Objavljeno 4. prosinca, 2021.
Ni temperaturna ništica nije omela ljubitelje Sajma antikviteta da se i u ovoj posljednjoj ovogodišnjoj manifestaciji okupe u Parku kralja Držislava i to odmah nakon što su izlagači na stolove stavili svoju ponudu. To je učinio i bračni par Hajduković iz Tenja koji posljednje pola godine ne propušta doći na Sajam i to sa svojim proizvodima iz OPG-a „Tak' slatko” i iz mjeseca u mjesec bilježi sve više posjetitelja. Ne čudi, jer nude slatke, ručno rađene proizvode lješnjaka koje ondje uzgajaju i prema riječima Damira Hajdukovića, neprestano kreiraju nove ponude poput čarobnoga štapića, idealnog za predblagdansko vrijeme.
- Štapić se sastoji od paste šljive, jabuke i lješnjaka u dehidriranih u obliku kockica na štapiću. Priredili smo i prigodne medenjake, a nudimo i razne proizvode lješnjaka – Nuttino i Nuttea koji zapravo u svome nazivu sadržavaju imena naše djece – otkrio je Hajduković.
Naziv proizvoda i to ne samo tog, već i brojnih ostalih posjetiteljima je bio manje važan od ukusa, a sudeći prema gužvi na štandu langošica, moglo se vidjeti da se tradicija ne propušta. Čak i gosti u Osijeku, poput bračnog para Sabolović iz Đurđevca priznali su nam da će kušati slavonske specijalitete u Baranji, no prvotno kupiti štogod na Sajmu.
- Već sam kupio gramofon i volim satove pa sam i njih našao. Ovaj sajam jako vam je lijep, a kod nas toga nema, eventualno u Koprivnici. Kad se nađemo u Osijeku kod sina koji ovdje studira obavezno, ako je to prva subota u mjesecu, dođemo na Sajam antikviteta – poručili su Mirjana i Zoran Sabolović.
Mogli su se ondje također uvjeriti i u čistoću za što se prije otvorenja Sajma pobrinula tvrtka Unikom, a zbog čega, a i svega ostaloga, oduševljenje nije krio ni direktor Osječkog sajma Alen Vukašinović čija tvrtka, uz Turističku zajednicu grada Osijeka kao suorganizatora godinama organizira ovu manifestaciju omiljenu svim generacijama. I poručuje – vidimo se na sljedećoj dogodine! M. Mihelić
ANTIK FANATIK
Reljefni ukras kazališnog gledališta
Za najpredmet Sajma odabrali smo gipsani reljef s motivom ženske glave izložen na štandu gospodina Alana Kuzmanića. Izborom tog reljefa prisjetit ćemo se 155. obljetnice izgradnje osječkog kazališta. Naime, ova je ženska glava identična onima koje krase polovinu parapeta loža osječkoga kazališta. Reljef potječe iz Banove ulice u Donjem gradu s tavana kuće u kojoj je živio majstor Ileš. Imajući u vidu da je kazališna zgrada u svojoj stoljeće i pol dugoj povijesti u nekoliko navrata bila preuređivana i obnavljana, a posljednji put nakon požara 1991., prouzročenog teškim topništvom tijekom velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku, zasigurno su i istrošeni reljefni ukrasi trebali određene popravke ili vjerne replike. Tako je i ovaj predmet odliven za potrebe, vjerojatno posljednje, kazališne obnove koja je dovršena 1994., još dok je neposredna osječka okolica s tri strane bila okupirana.
Ljepotu dekora, osobito unutrašnjosti, kazališne zgrade svečano otvorene posljednjeg dana 1866. godine zabilježio je osječki novinar Wawerka u osječkim novinama Esseker Lokalblatt und Landbote sljedećim riječima: “Stupimo li sada u gledalište, iznenadit će nas raskošna i prekrasna oprema, koja bi svakom rezidencijalnom teatru mogla služiti na čast, a koja u svakog pobuđuje najbolji dojam. … Dekoracija gledališta provedena je u zlatu, u plavoj i bijeloj boji i svojim nježnim koloritom ugodna je oku. … Ispupčenja loža imaju u poljima pozlaćene glave i ukrase, a na naslonu galerije su krilati labudovi koji se gube u ornamentu.” Ranohistoricistička zgrada osječkog kazališta, sagrađena prema projektu osječkog graditelja Karla Klausnera, najstarija je kazališna zgrada, sa i danas izvornom kazališnom funkcijom, u Hrvatskoj.
Piše: Grgur Marko IVANKOVIĆ