Aktualna tema, povećanje obiteljskih mirovina, kao i druge vezane uz umirovljeničku populaciju u vrijeme COVID krize, glavni je sadržaj razgovora u kojem nam je sugovornik na kraju godine bio saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja, koji je do prije godinu dana bio i čelnik te stranke u tri mandata.

Pojavila se informacija da je Vlada odlučila povećati godišnji budžet obiteljskih mirovina za milijardu kuna, no da to pitanje još nije točno riješeno. S obzirom na to da ti razgovori još traju, a i vi tu imate vrlo aktivnu ulogu, što nam u ovom trenutku možete reći o novom modelu obiteljskih mirovina, koji bi od 2023. trebao donijeti veća mjesečna primanja za brojne umirovljene građane? Kada će konačni model biti predstavljen i do kada bi se primjenjivao?

- Ljetos sam potpisao sporazum s predsjednikom Vlade RH na temelju kojega dajem podršku Vladi, a Vlada će gotovo dvije godine ranije od prethodnog plana u mirovinski sustav ugraditi obiteljski dodatak na mirovinu. Dogovoreni okvir je milijarda kuna za 214.000 korisnika obiteljske mirovine. U taj okvir moraju stati i oni koji primaju obiteljsku mirovinu a nemaju vlastiti staž; oni koji su nakon smrti supružnika uzeli 70 posto njegove, a svoju stavili u mirovanje, kao i oni koji imaju pravo na svoju mirovinu, a nikada nisu koristili svoju mirovinu, nego su izravno prešli u mirovinu pokojnoga jer im je to bilo isplativije. S obzirom na to da se radi o potpuno novom modelu, u HZMO-u se obavlja duboko sondiranje strukture obiteljskih umirovljenika, procjene troškova i izrada modela koji bi javnosti zajednički trebao biti predstavljen u drugoj polovini siječnja 2022. Zakonodavni okvir trebao bi biti usvojen u Saboru do sredine iste godine. U drugoj polovini godine građani bi počeli davati zahtjeve za izračun, a prva isplata dodatka bila bi u siječnju 2023. Posao je ogroman.



Koliko je to važno pitanje, točnije, koliko ljudi u Hrvatskoj danas prima obiteljsku mirovinu, koja iznosi 70 posto mirovine preminulog partnera, uz odricanje od vlastite?

- U ovom trenutku znamo da ima više od 120.000 (pretežno) žena koje imaju svoju mirovinu u mirovanju ili nikada ostvarenu, a koriste 70 posto mirovine preminuloga supruga. Također, znamo da ima 80.000 korisnica obiteljske mirovine a da pritom nemaju svoj staž, svoju mirovinu.

Kažete da gurate "pravičan i solidaran" model. Koji su još vaši zahtjevi Vladi za poboljšanje uvjeta života umirovljenika za koje očekujete da bi se mogli ispuniti?

- Model koji predlažem je solidaran upravo za tih 80.000 korisnica obiteljske mirovine koje nemaju svoj staž osiguranja. Njima će se mirovina povećati za najmanje 10 posto, a to će povećanje dodatno uključiti i one kojima će to biti povoljnije pravo. Pravičnost modela ogleda se u definiranju dodatka koji će biti ovisan o visini mirovine preminuloga, dakle uplatama tijekom desetljeća rada i dužine korištenja. Moja je zamisao bila da obitelj onih supružnika koji uopće nisu koristili mirovinu ili su je koristili vrlo kratko dobije postotno najveći dodatak. Prijedlog je da se starta sa 50 posto pa da se taj postotak s godinama korištenja smanjuje, a kao mogućnost vidim da se za niske mirovine utvrdi i iznos minimalnog dodatka. Dakle, i tu se može ugraditi zaštitni mehanizam na osnovi solidarnosti.

U Hrvatskoj su, prema istraživanjima, ozbiljno siromašne četiri od deset žena starijih od 75 godina, dvostruko više nego muški umirovljenici te dobi. Vjerujete li da će se novim rješenjima tu napraviti ozbiljniji pomak?

- Da, da, da, vjerujem da ćemo ovime napraviti pomak u primanjima upravo najsiromašnijih žena, no tu moram biti oprezan i reći da mirovinsko osiguranje samo po sebi ne može riješiti problem siromaštva starijih, jer osiguranje ne može nikako kompenzirati nedostatak staža jednoga ili obaju osiguranika, što uvijek rezultira nižim mirovinama. Hoću reći da mirovinsko osiguranje nije svemoguće i da sve ima svoje limite. Borbu protiv siromaštva možemo dobiti ako se na ograničenja mirovinskoga osiguranja nadogradi socijalni sustav i da građane štitimo dodatnim davanjima iz socijalnog sustava.

Bili ste na meti kritika predsjednika RH Zorana Milanovića, kada ste se priklonili vladajućoj većini, koji vas je neizravno optužio i za korupciju. Kako ste doživjeli te kritike i kako sada odgovarate na takve tvrdnje?

- Poštujem institucije ove države i demokraciju, u kojoj svatko slobodno izražava svoje stavove. Takve kritike utemeljene su u "di sam ja tute" shvaćanju politike, prema kojem je nezamislivo da netko svoju javnu dužnost obavlja bez nekakve koristi za sebe. Privatno i osobno, s obje strane Učke, bilo bi mi puno lakše da sam ostao u opoziciji i četiri godine vikao "ja tražim, oni ne daju". Neki su izgradili karijere na takvoj monodrami. Bilo bi lakše jer ne bi bilo pljuvanja, ali bi bilo teže jer bih nakon četiri godine znao da nisam postigao ništa. Imam cilj – olakšati život zaboravljenima i siromašnima kvalitetnim zakonskim rješenjima.



Koliko je COVID kriza utjecala na život umirovljenika? Kako ocjenjujete mjere koje su u pandemiji poduzimane kako bi se zaštitilo stariju populaciju? Mislite li da se moglo bolje i drukčije?

- COVID kriza je za sve građane došla kao jedna psihotrauma, čijih dalekosežnih posljedica još uopće nismo svjesni. Uvijek možemo reći da smo mogli bolje i drukčije jer je tu bilo i nesnalaženja i nepotrebnih velikih iznimaka. Mislim da smo se samo dodatno otuđili i raslojili kao društvo. Stariji su u pandemiji bili u fokusu zaštite svih, sjetimo se da je i lockdown bio u toj funkciji. Mnogim mladim obiteljima primanja su smanjena, ostajale su bez posla, djeca i mladi bez škole i sporta. Kod starijih osoba najveći su problemi bili otežan pristup zdravstvenoj zaštiti i samoća. Znači, problemi koji inače postoje kod starijih, ali sad su višestruko pojačani. COVID mjere su zbog prilagođenog rada zdravstvenog sustava stvorile manju zaštitu i povećanu smrtnost kroničnih bolesnika, a one neotkrivene onkološke bolesnike ispraćat ćemo u tišini bez brojčanika. Težak, trenutno neshvatljiv, period ljudske povijesti. Nadam se da će budući povjesničari biti blagi.

COVID dodatak bio je jednokratna mjera Vlade za pomoć umirovljenicima. Mislite li da je to bilo dovoljno? Postoji li mogućnost da ta mjera ipak bude primijenjena još koji put, ako se pandemija ne zaustavi?

- COVID dodatak, odnosno zahtjev za isplatu, najavio sam sa saborske govornice u rano proljeće ove godine i bio je u iznosima dvostruko veći. Oko dodatka pregovarale su predstavnice umirovljeničkih udruga i one su se složile s isplaćenim iznosima. Osobno, mislim da je to bila dobrodošla jednokratna pomoć umirovljenicima s najnižim primanjima. Kako pratimo neumorno poskupljenje svega, moguće je da će se o tome razmišljati i 2022. godine. Ako i tada inicijativa dođe, ja ću je podržati. Ali važniji mi je angažman na projektu obiteljskih mirovina jer tu govorimo o vrednovanju uplata tijekom desetljeća, o zakonu, o svakomjesečnoj isplati zarađenoga.

Kako potaknuti više umirovljenih da se aktiviraju na tržištu rada u skladu s ponuđenim uvjetima rada na pola radnog vremena i zadržavanja mirovine?

- Umirovljenike je nemoguće i nepotrebno poticati da se više aktiviraju i rade uz primanje mirovine. Ako bude povećana potreba za njihovim radom, a oni imaju zdravlja i potrebne vještine, doći će do većeg zapošljavanja umirovljenika. Posljednje izmjene zakona bile su izuzetno kvalitetne i postavile u ravnopravan, povoljniji položaj korisnike najnižih i obiteljskih mirovina.

Predstavnici Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova smatraju kako je jedino rješenje za bolje mirovine u budućnosti veće izdvajanje u privatne mirovinske sheme i promjena strukture ulaganja obveznih mirovinskih fondova. Slažete li se s njima i kakvo je vaše mišljenje o tome u kojem bi smjeru mirovinska reforma trebala ići? Može li sadašnji model osigurati pristojne mirovine budućim umirovljenicima ili je potrebna njegova promjena?

- Drago mi je da se sve više promišlja i piše o mirovinskom sustavu. Treba iskreno reći da ni pet mirovinskih stupova, ni stotine mirovinskih shema, ni rad do 80. godine neće dati dobru mirovinu uz niske hrvatske plaće i evaziju doprinosa. Ako se pitamo zašto Nijemci imaju velike mirovine, treba imati na umu da puno rade, stvaraju novu vrijednost, na visoke plaće bez pogovora plaćaju doprinose u sve moguće fondove, što na kraju čini dobre mirovine. Za rješenje većine problema s kojima mi se javljaju umirovljenici trebao bi mi – vremeplov. Na mirovinu treba misliti prije umirovljenja.