Magazin
SJEĆANJA U SJENI KORONE: FINSKA - ZEMLJA SREĆE

Drugi kukaju, Finci se vesele
Objavljeno 27. studenog, 2021.
FINSKA LAPONIJA, JEZERSKA FINSKA I FINSKO PRIMORJE, FASCINANTI SU REGIONALNI KRAJOBRAZI...

Moj tjedni ljetni odmor odveo me u Finsku, autobusom iz Njemačke. Dug je to put, ali nama ljubiteljima putovanja nije problem. Vožnja kroz Njemačku prema području Baltičkog mora, uz kraća zaustavljanja putem, uz tipična mala mjesta holštajnske arhitekture, bilo je vrlo uzbudljivo iskustvo. Potom je uslijedio ukrcaj na udobni trajekt iz Rostocka prema jugu Švedske.



Nastavak puta autobusom kroz predivne švedske krajolike do Stockholma, a potom ukrcaj na putnički luksuzni brod. Brod je prava grdosija, grad na vodi od osam katova s brojnim kabinama, s najmanje 5000 mjesta za putnike, koji je doplovio od nekud s Baltika. Odmah se smještam u kabinu i već sam spremna za obilazak broda. Izlazim na palubu kako bih promatrala Stockholm dok isplovljavamo i prekrasni arhipelag švedskih otoka. Kada su se u daljini izgubile vizure grada, otišla sam istražiti brod. Bilo je tu brojnih restorana i trgovina. Za divno čudo i velikih sauna od drva i drugih zabavnih sadržaja. Mnoštvo ljudi na brodu okupilo se u diskoteci. Bilo je tu Francuza, Engleza, Finaca, Šveđana… Osjetile su se dobre vibracije koje su se širile disco-klubom. Plesalo se, od finskog (tzv. zračnog) tanga do nekih bezvremenskih ritmova i melodija. "Začin" pjesmama unosila su i četiri glazbenika svirajući usnu harmoniku, čiji se zvuk dobro uklopio. Pridružila sam se skupini od dvadesetak veseljaka u noći punoj zabave. Kakva nezaboravna noć! Kad su se počeli dijeliti poljupci, shvatila sam da je vrijeme poći na počinak.

DRUGI SVIJET


Kratko sam spavala, samo nekoliko sati. Ubrzo je došlo vrijeme za obilan brodski doručak. Pogledala sam kroz prozor i ugledala područje brojnih jezera i netaknute prirode. Inače, Finska je zemlja s tisuću jezera i najmanje 70.000 otoka, od kojih su neki jedva "dovoljno veliki" za malu kolibu ili drveni ljetnikovac, dok su na nekima stari svjetionici pretvoreni u male hotele. Stigli smo u Finsku te je brzo uslijedio iskrcaj u slikoviti stari lučki grad Turku, najstariji grad Finske, koji se ističe svojim lijepim drvenim četvrtima. Male drvene kućice sagrađene su prije nekoliko desetljeća ili čak stoljeća. Ne žureći se, nakon dolaska, prošetala sam uskim uličicama, zavirujući kroz vrata u velika dvorišta. Netom, pozornost mi je privukao mali ljupki kafić s umjetničkom notom. Ušla sam, sjela i uživala upijajući miris tek pržene kave. Uz šalicu tog toplog napitka opušteno sam listala neki modni magazin i gledala umjetničke slike po zidovima.

Nastavila sam autobusom vožnju prema jugu, do Helsinkija. Višesatno putovanje dalo mi je priliku da uživam u pogledu na brojne slikovite povijesne gradove i sela, stare drvene kućice, seoska imanja i polja uljane repice koja su bila u punom cvatu. A pokraj tih žutih polja bilo je nemoguće ne smiješiti se. Bilo je nečeg osvježavajućeg, optimističnog, a istovremeno umirujućeg u tim beskrajnim žutim poljima. Tada sam odlučila da ću nakon povratka kući žutom bojom obojiti interijer svoga doma.

Kako smo se približavali Helsinkiju, krajolik se mijenjao. Iz širokog otvorenog polja, na kojima sam vidjela krave, ovce i konje kako pasu, u bogate zelene šume. Gledajući guste šumske krajolike, bez ičega drugog što bi mi odvlačilo pozornost, uživala sam u opuštajućoj atmosferi tijekom vožnje, u tišini i savršeno sunčanom danu. Vožnja kroz isprepletene šume bora, jele i breze dovela nas je do pred Helsinki. Posve blizu centra grada drvene su četvrti, šarene drvene stambene kuće izgrađene u stilu nordijskog klasicizma.

BIJELI HELSINKI


Nakon dolaska prvi korak bio mi je odlazak do hotela, koji se nalazi u starom dijelu grada, dvadesetak minuta hoda od centra. Četvrt je šarmantna i čine je stare tvorničke zgrade s početka 20. stoljeća, uz mnogo kuća iz doba secesije. Četvrt je odvojena od grada uskim kanalom, do kojeg se dolazi prelazeći preko mosta. Hotel u kojem sam odsjela zapravo je preuređeni zatvor i istražna kaznionica izgrađena 1888. godine. Danas je to neobičan hotel koji je zadržao stari zatvorski štih. Sobe su male, s teškim vratima, starim bravama, starinskim prozorima i tri metra debelim zidovima. Neke sobe su bez prozora, što se moglo očekivati s obzirom na to da su to nekoć bile stare zatvorske ćelije. Dobila sam sobu u starom zatvorskom krilu s prozorom, upravo pokraj dvije originalne ćelije koje su očuvane za posjetitelje. Do sobe sam došla prolazeći golemim hodnicima koji su ispunjeni pričama iz prošlosti. Prilazeći sobi, razmišljala sam kako je to moralo biti kada je ovdje bio zatvor. Dočekala me je lijepa kupaonica i mali krevet u atmosferi starih zidova od cigle. Prije odlaska na večeru priuštila sam sebi opuštajuće uživanje u sauni zagrijanoj drvima na gotovo 100 Celzijevih stupnjeva, sjedeći na klupi i izlijevajući vodu na užareno kamenje, dok su se drugi gosti lagano šibali smrznutim brezovim metlicama, kako bi ubrzali cirkulaciju i potaknuli znojenje. Unatoč visokoj temperaturi izdržala sam gotovo desetak minuta, što je dovoljno za početnika.

Sljedeći dan krenula sam u razgledanje grada. Naravno, uvijek je najbolje odabrati obilazak s vodičem, te sam i ovaj put izabrala tu opciju. Na taj način uspijem dobiti najbolji uvid u povijest grada i optimalno iskoristim vrijeme. Uglavnom, u Helsinkiju se posebno ističe briljantna bijela struktura dijelova grada, koja veličanstveno stoji na suncu, nešto poput svadbene torte. Privlačna i atraktivna. Stoga sam se s vodičem zaputila pješice do Trga Senata na kojem se nalazi golema bijela monumentalna crkva. Nekad crkva sv. Nikole, a danas evangelička - luteranska katedrala. Sagrađena je oko 1852. godine u čast cara Nikole I., kada je Finska bila dio Ruskog Carstva. Ime crkve promijenjeno je 1917. godine, kada je Finska stekla neovisnost. Strmim, elegantnim širokim stepenicama prema vrhu, stigla sam do blistavo bijele katedrale sa zelenom kupolom, koju okružuju još četiri manje kupole i šest stupova ispred ulaza, dajući joj moćan izgled. Odozgo se pruža veličanstven pogled na prostrani trg i trajektne terminale. No iznenadila sam se kada sam ušla i vidjela nimalo raskošnu unutrašnjost katedrale. Vrlo jednostavan i suzdržan stil ukrašavanja. A ja sam naviknula na bogato ukrašene crkve, s puno kipova i velikih oltara. Međutim, ovo je ipak luteranska crkva, a luterani njeguju skromnost. Ovo mjesto bilo je idealno za nekoliko minuta tišine i kontemplacije u svijetu užurbanih koraka.

MAGIJA SJEVERA


Nakon izlaska iz katedrale sjela sam na stepenice, divila se svijetu koji prolazi promatrajući čovjeka koji drži bijelu plišanu lutku s velikom njuškom (poput krokodilske) i pjeva neku operu. Podno katedrale održavao se sajam. Trg je bio ispunjen prodavačima koji su prodavali lokalnu robu (vunene čarape, šalove, kardigane i krzna arktičke lisice), kao i poljoprivrednicima koji su prodavali raznovrsno voće i povrće. Laganom šetnjom od crkve do luke stigla sam do lokalne tržnice na otvorenom na kojoj sam kupila izvrsnu hranu na štandovima. Finska prehrana bogata je ribom, stoga je bilo prženih ribica uvaljanih u ražino brašno, ali i mesnih pita, pirjanog mesa sobova s pire-krumpirom i brusnicama… Izabrala sam zdjelu vruće juhe od lososa i krišku raženog kruha, kiselu haringu i kuhani krumpir posut koprom, kavu i kolačić. Uokolo je puno gladnih, agresivnih galebova, tako da sam na trenutak pomislila kako će mi oteti haringu.

Dok sam ispijala kavu, uživala sam gledajući impresivnu flotu ledolomaca koji su ovdje usidreni tijekom ljeta, pripremajući se za najveće zahtjeve tijekom oštrih zima. S obzirom na to da je Helsinki grad uz more, ne prestaje puhati vjetar, prohladno je, pa čak i u kolovozu. Kaže mi vodič da ljeti temperature ne prelaze 22 Celzijeva stupnja. Nedaleko od tržnice nalazi se tzv. crvena crkva, građevina od crvene cigle sa zlatnim kupolama. Poznata kao Uspenski katedrala, najveća ruska pravoslavna crkva u zapadnoj Europi, impozantna izvana i iznutra, baš kao sve ruske pravoslavne crkve. Sve u svemu, slikovita ljepota Finske privlači me da dođem ponovno i ovdje doživim duh Božića. I, naravno, da upoznam originalnog Djeda Božićnjaka i još neka druga finska čuda poput priča iz Kalevale, finskog narodnog epa, koji na poseban način obilježava taj sjevernjački narod. I da, Finska je četvrtu godinu zaredom najsretnija zemlja u svijetu! Zato ću završit jednom finskom poslovicom, u optimističnom tonu, tako potrebnom svima nama u ovim teškim vremenima: "Kome se ljubav smije, taj poznaje samo šalu i radost!"



Piše: Ina STAŠEVIĆ
U Helsinkiju se posebno ističe briljantna

bijela struktura dijelova grada, koja veličanstveno stoji na suncu, nešto poput svadbene torte...

Hotel u kojem sam odsjela preuređeni je zatvor i istražna kaznionica sagrađena 1888. godine. Danas je to neobičan hotel koji je zadržao stari zatvorski štih...

Finska je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu...

Možda ste propustili...

INTERVJU S POVODOM: NJ. E. RAJ KUMAR SRIVASTAVA, VELEPOSLANIK INDIJE U HRVATSKOJ

Indijski narod se osjeća ponosnim zbog demokratskih i sekularnih vrijednosti

PANDEMIJSKA STVARNOST: IZV. PROF. DR. SC. IVAN TANTA

Previše je medijskih krokodila u maloj domaćoj bari

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TJEDNI OSVRT

Potpuno je jasno tko radi na "demontaži države"

2

PANDEMIJSKA STVARNOST (I)

U društvenim krizama
laž se percipira kao istina

3

PROF. DR. SC. DOMAGOJ BEBIĆ, FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU

Sadržaje biramo, medijska prehrana je individualna stvar