U Osijeku je prije točno stotinu godina preminuo ugledni Osječanin Josip Horvat (1848. - 1922.), gornjogradski župnik zaslužan za izgradnju današnje konkatedrale, ali i za pokretanje važnog lista na hrvatskom jeziku "Narodna obrana", koji je izlazio u Osijeku, te za osnutak Prve hrvatske dioničke tiskare. Gledano s povijesnim odmakom, možemo reći da je Horvat bio veliki čovjek.

Šturi biografski podatci govore da je bio rođen u Našicama, u dramatičnoj godini za Habsburšku Monarhiju. Osijek se u tim odlučujućim vremenima svrstao na stranu Mađarske revolucije, a do preokreta dolazi tek početkom 1849., kada austrijska vlast vojno osvaja Gornji i Donji grad, a potom i Tvrđu. Odrastao je u Osijeku. Za svećenika je zaređen 1870., u vrijeme vladavine unionističkog bana Levina Raucha, prvog koji je na to mjesto zasjeo nakon Austro-ugarsko-nagodbe iz 1867. Josip Horvat je duhovnikom u gornjogradskom sirotištu postao 1881. Nakon vladavine prvog bana pučanina i osvjedočenog ilirca Ivana Mažuranića, u to vrijeme je banska dužnost ponovno pala u ruke pristaše unije s Mađarskom, grofa Ladislava Pejačevića.

Župnika Josipa Horvata ne smijemo miješati s njegovim slavnijim imenjakom, novinarom, publicistom i povjesničarem rođenim u Čepinu 1896., koji je između ostalog napisao "Kulturu Hrvata kroz 1000 godina" i "Političku povijest Hrvatske".

Uloga župnika Horvata bila je ključna prilikom podizanja velebne župne crkve svetih Petra i Pavla, apostola, u Gornjem gradu. Taj posao bio je sve samo ne lak i ugodan, zbog neprestanog opiranja gradskih vlasti da svojim novcem pomognu izgradnju nove crkve, na mjestu gornjogradskog groblja te male i neugledne crkvice što se nalazila na dijelu prostora današnje konkatedrale. Bez stalnog poticanja biskupa Josipa Jurja Strossmayera ova crkva zacijelo ne bi bila izgrađena. Nakon smrti svog prethodnika, vlč. Franje Knittela, osječkim gornjogradskim župnikom postaje vlč. Josip Horvat. Tada dolazi i na čelo Odbora za gradnju crkve. Glavnica oročena u banci neprestano je rasla, a veće darovnice dali su biskup Josip Juraj Strossmayer i industrijalac Lorenz Jägar. Na međunarodnom natječaju raspisanom 1892. pobijedio je projekt Franza Langeberga iz Xantena nedaleko od Bonna u Njemačkoj. Biskup Strossmayer i Odbor za gradnju crkve željeli su monumentalnu neogotičku crkvu u budućem središtu Osijeka. Jedan od razloga za takvu odluku bila je i činjenica da je tridesetak godina prije izgradnje nove župne crkve sv. Petra i Pavla najviša zgrada u Osijeku bio židovski hram u Županijskoj ulici. Osječki su katolici, prirodno, htjeli ostvariti veću vidljivost kada je riječ o urbanizmu i arhitekturi Gornjeg grada. Zato je i unaprijed bio osuđen na neuspjeh vrlo zanimljivi projekt Otta Wagnera, kasnijeg oca bečke secesije, koji se također pojavio na natječaju.



Crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je 1900. nakon šest godina. Sa 1062 četvorna metra prostora konkatedrala u Osijeku treća je crkva po veličini u Hrvatskoj (nakon zagrebačke i đakovačke katedrale). Crkvu je posvetio biskup Strossmayer.

Vlč. Josip Horvat župnikovao je čak 36 godina u Gornjem gradu. Godine 1900. Sveta Stolica ga je odlikovala čašću apostolskog protonotara i papinskog kućnog prelata. Umro je 9. siječnja 1922. Njemu u čast u nedjelju će u osječkoj konkatedrali s početkom u 10 sati biti održana sveta misa koju će predvoditi župnik mons. Adam Bernatović.