Pozvao je Branko Tamše svoje igrače na sredinu terena nakon što je Kićo otpjevao "Inati se Slavonijo", a sa zvučnika se čula melankolična "Duša bećarska".

Duša je bećarska, ali za ovakve pobjede kao što je to bio slučaj našičkih rukometaša protiv španjolske Logrono La Rioje, treba i srce junačko. Ili, kako bi nakon susreta rekli Halil Jaganjac i Predrag Vejin, junaci treće pobjede NEXE-a u Europskoj ligi, "cijela momčad ima srce k‘o kuća".

NEXE je slavio nakon još jednog trilera. Još jednom je Jaganjac u posljednjim sekundama susreta opalio i pogodio. Slično kao protiv PAUC Handballa u Provansi. Slična drama gledana je u Našicama prije dva mjeseca kada su igrači NEXE-a nadoknadili "minus šest" protiv danskog Bjerringbro Silkeborga i plasirali se u skupinu Europske lige. Gdje nakon četiri kola i tri pobjede sjede na samom vrhu C skupine.

Osim čestitki za veliki napor i pothvat, Tamše je, na sredini terena, sigurno uputio i koju riječ kritike na račun svoje momčadi. Nije ovo bilo ni blizu izdanju našičke momčadi koliko oni mogu, a mogu mnogo bolje. I u obrani, ali i u napadu, gdje se Jaganjcu u drugom poluvremenu priključio Vejin, za kojeg se često čini da je "zakasnio" na utakmicu, a onda, kako se susret bliži kraju, a kada koncentracija kod suigrača pada, poput pravog prekaljenog igrača preuzima odgovornost. Teško je lopta dolazila na crtu NEXE-a. Na krila nešto lakše, ali iz ne baš izrađenih "prebrojavanja". U obrani znao je izostati ključni korak, podići ruke ili pokriti crtu. Španjolci jednostavno svojim stilom čekaju kod suparnika da im popusti koncentracija. A to se događalo u NEXE-ovih 6-0.

- Ekipa Logrona je s nama igrala šah. Na svaki naš potez znali su što odigrati. Kada ne iziđemo, šutnu, kada iziđemo, proigraju na crtu. Moćni su i jako mi je drago da smo ovo izvukli. Pobijedio je karakter. Ali i znanje i mirnoća - rekao je Branko Tamše, koji vjeruje kako će njegova momčad nakon ovakvih trilera koji "daju krila" odigrati još kvalitetnije.

Gdje je uopće rezerva? Najveća na tribinama. Susret protiv Logrono La Rioje gledala je cijela jedna momčad koju bi Tamše mogao koristiti za vrlo ozbiljnu minutažu u rotaciji. Nije bilo vratara Radovanovića, lijevih krila Bakića i Greganića, desnog krila Milete, desnih vanjskih Manci-Mičevića i Rodina, "srednjaka" Kevića, a uoči susreta ozlijedio se i kapetan Saša Barišić-Jaman, pa je kapetansku vrpcu preuzeo Alen Blažević. Našićanin i prava "duša bećarska". Svi su oni sišli na teren. Došli na sredinu terena, poslušati nakon susreta Tamšeove pohvale i kritike. S druge strane trener Logrona Miguel Angel Velasco bacao je ploču za crtanje. Svjestan kako je propustio veliku priliku, a pri tome pokazujući da ploča ne služi samo za crtanje taktike kod time-outa. Tamšeu nije trebala. Ni kod posljednjeg time-outa 23 sekunde čiji je dio, nakon smirivanja i apela za koncentraciju, prepustio igračima neka se dogovore kako će završiti akciju. A nije trebalo posebno objašnjavati tko će je završiti!