Za tjedan dana, točnije 15. siječnja, obilježavamo 30. obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Od tada do danas Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta te je postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. Članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28., nakon Brexita 27. članicom, Europske unije postala je 1. srpnja 2013.

Nakon devet godina članstva u EU-u ta bi obljetnička 2022. trebala biti i posljednja godina prije uvođenja eura, te godina ulaska u Schengen, što bi bio završni korak, približavanja klubu zemalja "prve brzine" EU-a. Pristupanjem u članstvo država schengenskog prostora Hrvatska će svoju politiku vezati uz samo srce EU-a. Preostaje nam još i euro kao vanjskopolitički prioritet, jer Hrvatska je u međuvremenu dobila prolaznu ocjenu na svojem putu prema eurozoni, a čini se da i rasprava o hrvatskom priključenju Schengenu, sporazumu 26 europskih zemalja o Europi bez granica, ulazi u završnicu. Uglavnom u tih 30 godina ostvarili smo temeljne nacionalne zadaće, a trenutno je Hrvatska u desetljeću u kojemu bi trebala ostvariti i snažan ekonomski razvoj i dublje integracije, kao što bi bilo članstvo u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj.

Kada je riječ o nacionalnim temeljnim zadaćama, podsjetimo na što se odnose. U proteklom razdoblju prošli smo kroz velik broj tranzicija kao što su prelazak iz jednostranačkog u višestranački sustav, od dogovorne u tržišnu ekonomiju, proveli smo oslobađanje okupiranih područja, mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja te ostvarili i niz drugih planova. Premijer Andrej Plenković je i prošle godine u jednom od obljetničkih govora, između ostalog istaknuo da unatoč svim teškim okolnostima Domovinskog rata, aktualne pandemije koronavirusa i potresa, Hrvatska može biti ponosna na svoja postignuća u protekla tri desetljeća neovisnosti. "Uspostavili smo institucije demokratske države, osigurali međunarodno priznanje, ustrojili respektabilne oružane snage, obranili i oslobodili svoju domovinu, obnovili ratom razrušena područja te izgradili modernu državu koja je članica NATO-a i Europske unije, kojom smo već i predsjedali. Obnovili smo gospodarstvo i ostvarili brojna ulaganja u modernizaciju infrastrukture", poručio je premijer.

Osvrnuvši se na konstituiranje prvog višestranačkog demokratskog hrvatskog Sabora prije 31 godinu, premijer je naveo da je to bilo prijelomno vrijeme u našoj povijesti kada smo kao narod pokazali jedinstvo, zajedništvo i hrabrost, pod vizionarskim vodstvom predsjednika Franje Tuđmana. No za razliku od mnogih srednjoeuropskih naroda koji su se mirnim putem oslobodili komunističkog režima, hrvatski je narod ubrzo bio prisiljen braniti svoju obnovljenu slobodu od velikosrpske agresije. "Sigurno da je na tom putu bilo i puno izazova, poteškoća, pogrešaka - ali tu smo da ih svi zajedno rješavamo i da unaprjeđujemo i zemlju i društvo i da je vodimo u pravom smjeru i razvoja i prosperiteta i kvalitetnijeg života u zemlji", istaknuo je predsjednik Vlade.



Danas smo pak suočeni s novim izazovima i najvećom krizom nakon Domovinskog rata, izazvanom pandemijom i razornim potresima, kao i u vrijeme uspostave i izgradnje države. Sve to baca sjenu na slavljenje 30 godina međunarodnog priznanja, ali nimalo ne umanjuje sve ono što smo na planu stvaranja države dobroga postigli. Što se tiče aktualnog trenutka, koronakriza je testirala mogućnosti država, zahtijevala je vodstvo i viziju kako ići naprijed. "Pogođena pandemijom i razornim potresima, Hrvatska je očuvala čvrstu financijsku reputaciju, ona uči kako izdržati pritisak i povući znatne financijske resurse da građanima osigura pravi razvoj", rekao je Plenković u uvodnom govoru na 14. Dubrovnik Forumu. "Vjerujemo da je ova koronakriza testirala mogućnosti država, vlada i organizacija kako bi odgovorile na globalnu prijetnju. Nitko nije bio siguran. Zahtijevala je vodstvo, brzo donošenje odluka, ali i viziju kako ići naprijed", istaknuo je, podsjetivši: "Ova kriza bez presedana, koja je nastala kao posljedica pandemije, veliki je test sposobnosti vlada i zemalja, isto tako i naše sposobnosti međusobne suradnje u odgovoru na najveći svjetski izazov do sada. Iako kriza i dalje traje, rješenje se pronalazi, a ono zahtijeva sposobno upravljanje krizama, donošenje brzih i ispravnih odluka, koje omogućuju izlazak iz krize koju je stvorila pandemija... COVID-19 nikoga nije poštedio i to čini krizu kroz koju još uvijek prolazimo jedinstvenom iz globalne perspektive", poručio je Plenković. Druga, i prema njegovu mišljenju ključna lekcija, bila je kako izbjeći rascjep u društvu. "Da države nisu demonstrirale svoju ulogu, suočili bismo se s eksplozijom nezaposlenosti, egzistencijalnim krizama za mnoge obitelji, tvrtkama u stečaju", rekao je Plenković, dodavši da se to nije dogodilo jer su vlade odlučile da je bitno održati poslove te stati uz poduzetnike i zaposlenike. Hrvatska je, osim toga, jedina država koja je, uz COVID, imala i dva razorna potresa.

Na pitanje kako komentira to što istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako ipak većina građana nije zadovoljna smjerom u kojem država ide, te da smo suočeni s velikim iseljavanjem, premijer Plenković je za HRT rekao kako je to točno jer je puno očekivanja. Međutim, dodao je, kada gledamo sve ono što se postiže, ono što Hrvatska ostvaruje, a dijelom i kao postignuća njegove vlade u odnosu na ono što su zatekli - imamo i stabilne financije i proračunski suficit i kontinuirani gospodarski rast i veću zaposlenost i sve pozitivne pokazatelje, od podizanja kreditnog rejtinga zemlje do jedne opće percepcije trenda u kojem idemo.



Za kraj, vratimo se još malo u prošlost. Podsjetimo, prije 30 godina Hrvatsku su priznale članice tadašnje Europske zajednice, a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu, uspostavila je 15. siječnja i diplomatske odnose s Hrvatskom. No, kad je Hrvatska 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata, Domovinski rat bio je u jeku, a gotovo trećina države bila je pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje priznate granice Hrvatska je izišla tek šest godina poslije, nakon mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja. U večeri priznanja prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u emotivnom je govoru naciji poručio: "Današnji dan - 15. siječnja 1992. - bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu 14-stoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana". Svojim je suradnicima rekao: "Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države."

Još malo podsjećanja na dane ponosa i slave. Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je slijedilo nakon proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Toga se dana od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) razdružila i Republika Slovenija, a već idućeg dana novonastale države su se međusobno priznale. U širem europskom kontekstu, usporedno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su tijekom 1991. priznale Hrvatsku iako tada ni one same nisu bile međunarodno priznate. Prva je od njih to učinila Litva, a slijedile su je Ukrajina te Latvija i Estonija. Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istog dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje stupa na snagu 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama budućeg EU-a (Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji, poznatijeg kao Ugovor iz Maastrichta). Dva dana prije, 13. siječnja 1992. Hrvatsku je priznao Vatikan. Vatikanska diplomacija kao prva u svijetu još je 3. listopada 1991. objavila da radi na međunarodnom priznanju Hrvatske. Nakon toga, 15. siječnja 1992. slijedila su priznanja i ostalih europskih i svjetskih zemalja. Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.).

Trideset godina kasnije, u 2022. godini, nazovimo je u ovom kontekstu svečarskom, ipak još uvijek, kada je riječ o Hrvatskoj, nije sve kako bismo željeli. Brojni su aktualni problemi na kojima se još mora raditi da bismo mogli reći kako smo koliko-toliko zadovoljni. Tu je, primjerice, zaustavljanje iseljavanja, demografska obnova kao jedan od gorućih problema, stalna borba protiv kurupcije, reforma pravosuđa, u koje građani imaju sve manje povjerenja, zatim zdravstva kao najvećeg državnog gubitaša, javne uprave... Kada je riječ o gospodarstvu, potreban je novi pristup razvoju koji se neće oslanjati isključivo na turizam kao (ne)siguran izvor punjenja proračuna. Ima toga još, što u velikoj mjeri narušava i ovogodišnje slavlje. Ali jedno ostaje neupitno - Republika Hrvatska međunarodno je priznata država stabilne demokracija i velikih mogućnosti da u bliskoj budućnosti bude zemlja održivog razvoja, napretka i prosperiteta.