U galeriji Muzeja suvremene umjetnosti 11. siječnja bit će otvorena izložba "M 48°14′31″N, 14°31′1″E - Mauthausen: Iskupljenje/brisanje/sjećanje" i moći će se pogledati sve do 6. veljače. Austrijski umjetnik Marko Zink u višegodišnjem istraživačkom projektu naslovljenom M 48° 14′ 31″ N, 14° 31′ 1″ E (zemljopisne koordinate Mauthausena) istražuje trivijalizaciju nacističke povijesti, komemorativnu kulturu odnosno prakse brisanja kolektivnog sjećanja posredovanjem proširene fotografije. Riječ je o projektu koji je izvorno realiziran u travnju 2019. za memorijalni Centar u Mauthausenu, gdje je umjetnik izložio fotografske cikluse čiji je cilj bio učiniti vidljivim dvojni nestanak: istrebljenje ljudi i iskorjenjivanje sjećanja. Ti se fotografski ciklusi premijerno pokazuju u MSU Galeriji. Izložba se otvara 11. siječnja u 18 sati. Odmah nakon otvorenja izložbe održat će se i razgovor o iskustvima komemorativnih praksi u kojemu će sudjelovati ravnateljica Memorijalnog centra Mauthausen Barbara Glück, povjesničar Ivo Goldstein, voditeljica Dokumente - centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič, ravnatelj Javne ustanove Spomen područja Jasenovac Ivo Pejaković, umjetnik Marko Zink uz moderatoricu kustosicu Muzeja Leilu Topić.

Mauthausen je austrijski grad u kojemu je između 1938. i 1945. u koncentracijskom logoru ubijeno najmanje 90 000 ljudi. Tijekom posjeta Memorijalnom centru Mauthausen Marko Zink došao je do uznemirujućeg otkrića: spomen-obilježje za mnoge je posjetitelje mjesto bezbrižnog razgledanja gdje se zaboravlja stravična povijest mjesta do točke u kojoj pojedinci kreiraju šaljive selfije. U svom novom projektu Zink pokušava vratiti komemorativno dostojanstvo mjestu s pomoću različitih fotografskih tehnika. Umjetnikov cilj nije dokumentirati, nego, kako ističe nagrađivani austrijski publicist Wolfgang Huber-Lang, iritirati te nas prisiliti na pomniji pogled i otvoriti kompleksnu odnosno višeslojnu raspravu. Umjetnički oblik koji je Marko Zink odabrao je analogna fotografija. Podvrgava filmove agresivnim mehaničkim postupcima prije nego što ih izloži. Filmovi su kuhani, bušeni, obrađivani kiselinama ili gumicom za brisanje. S takvim prepariranim materijalom on fotografira odabrana mjesta u Mauthausenu i oko njega poput nekadašnjeg sportskog terena, logorske barake ili lipu kod Marbachera gdje su pokopane tisuće tijela i koje je danas popularno stajalište bez obilježenog mjesta zločina. Fotografije su predstavljene u različitim medijima poput panoramskih fotografija, lentikularnih fotografija koje se mijenjaju zajedno s promjenom očišta promatrača ili adiranjem grupa fotografija. Zink ne želi držati moralno-historijske lekcije o strahotama nacizma, nego neizravno upozorava da zajedničke komemorativne prakse ne bi smjele biti uvjetovane dnevno-političkim ideologijama. Nadahnute esejom Theodora W. Adorna "Odgoj nakon Auschwitza", Zinkove fotografije potiču raspravu o potrebi obrazovanja koje bi osnažilo civilizaciju snošljivog suživota te onemogućilo ponavljanje užasa koncentracijskih logora.

Sukladno Odluci Stožera civilne zaštite RH za posjet Muzeju suvremene umjetnosti potrebno je predočenje važeće EU digitalne COVID potvrde ili drugi odgovarajući dokaz, ili negativan test ovlaštene ustanove i laboratorija. Drugi odgovarajući dokaz ostvaruje se potvrdom liječnika primarne zdravstvene zaštite o preboljenju bolesti COVID-19, koje uključuje i preboljenje u statusu tzv. vjerojatnog slučaja, te preboljenje uz cijepljenje jednom dozom cjepiva unutar osam mjeseci od preboljenja, ali da nije prošlo više od 12 mjeseci od preboljenja. T.K.