Ove, 2021. godine advent počinje 28. studenoga i traje tri tjedna i jedan dan. To je vrijeme u kojem se obavljaju duhovne pripreme za dolazak Božića. Od ponedjeljka počinju rane mise, za vjernike su to zornice. Sada one počinju prije izlaska sunca. Zornice se održavaju svakog radnog dana, nedjeljom ne.

Snijeg je ranijih godina padao toliko da su domaćini ispred svoje kuće drvenim lopatama čistili stazu, a tko nije tada, prvi bi prolaznici napravili prtinu. Na zornice su išle cijele obitelji s djecom. Mračan je bio jutarnji dio dana, pa su se palili fenjeri, a u crkvi bi gorjele svijeće, u kućama lampe na petrolej. Bilo je hladnih jutara i zaleđenih bara i kanala. Djeca su radosno išla u crkvu, gdje su ozračje, pjesma i molitva privlačili mališane. Jedna starica od 90 godina zapamtila je ovu, kako reče, strofu:



Jutros rano ptice male

našem domu zapjevale:

srca gore, evo zore.

Kore one lijene ljude,

dođu da ih iz sna bude:

srca gore, evo zore.



Kada poslije zornice dođu kući, ljudi se zagriju toplim čajem lipova cvijeta i krenu na dnevne poslove. Na Svetu Luciju, 13. prosinca, domaćica u sredinu tanura stavi čašu za svijeću, a na tanjur se stavlja žito da bi bilo zeleno za Božić.Od umirovljenog učitelja koji ima na plećima 83 godine, a otac mu je bio tutor u crkvi, saznajemo zanimljiv običaj. Dan prije Badnjaka je Kokošji badnjak, 23. prosinca i taj se dan posvećuje peradi - u Gunji kažu živadi. Na taj dan prije nego domaćin otvori kokošinjac i pusti živad u dvorište - avliju, stavi metalni obruč, šinju metalnu od kotača za zaprežna kola. Obruč stavi ispred kokošinjca. Površinu tog kruga obruča prekrije pomiješanim žitaricama: kukuruz, pšenica i bijeli grah, živad se pusti iz kokošinjca i ide na hranu. Žitarice se ne smiju staviti izvan obruča. Simbolika je u tome da koke ne bi prelazile u dvorište susjeda i u njegovim gnijezdima snijele jaje. Smjesa koju pozoblju znak je da će godina biti rodna i plodna. Bijeli se grah među žitarice stavlja kao simbol da koke snesu mnogo jaja. To je kokošji Badnjak.

Ovome dodajmo i običaj kada na taj dan prvi u kuću uđe susjed ili rođak on mora sjesti na tronožac pored štednjaka tada mu domaćin na glavu i tijelo sipa pšenicu i kukuruz, a on za to vrijeme kvoca i želi da koke nose jaja te da budu dvožumci za jelo, a od jaja s jednim žumanjkom da se izlegne pile. Grlo kvocara se zalije rakijom.

Pravom Badnjaku se posebno vesele dječaci, koji nose badnjak u ranim jutarnjim satima susjedima, rođacima i prijateljima obitelji. U zavežljaju koji nose nalaze se grančice hrasta šušnjara i grančice od lješnjaka s resama. Prije nego što dođu badnjačari, domaćica je naložila vatru da bude žari. Dječak koji nosi badnjak pozdravlja domaćine: “Faljen Isus, čestitam vam Badnjak, Adama i Evu, budite živi i zdravi.” Prilazi šporetu – štednjaku sa žaračem u ruci te počinje žaranje i deklamira: rodilo se, svaka žena dva djeteta, svaka krava dva teleta, svaka kobila dva ždrebeta, prasilo se, leglo se, štenilo se, macilo se... Kada je završio, od domaćice ili domaćina dobije na dar jabuke, suhe šljive, kruške, orahe, ošap, a kasnije se davao i novac...