Objavljeno 10. siječnja, 2022.
Doktrinarno, Katolička Crkva najveću teološku bliskost ima u odnosu na pravoslavne crkve
Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana održat će se i ove godine, u uobičajenom terminu, od 18. do 25. siječnja. Bit će to prigoda za ekumenski susret predstavnika različitih kršćanskih crkava i zajednica koji će moliti za međusobno približavanje. Već sama zajednička molitva na tu nakanu svjedoči o određenom stupnju jedinstva među kršćanima. No, ciljevi su ipak veći.
Je li crkveno jedinstvo moguće, i na koji način, pitali smo profesora liturgike s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu izv. prof. dr. sc. vlč. Zvonka Pažina. Naime, pitanje je li moguće zajedničko slavljenje svete euharistije, jedno je od ključnih kada je riječ o ideji crkvenog jedinstva. Unatoč dijalogu na tu temu koji traje već stotinjak godina, Pažin smatra kako do crkvenog jedinstva neće doći pukim mehaničkim kompromisom predstavnika različitih crkava, na način kako to, primjerice, čine političari.
- Kada je riječ o ekumenskom dijalogu, u Katoličkoj Crkvi mi smatramo da su nam neke stvari bitne i od njih ne možemo odstupiti. Primjerice, sakramentalnost svećeništva ili euharistije, trajna prisutnost Kristova pod euharistijskim prilikama, s time ne želimo licitirati. Činjenica je da neke druge zajednice to shvaćaju potpuno drugačije. Prema tome, kada govorimo o dijalogu i jedinstvu, nema govora da će sve završiti kao u nekom parlamentu postizanjem nekakvog dogovora na pola puta. Od nekih stvari koje smatramo svojim svetinjama mi nećemo odustati. Moramo priznati, iako to s druge strane možda nema odjeka, da u svim bitnim, stvarno bitnim stvarima, sakramentalnim ili dogmatskim itd., mi smo na istoj crti kao i pravoslavne crkve. Ono što se navodi kao razlika, mislim da je više bila povijesna izlika, nego stvarna prepreka jedinstvu. Što se tiče drugih zajednica zapadne reformacije, tu su razlike doista velike, naročito kada su u pitanju sakramenti. Prema tome, iluzorno bi bilo očekivati da ćemo raznim susretima doći do jedinstva. Netko je pobožno rekao, i to je idealno rečeno i samo po sebi ispravno, ako bismo se svi mi polako vraćali izvorima i Isusu Kristu, mi bismo se nužno negdje i našli. To je tako lijepo rečeno, ali je teško ostvarivo u praksi - kaže Pažin.
Naš sugovornik ističe i komunikacijski problem kada je riječ o ekumenskom dijalogu. Naime, Katolička Crkva je jedna, i zna se s kim se može pregovarati, a protestantske zajednice su nebrojene, a slično je i s pravoslavnim crkvama na svjetskoj razini. Drugim riječima, teško je naći pravog sugovornika. Ipak, stvari su odavno krenule s mrtve točke, a i Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana prigoda je za međusobne susrete i doticaje. U kapucinskoj crkvi sv. Jakova u Osijeku 1927. godine održano je prvo ekumensko slavlje u ovom dijelu Europe.
Draško Celing
1927.
u kapucinskoj crkvi sv. Jakova u Osijeku održano je prvo ekumensko slavlje u ovom dijelu Europe
BRAĆA U KRISTU NA PUTU SPASENJA
Pažin naglašava kako Katolička Crkva nakon Drugog vatikanskog sabora više ne tvrdi da izvan nje nema spasenja, cijeneći ono u čemu su svi kršćani jedinstveni. Mnogo je toga što kršćane povezuje, poput Svetog pisma, vjere u Presveto Trojstvo, u Krista kao otkupitelja, u Krista koji oprašta grijehe ili vjere u krštenje. Dodaje kako je molitvena osmina sigurno nešto jako dobro, u kojoj se kršćani susreću kao braća u Kristu. Svatko tko iskreno slijedeći svoju savjest slijedi Krista sigurno je na putu spasenja, ističe Zvonko Pažin.