naše pokojne kolegice Roberte Sorić, nap. a.), lanjske je jeseni napunila 21 godinu, treću u SAD-u, kamo je kao perspektivna odlikašica otišla na punu stipendiju, studirati matematiku i igrati košarku.

Godine 2019. otišla si na studij matematike na Binghamton University u saveznoj državi New York. Ove si odabrala St. Edward’s University u Austinu (Teksas). Je li prvi razlog selidbe sportski ili akademski, odnosno je li presudila košarka ili matematika?

- Oba su faktora utjecala na moju odluku o odlasku s Binghamtona i odabiru novog fakulteta. Nisam se osjećala cijenjeno ni voljeno u košarkaškom programu, stoga nisam imala razlog za ostanak. Jednostavno, negativna su iskustva prevladala pozitivna i odluka je bila prilično jednostavna. Što se školovanja tiče, Binghamton je jedno od ponajboljih američkih sveučilišta i uistinu je opravdao te rankinge. Akademski je razlog odlaska u činjenici da mi se nije svidjela organizacija studija. Vrlo sam rano odlučila što želim raditi nakon završetka studija, a Binghamton mi nije mogao ponuditi usavršavanje u tom smjeru. St. Edward’s je također visokorangirano sveučiliste te ima puno bolje organiziran matematički program prema mojim željama. Klima u Austinu je također olakšala moju odluku o selidbi. Nakon dolaska u Austin, St. Edward’s je ispunio sva očekivanja, od studija do sporta. Nisam mislila da ću ovo ikada reći, ali bez problema se budim u 4:40 da idem na trening i nikada nisam pomislila ono “joj, ne da mi se”. Ponovno sam zavoljela košarku, baš kao da mi je opet šest godina. Ekipa i treneri uistinu me cijene i vode brigu da se osjećam ugodno i voljeno. Profesori su puni razumijevanja i potpuno predani radu.

Jesi li zadovoljna dosadašnjim rezultatima na studiju, kako si se snašla u američkom visokoškolskom sustavu? Reci nam nešto i o fakultetu na kojem studiraš.

- Trenutno sam pri kraju treće godine studija matematike, uz certifikaciju u data analizi, na St. Edward’s University. Zadovoljna sam svojim dosadašnjim rezultatima, ali ima tu još puno toga za odraditi i svladati. Rekla bih da sam se dobro uklopila u američki visokoškolski sustav. Studij matematike na St. Edward’su zahvaća, osim same matematike, dosta kemije, fizike, kodiranja i istraživanja. Doista su posvećeni “moderniziranju” prirodnih znanosti, što je i bio jedan od važnih faktora u mom odabiru fakulteta. St. Edward’s je manje, privatno sveučilište, gdje nas je samo od deset do 15 studenata po predavanju. U trenutnim uvjetima pandemije to nam stvarno ide u korist. Austin je trenutno na petoj razini lockdowna, a mi i dalje idemo uživo na predavanja iako su se sve ostale škole u Austinu i okolici morale prebaciti na online nastavu.

Košarka je uvijek bila važan dio tvog života? Jesi li zadovoljna svojim sportskim napretkom i postignućima?

- Bavim se košarkom petnaestak godina i uistinu je važan dio moga života. Omogućila mi je nešto što vjerojatno nikada ne bih proživjela da se nisam odlučila baviti sportom. Od novih prijatelja i poznanstava, putovanja i novih iskustva, životnih lekcija pa sve do toga da imam punu stipendiju na američkom sveučilištu. Kao što sam već spomenula, zadovoljna sam time gdje sam trenutno u životu, ali ne mislim stati s radom i napretkom.

Kako bi opisala svoju svakodnevicu u Americi? Pretpostavljam da ti se otvorilo mnogo mogućnosti, no pandemija nam je svima bar dijelom poremetila rutine i planove?

- Moj dan počinje u 4:40, kada se budim i idem na trening. Trening, uz teretanu i pregledavanje snimki utakmica, traje nešto više od četiri sata, nakon čega odlazim na predavanja. Na predavanjima sam veliku većinu dana, a slobodno vrijeme između predavanja koristim za oporavak i fizikalnu terapiju. Ako sam u mogućnosti, započnem zadaću i učenje još na terapiji te ostatak dovršim predvečer. Na dane kada imam manje predavanja, radim za sportski odjel u kampusu i pomažem oko organizacije, produkcije i izvedbe domaćih utakmica i događaja u kampusu. Od ovog ću semestra raditi i do 20 sati na tjedan za OKC Thunder. Dan mi uglavnom završi oko 22 sata. Ako igramo utakmicu ili putujemo na nju, većinu dana provedem u dvorani na treningu, scoutingu, fizikalnoj terapiji i videopripremi te na samoj utakmici. Pandemija me nije toliko poremetila s obzirom na to da nemam baš puno slobodnog vremena i većinu dana provodim u kampusu. Dobila sam sve tri doze Pfizerova cjepiva, a i svi drugi studenti u kampusu moraju biti cijepljeni ako nemaju medicinsko ili vjersko izuzeće. Na predavanjima nosimo maske i raspoređeni smo po učionici tako da svatko ima svoj stol te održavamo socijalnu distancu.

Prije nekoliko dana pohvalila si se da ti se naporan rad isplatio i da su ti se ostvarili snovi - dobila si pripravništvo u NBA klubu Oklahoma City Thunder, gdje ćeš u proljetnom semestru 2022. raditi kao analitičar pripravnik, nakon što si odradila pripravništvo u Netflixu. O kakvom je klubu i poslu riječ?

- Odlučila sam graditi svoju karijeru vrlo rano, s obzirom na to da na fakultetu učimo teoriju, a tvrtke traže iskustvo više od diplome. Cijelo sam ljeto provela radeći za bolnicu Highmark Health u Pittsburghu, kao pripravnik njihovom Enterprise Data & Analytics odjelu. Bila sam na raznim konferencijama i tečajevima o sportskoj analitici. Jesenas sam bila dio Netflixova Data Science Bootcampa, gdje smo imali šest sati predavanja tjedno, uz dodatne pripreme za intervjue i karijeru te je svatko imao svog profesionalnog savjetnika i studenta savjetnika. Moj mentor trenutno radi za Netflix u Hollywoodu kao data scientist i sastajemo se dva ili tri puta mjesečno preko Zooma. Uz edukaciju, dobili smo priliku primijeniti svoje vještine na projektima koje smo prezentirali pred cijelim Netflixovim timom. Proljetni ću semestar provesti kao analitičar pripravnik za NBA košarkašku ekipu Oklahoma City Thunder. Radit ću online s obzirom na to da smo mi i dalje u sezoni i nastava nam je uživo te se ne mogu preseliti u OKC sve do ljeta. Ponuda mi stoji i za ljeto, ali tu ću odluku donijeti kada se proljetni semestar približi kraju.

Srušila si mnoge predrasude - iako si iz male europske zemlje, uspjela si dobiti stipendiju za školovanje u Americi, odabrala si studij u STEM području, koje je dugo bilo “rezervirano” za muškarce, pokazala si da za uspjeh nisu uvijek potrebne “veze i poznanstva”...



- Amerika je zemlja koja će vam dati sve moguće uvjete, a na vama je da odlučite kako ćete ih iskoristiti. Nema nikakvog tajnog napitka za uspjeh, sve je bazirano na radu i želji. Koliko uložite, toliko će vam se i vratiti. Nikada se nisam fokusirala na to da sam imigrant, žena u STEM-u i sportu. Iako sam dio manjine i teže mi je dobiti posao zbog stereotipa i predrasuda, pravila sa studentskim vizama, ograničenjima i slično, nitko mi ne može oduzeti znanje, sposobnosti, dobre ocjene, rad i trud. Znam što želim i što mogu, borim se i uspijevam usprkos predrasudama.

Kada planiraš doći u Osijek? Sestra ti je od ove godine na studiju u Nizozemskoj, brat i tata u Osijeku. Pretpostavljam da ti obitelj i prijatelji u Hrvatskoj jako nedostaju, no, poznajući te, sigurna sam da si i u Americi stekla mnogo prijatelja.

- Semestar mi traje do svibnja, kada planiram početi novi posao ili nastaviti onaj u OKC Thunder. Uglavnom se radi po 12 tjedana, na kraju ispadne da je to do dan ili dva prije početka novog semestra. Ovog ću se ljeta, uz posao, posvetiti i svom istraživanju koje započinjem za nekoliko dana i trajat će nešto kraće od dvije godine. S obzirom na trenutnu situaciju s koronavirusom, letovima, studijem, košarkom i poslom, teško mi je točno odrediti datum dolaska u Osijek. Stekla sam dosta prijatelja u Austinu. Imam prijateljicu iz srednje škole koja mi je udaljena pola sata od kampusa. Božić sam provela s dvije suigračice iz Trešnjevke koje su također u blizini Austina. Našla sam si prijatelje i lijepo mi je ovdje. Vrijeme je sunčano i toplo svaki dan, a i u gradu ima puno toga za raditi, tako da mi ne bi bio problem ostati ovdje i preko ljeta.