Osječka muzejska glazbena srijeda priča je o prijateljstvu građana i gradova uz Dravu
Objavljeno 2. prosinca, 2021.
Osijek je u prilici čuti izvedbe najboljih hrvatskih i svjetskih glazbenika
OSijek je upisan u životopis Davora Bobića. Maestro i ja upoznali smo se u uredu ravnatelja Muzeja Slavonije, u proljeće 2011. godine, a posrednica ovog događaja bila je varaždinska Osječanka, gospođa Ljerka Perči. Razmijenivši s njom promišljanja o različitim mogućnostima unošenja glazbe u muzejske prostore, predložila mi je susret s varaždinskim skladateljem i profesorom osječke Umjetničke akademije Davorom Bobićem.
Prije deset godina
Sastanak se i dogodio u najkraćem mogućem roku, pri čemu smo pretresli različite mogućnosti, među kojima se kao najkvalitetniji prijedlog nametnuo koncertni ciklus klasične glazbe. U sjećanju su mi bile povremene neslužbene glazbene matineje u Muzeju Slavonije, na bidermajerskom klaviru sa stilski odjevenim solisticama, koje sam doživio kao srednjoškolac. Tu sam ideju htio oživiti s obzirom na to da Muzej gotovo u svakom odjelu ima građu vezanu uz glazbu. Od klasičnih instrumenata iz osječkih građanskih salona i vojnih orkestara te etnografskih glazbala, preko rukopisnih i tiskanih notnih zapisa i literature do audiozapisa kazivača i izvođača na pločama, kasetama, CD-ovima. Tu su i zastave brojnih osječkih glazbenih društava, plakati s najavama koncerata u osječkom kazalištu i brojnim hotelima i javnim događanjima te brojne fotografije koje svjedoče o glazbenom životu grada od sredine 19. stoljeća gotovo do danas. Davor Bobić shvatio je ideju i razradio ju u obliku koncertnog ciklusa klasične glazbe, a kao dan održavanja koncerata zamišljena je srijeda. Muzej je ponedjeljkom zatvoren za javnost, četvrtkom se najčešće odvijaju otvorenja izložbi, petkom svi hrle na vikend, tako da se srijeda učinila najpogodnijim danom za izvođenje koncerata. Samim tim se u hodu iskristaliziralo i ime koncertnog ciklusa - Osječka muzejska glazbena srijeda.
Nakon osmišljenog preliminarnog programa prve koncertne sezone 2011.-12., obavljeni su razgovori sa zamjenikom ministrice kulture Andreje Zlatar Violić, Berislavom Šipušem, koji je s velikim veseljem prihvatio ovu ideju, nakon čega je u organizaciju uključena i Umjetnička akademija u Osijeku, jer je profesor Bobić ondje zaposlen. Od prvog trenutka prof. Bobić vodio je brigu da prvi kvartal koncertne sezone prođe bez značajnih troškova. Uskladio je da koncerti za čiju je realizaciju trebao klavir, koji smo posuđivali iz Glazbene škole Franje Kuhača, budu jedan za drugim, da se klavir ne mora prečesto prenositi iz jedne u drugu zgradu. Uz svaki je koncert tiskan program kojeg je oblikovao dizajner Zvonimir Bonjaj, svaki je koncert profesionalno fotografiran kamerom Brune Jobsta, a kasnije i drugih fotografa, a dio je koncertnog ciklusa bio sniman videokamerama te u suradnji s HRT-ovim Radio Osijekom i profesionalno tonski sniman. Stručni osvrt na gotovo svaki koncert u osječkom je Glasu Slavonije objavljivala prof. Branka Ban, a dio ovih koncertnih izvedbi mogao se čuti i u emisiji o klasičnoj glazbi na Radiju Osijek, uz osvrt Marine Ban. Osječka muzejska glazbena srijeda od početka je bila dobro prihvaćena među Osječanima, a znatan dio publike postali su i mladi.
Zahvaljujući profesoru Bobiću i njegovim poslovnim i osobnim kontaktima Osijek je dobio priliku čuti izvedbe najboljih hrvatskih i svjetskih glazbenika od Amerike i Izraela, pa do Bjelorusije i Rusije. Sav zanos, pozitivna energija, upornost, volja, veselje i specifičan smijeh profesora Bobića bili su zarazni. Svaki naš kontakt bio je usmjeren ka što većem boljitku ovoga koncertnog ciklusa. Svaki je naš susret bio pomna analiza koncerta. Osvrt na kvalitetu programa, zadovoljstvo svaki put sve većem brojem publike svih životnih dobi, i oduševljeno planiranje novih mogućnosti za sljedeću sezonu.
Neiscrpna energija
Nakon završetka svakog koncerta, nakon čestitanja radosne publike, davanja autograma na programe, nakon presvlačenja, nastavljali smo razgovore i druženje s brojnim glazbenicima. Često su renomirani umjetnici znali iskazati svoje ugodno iznenađenje brojem pristojno glazbeno odgojene osječke publike. Prof. Bobić znao je u Osijek, u sklopu koncertne sezone, dovesti i brojne poslovne partnere, sponzore, veleposlanike stranih zemalja, gradonačelnike i ravnatelje kulturnih institucija. Tako su se iz uspješne poslovne suradnje vremenom polako razvili i prijateljski odnosi. Povremena druženja izvan radnog okruženja bila su, gotovo uvijek, s koncertnim ciklusom u fokusu. Svaki moj dolazak u Varaždin bio je ispunjen predanom pozornošću ne samo profesora Bobića, nego i njegove supruge Lidije Bobić, profesorice violine na varaždinskoj Glazbenoj školi, s kojima sam obišao brojne dvorce varaždinskoga kraja, i s kojima sam bio na mnogim koncertima i različitim društvenim događanjima, osobito vezanim uz Varaždinske barokne večeri. Bliski suradnici profesora Bobića i njegovi prijatelji koje sam upoznao na zajedničkim druženjima, postali su i česti gosti u našem gradu, a s mnogima od njih i danas se susretnem kada navrate u Osijek. Radost prilikom svakog našeg susreta i danas je nadrealna. Ponosan sam na ovo poznanstvo i presretan sam za svako postignuće profesora Bobića u zemlji i inozemstvu. Njegova neiscrpna pozitivna energija iskri ne samo iz svakog našeg osobnog susreta, nego i iz kratkih telefonskih razgovora. Posebno veselje mi je kada izmjenjujemo fotografije s pojedinih događanja začinjene britkim i duhovitim komentarima okupljene ekipe, ili kada Maestro u sitnim noćnim satima u inboxu na fejsu dojavi da je stavio točku na najnoviju skladbu za koju je mislio da ju nikada neće stići dovršiti zbog hrpe obveza koje si je omogućio na svim razinama.
Entuzijazam istaknutog hrvatskog skladatelja Davora Bobića, ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri te redovitog profesora i prodekana Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Osječani su prepoznali i primjereno nagradili dodijelivši mu 2014. godine nagradu Pečat grada Osijeka, što je svakako zaslužio svojim predanim radom kojim je Osijek postao referentna točka glazbenoga života Hrvatske i svijeta.
Ivana Rab Guljaš
Osijek doživljavam kao drugi rodni grad
“U Osijek me pozvao danas, nažalost pokojni, dragi profesor Josip Jerković, tadašnji voditelj Odsjeka za glazbenu kulturu pri Pedagoškom fakultetu u Osijeku 2002. godine. Bio je to za mene pomalo šokantan trenutak, jer nikada dotad nisam imao viziju da bih mogao postati sveučilišnim nastavnikom. Akademska godina 2002./2003. ostala mi je u trajnom sjećanju kao najljepše pedagoško iskustvo u životu i zavolio sam Osijek koji je postao mojim drugim rodnim gradom. Sudjelovao sam aktivno u nastajanju Umjetničke akademije te u nastanku sadašnje Akademije za umjetnost i kulturu. Bio sam iznimno toplo prihvaćen od kolega, djelatnika, svakodnevnih ljudi, studenata, učenika (kada sam provodio nezaboravne seminare iz Skladanja na Glazbenoj školi Franje Kuhača) te institucija u kulturi i obrazovanju, što mi je nanijelo odluku da profesionalno ostanem vezan uz prekrasni grad na Dravi koja je i spona s mojim rodnim Varaždinom. Iako sam više puta pozivan na prelazak na druge visokoobrazovne institucije, nisam nikada prihvaćao takve pozive iz razloga što sam u Osijeku pronašao čvrsto utočište u kojem sam mogao realizirati mnoge profesionalne ideje i želje te koje su gotovo i sve realizirane: od otvaranja spomenutih institucija, konstituiranja preddiplomskih i diplomskih studijskih programa Tambure, Kompozicije, Teorije glazbe, Gitare, Muzikoterapije, pa sve do utemeljenja Osječke muzejske glazbene srijede, koja je nakon punih deset godina postala danas aktualni Koncertni ciklus grada Osijeka.
Stoga najveću zahvalu moram uputiti upravo mojoj dekanici, prof. dr. sc. Heleni Sablić Tomić na istinskom razumijevanju, a uz koju sam životno mnogo naučio te zahvaljujući kojoj smo danas zasigurno vodeća visokoobrazovna institucija takve vrste u državi. U Osijeku sam doživio i praizvedbe mojih velebnih ostvarenja: oratorija Izaija te kantate Jerihon, u suradnji s kolegicom Antoanetom Radočaj Jerković i zborskih ansambala Brevis te Mješovitog zbora Umjetničke akademije, a za izdvojiti je i ovogodišnju praizvedbu Koncerta za klavir i simfonijski orkestar pod nazivom’ Esseker, na svečanom otvaranju Osječkog ljeta kulture, djela inspiriranog Osijekom, a posvećenog našem profesoru Konstantinu Krasnitskom.
Ostvarivao sam i druge suradnje od kojih valja izdvojiti one sa zborom Lipa, pod vodstvom Valerije Fischbach, vezano uz praizvedbu popularne Slavonice te djela orginalno skladanih za tamburu čiji je aktivni promotor Mario Zbiljski. Suradnja s Grgurom Markom Ivankovićem bila je iznimna, neponovljiva i otvorila mi potpuno druge obzore u promišljanju glazbenih sezona preko kojih sam upoznao meni mnoge drage, iznimne ljude”, zapisao je o Osijeku Davor Bobić.