Što ako živimo u simulaciji, a svijet kakav poznajemo nije stvaran? Kako bi se uhvatio u koštac s ovom zadivljujućom idejom, hvaljeni filmaš Rodney Ascher, autor filmova "Soba 237" i "Noćna mora", iskoristio je slavni govor Philipa K. Dicka na ZF konvenciji u Metz 1977. godine, pod nazivom "Ako smatrate da je ovaj svijet loš, trebali biste vidjeti neke od drugih", kako bi zaronio u zečju rupu znanosti, filozofije i teorije zavjere. Naime, Dick je tada prvi put javno iznio svoja iskustva s višestrukim realnostima te mogućnost svemira kao računalne simulacije. Uzimajući "Matrix" kao svojevrsni pop-kulturni fenomen, Ascher kroz mnoštvo razgovora i teorija pokušava dati odgovor na pitanje - što ako teorija simulacije nije znanstvena fantastika nego činjenica, a život je videoigra koju igra neki nepoznati entitet, i tko smo onda mi, zapravo?

Mnoštvo je tema načeto u ovom filmu, od kvantne fizike, otuđenosti, preispitivanja lika i djela Philipa K. Dicka, zatim teorija koje je Matrix prvo pokrao, a onda proširio na civilizaciju. U filmu sudjeluje i Nick Bostrom, omiljeni filozof Silicijske doline, poznat po svom znanstvenom radu "Živite li u kompjutorskoj simulaciji?", u kojem je iznio tezu utemeljenu na statistici koja kaže da, ako neka civilizacija dođe do točke razvoja u kojoj može u simulacijama stvarati nove svjetove, onda će veoma brzo doći do toga da će postojati više simuliranih stvarnosti i simuliranih "živih bića" od stvarnih. I sve to upakirano je kao zanimljivo, ali odveć naporno i razvučeno predavanje o modernom egzistencijalnom strahu. Ascherov problem, kao i u prethodnim filmovima, je taj što ima mnoštvo ideja, odnosno teorija koje bi, ali baš sve, htio prenijeti gledateljima, pa mu naslovi vrlo često izgledaju nedorečeno, prenapadno i adolescentski. Jer "A Glitch in the Matrix" u jednom je trenu horror, a već u drugom inspirativni naslov zbog kojega ćemo u knjižnici potražiti neke od spomenutih autora iz dokumentarca.