Magazin
SVIJET JE GLOBALNA IGRAONICA: MATIJA VIGATO O VIDEOIGRAMA KAO UMJETNIČKOJ FORMI...

Najveće su predrasude da su videoigre za djecu i da su gubitak vremena
Objavljeno 4. prosinca, 2021.
FILOZOFIJU I IGRU U NAJŠIREM SMISLU POVEZUJE TO ŠTO IMAJU SPOZNAJNI KAPACITET, ALI NISU OBLICI ZNANJA

Prije dvije godine, za svoj rad u kojemu elaborira temu zašto se videoigre trebaju smatrati umjetnošću, Matija Vigato, sada asistentica na Odsjeku za filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dobila je Rektorovu nagradu.



U jednom ste intervjuu u povodu spomenute nagrade među ostalim rekli kako videoigre nisu samo zabava, već i umjetnost. Koji su argumenti za takvu tvrdnju? Mogu li videoigre zaista biti percipirane i kao umjetnička djela...?

- Moja argumentacija u radu odvijala se u nekoliko faza - prvo sam razmotrila različite teorije umjetnosti i odabrala onu koja može uključiti oblike umjetnosti i umjetnička djela koje uobičajeno smatramo umjetnošću. To je bila klaster teorija umjetnosti, prema kojoj se nešto može smatrati umjetnošću ako zadovoljava većinu karakteristika umjetnosti. Karakteristike umjetnosti popisala sam spajanjem onih koje navode teoretičari Berys Gaut i Stephen Davies, a među njima nalaze se: estetski užitak, emocionalnost, intelektualna izazovnost, originalnost i kreativnost, formalna kompleksnost i koherentnost te vještina umjetničko-tehničke izvedbe. Zatim sam za svaku karakteristiku pokušala pronaći primjere videoigara koji ih sadrže. Budući da sam to uspjela, pitala sam se postoje li pojedinačni primjeri videoigara koji sadrže većinu navedenih karakteristika, što bi prema klaster teoriji umjetnosti značilo da se mogu smatrati umjetničkim djelima. Takve sam primjere videoigara također uspjela pronaći, a među njima je, primjerice, videoigra The Witcher 3: Wild Hunt. Budući da se za sve karakteristike umjetnosti koje navode Gaut i Davies mogu naći videoigre koje ih sadrže i zbog toga što postoje videoigre koje sadrže većinu tih karakteristika, zaključila sam da se videoigre mogu smatrati oblikom umjetnosti. Međutim, percepcija videoigara kao umjetničkih djela ne ovisi toliko o teoriji umjetnosti, koliko o uključenju videoigara u sadržaj svijeta umjetnosti, koji čine umjetnici, umjetnički kritičari, kustosi, muzeji, umjetničke akademije i dr.

FILOZOFIJA I VIDEOIGRE


Diplomirali ste filozofiju, pa s tim u vezi i pitanja - koja je i kakva "veza" između filozofije i videoigara? Vi ste to uspješno povezali, i teoretski i praktično…

- Filozofiju i igru u najširem smislu povezuje to što imaju spoznajni kapacitet, ali nisu oblici znanja. Da se poslužim terminologijom američkog filozofa Grahama Harmana - ni jedna ni druga ne potkopavaju niti prekopavaju stvar po sebi, odnosno ne pokušavaju odgovoriti na pitanje od čega se nešto sastoji ili što nešto čini, a s druge mogu imati veliku ulogu u čovjekovu razumijevanju svijeta. Videoigre su pak zanimljiv spoj umjetnosti, igre i tehnologije, a uzimajući u obzir koliko je suvremeni svijet njima prožet, refleksija o njima ne bi smjela izmaknuti filozofiji. Kao studentica doktorskog studija filozofije i diplomskog studija razvoja računalnih igara nastojim spajanjem filozofije i videoigara dati svježu perspektivu u oba područja - unoseći filozofske teme u videoigre te nastojeći filozofski izraz proširiti izvan akademskog teksta. Kolege i ja unutar Scylla Studija tako s jedne strane radimo na videoigri ReMind, koja je prožeta filozofskim i znanstvenim temama, zbog čega surađujemo s nekoliko znanstvenih, filozofskih i bioetičkih institucija, a s druge strane radimo nekoliko manjih videoigara za digitalni dio udžbenika Filozofija - udžbenik filozofije u četvrtom razredu gimnazije Hrvoja Jurića i Katarine Stupalo.

HRVATSKI DOPRINOS


Koje su i kakve najveće predrasude vezane uz videoigre i igrače?

- Kao dvije najveće predrasude istaknula bih stav da su videoigre za djecu i da su gubitak vremena. Što se tiče prve predrasude, ističem rezultat statističke obrade iz 2017. godine njemačke tvrtke Statista, prema kojoj je 78 % igrača starije od 20 godina. Međutim, treba se zapitati i o samoj predrasudi prema onom dječjem. Djeca neprestano uče o svijetu oko sebe, dive mu se, znatiželjna su, kreativna i entuzijastična. Ne bi nam škodilo kada bismo u nekim kategorijama života bili više kao djeca. Što se pak tiče druge predrasude, treba podsjetiti da videoigre razvijaju motoričke sposobnosti, prostorno snalaženje i koordinaciju oko-ruka, da uče fokusu i upornosti, rješavanju problema i donošenju odluka, da potiču na čitanje, računanje i planiranje. S druge strane, i tu se treba zapitati o predrasudi prema gubitku vremena. Zašto bi sve što čovjek radi trebalo biti korisno? Prema filozofu Eugenu Finku, čovjek živi u pripremi budućnosti, zapleten u arhitektonici svrhe, a upravo igra pruža mu sadašnjost kao oazu sreće u pustinji težnje za njom.

Stvaranje videoigara zanimljivo je i sa znanstvenog aspekta. U RH se nedavno pet zagrebačkih fakulteta udružilo u pripremi prvog javnog sveučilišnog studija dizajna i razvoja videoigara... Vaš komentar na sve to?

- Videoigre u Hrvatskoj već dugi niz godina imaju važnu ulogu. Mnogi hrvatski studiji za razvoj računalnih igara postigli su zapažene komercijalne ili kritičke uspjehe, primjerice Croteam, Gamepires, Little Green Men, Gamechuck, Pine Studio, Cateia Games, Exordium Games, Somnium Games, Nanobit i drugi. Imamo i iznimno snažan časopis za gaming kulturu Reboot, za koji se veže i godišnji sajam videoigara Reboot Infogamer te međunarodna konferencija Reboot Develop Blue u Dubrovniku. Međutim, institucionalizacija videoigara u intenzivnijem obliku započela je tek prije oko pet godina. Godine 2017. Visoko učilište Algebra pokrenulo je prvi studij razvoja računalnih igara u Hrvatskoj, a iste godine obranjena su dva doktorata s temom videoigara: "Zagrebačka škola crtanog filma - umjetničke i tržišne prakse u kontekstu videoigara" Darka Masneca i "Filmski diskurs u videoigrama - modaliteti vizualnog izlaganja novih medija" Ilije Barišića.

Iduće godine na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu prvi je put održana konferencija Računalne igre, a nakon toga slučajevi institucionalizacije videoigara postajali su sve češća pojava. Diplomski studij projekta Edu4Games velika je stvar za budućnost videoigara u Hrvatskoj te nastavlja sjajan niz edukacija o razvoju računalnih igara, pri čemu se mogu istaknuti Machina Game Dev Academy, Visoko učilište Algebra, Inkubator PISMO te Tehnička škola Sisak i Srednja škola Novska, koje u svom programu nude smjer tehničara za razvoj videoigara.



Darko Jerković
Videoigre u Hrvatskoj već dugi niz godina imaju važnu ulogu. Mnogi hrvatski studiji za razvoj računalnih igara postigli su zapažene komercijalne ili kritičke uspjehe...

Videoigre su zanimljiv spoj umjetnosti, igre i tehnologije, a uzimajući u obzir koliko je suvremeni svijet njima prožet, refleksija o njima ne bi smjela izmaknuti filozofiji...

Prema filozofu Eugenu Finku, čovjek živi u pripremi budućnosti, zapleten u arhitektonici svrhe, a upravo igra pruža mu sadašnjost kao oazu sreće u pustinji težnje za njom...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: DEMOKRACIJA U KORONAKRIZI

Tomislav Pletenac: Uvijek se sve vrti oko ideje "poštenog" naroda i "pokvarenih" elita

2

RAZGOVOR: VJERAN KATUNARIĆ

Pitanja prava i sloboda u pandemiji se potežu zbog demagoških razloga

3

ODRŽIVA BUDUĆNOST: ZELENA TAKSONOMIJA EUROPSKE UNIJE

Nuklearke se vraćaju u igru