Godina čitanja, koja je na izmaku, stvaralački je i nakladnički bila iznimno uspješna za đakovačku književnicu Mirtu Abramović. U izdanju Đakovačkog kulturnog kruga objavila je dvije knjige: "Pitaj mamu, pitaj tatu" (Đakovo, 2021.) i "Mogu" (Đakovo, 2021.). Obje je knjige uspješno ilustrirala njezina kći, slikarica Silvija Abramović, te je oblikovala i vrlo lijepe i uspjele naslovnice.

Hrvatska književnica za djecu i odrasle Mirta Abramović, rođena u Đakovu 1951., iza sebe ima zapažen književni opus, koji je u 2021. godini obogatila dvjema novim knjigama: zbirkom pjesama namijenjenih djeci "Pitaj mamu, pitaj tatu" i zbirkom pjesama za odrasle "Mogu". Iznimno vješto gradi ta svoja dva pjesnička svijeta koristeći se različitim pjesničkim alatima i uspijevajući biti s jedne strane razigrana i zanimljiva malom čitatelju, a s druge strane snažno eksplicitna u samootkrivanju i ogoljavanju onoga što je određuje ne samo kao autoricu nego i kao osobu. Abramović već desetljećima piše poeziju i prozu za djecu i odrasle te redovito objavljuje u različitim domaćim i stranim časopisima. Objavila je samostalne knjige: zbirku pjesama "Zrcalo, ti, on..." (Đakovo, 2001.), tri zbirke pjesama za djecu "Nestašno djetinjstvo" (Đakovo, 2004.), "Male godine" (Đakovo, 2007.), "Šetnja s?" (2016.), pjesme i priče s tematikom iz Domovinskog rata "DNK - u kostima ime" (2010.) te zbirku pjesama "Od romantike do Bož‘ mi oprosti" (2012.).

Nakon stanke od pet godina ponovno se vraća književnom prostoru u kojem se možda i najugodnije osjeća - pisanju za djecu. I to zbirkom koja se, vidljivo je to već od naslova, naslanja na prethodnu zbirku, u kojoj je upitnik bio i u samom naslovu. "Pitanja čekaju te", poručila je mladim i starijim čitateljima i provela ih kroz lijepu, zanimljivu, ali nimalo opasnu pustolovinu u prethodnoj knjizi, a ovdje se izravno obraća malim čitateljima i poziva ih imperativom: Pitaj mamu, pitaj tatu! To je tvoje dječje pravo, a obveza roditelja, baka i djedova je dati odgovore i uljepšati vam djetinjstvo, olakšati hod kroz djetinjstvo.

Pjesme pisane za odrasle u zbirci "Mogu" nastavak su zbirke "Od romantike do Bož‘ mi oprosti" (2012.), pjesme su žene koja eksplicitno poručuje samim naslovom, riječju u glagolskom imperativu: Mogu! - kako je riječ o poeziji u kojoj lirski subjekt nije pasivan i pomiren sa životom, nego je spreman pod svaku cijenu boriti se za svoje pravo na sreću i ljubav, baš kako to sugerira odraslima kada je u pitanju dječja sreća i ljubav koju treba pružiti najmlađima.

Za razliku od knjiga za djecu, u kojima traži pomoć drugih, odraslih, ovdje se lirski subjekt samostalno definira u svojoj snazi i imperativnosti svojih zahtjeva, od kojih je najvažniji onaj za - slobodom! Osobnom, duhovnom i tjelesnom, čulnom, nesputanom, imperativnom. S. Župan