PODOLJE - Unatoč brojnim problemima, niskoj cijeni mlijeka, poskupljenjima i sličnim nedaćama, obitelj Lenđel iz baranjskog Podolja ne predaje se.

Nakon Belja, najveći su baranjski (ali i šire) proizvođači mlijeka, a što je najzanimljivije, ne misle stati samo na tome. Od dijela mlijeka počet će proizvodnju mliječnih proizvoda i smjestiti je u siranu, čije otvorenje očekuju vrlo brzo. Na farmi izgrađenoj u dvorištu obiteljske kuće, na periferiji sela, uz velike pašnjake, radi cijela četveročlana obitelj, dakako, uz pomoć radnika zaposlenih u njihovu OPG-u.

- Proizvodnjom mlijeka bavimo se već dvadesetak godina. Opstali smo unatoč svim problemima. Ako jednom počnemo rasprodaju stada, nikada se više nećemo moći vratiti na sadašnje stanje - kaže Đuro Lenđel (43), podsjećajući kako su bili blizu odustajanja ili bar smanjenja stada, ali se na to ipak nisu odlučili. Sada imaju oko 270 grla, od čega 120 muznih krava. Ostatak čine junad, telad i bikovi.

Đuro Lenđel s ponosom ističe da je u stočarstvu, odnosno mljekarstvu, već treća generacija obitelji.

- Moj je otac još znatno prije Domovinskog rata mlijeko u Beli Manastir vozio konjskom zapregom. Radili smo sve do odlaska iz Baranje, a kada smo se vratili, bili smo prisiljeni obnoviti stado. Trajalo je to desetak godina i sada mogu reći da imamo dobro stado - navodi, prisjećajući se kako su počeli s pet očevih krava i došli do respektabilnog broja grla, istovremeno gradeći veliku, funkcionalnu farmu kako bi sva grla imala krov nad glavom i dobre uvjete. Podsjeća i kako za bavljenje ovim poslom treba prilično prakse, stočarom i proizvođačem mlijeka ne postaje se preko noći. Stoga je ponosan i na činjenicu što o odlasku sa sela njegova djeca i ne razmišljaju, već itekako pomažu prilikom obavljanja svakodnevnih poslova - i 21-godišnja kći, studentica na osječkom Poljoprivrednom fakultetu, i 15-godišnji sin, budući poljoprivredni tehničar, koji srednju školu pohađa u Osijeku jer u središtu Baranje, Belom Manastiru, ne postoji srednja škola s takvim smjerom. Stoga obitelji tijekom tjedna ne može mnogo pomoći, ali sve nadoknađuje u dane kada je kod kuće, u što smo se i sami imali priliku uvjeriti. Najviše na približno 200 hektara poljoprivrednih površina koje obrađuju isključivo za stočnu hranu.

- Dnevno proizvodimo približno 2500 litara mlijeka, koje predajemo Belju. Kao i ostali seljaci, nismo imuni na poskupljenja. A poskupjelo je sve, samo je prodajna cijena mlijeka ostala ista. Trebala bi biti bar 30 lipa viša po litri nego što je sada. Ako ne dignu cijenu, bez obzira na količinsku premiju, bit će teško, no o tome ne smijemo ni razmišljati. Nismo zahtjevni, ne želimo se obogatiti, želimo samo normalno živjeti. Uz tekuće obveze, kredite i režije, isplaćujemo plaću za sedam radnika. Od stočarstva i mljekarstva živimo, pa svaku odluku moram dobro izvagati. Uz spomenuta poskupljenja, moram se požaliti kako nam na obradivim površinama golemu štetu čine jeleni. To je strašno. Ispostavlja se kako su uzalud bili cijeli trud i uložena sredstva u nabavu sjemena, gnojiva i zaštitnih sredstava, koji su sada još skuplji, kao i gorivo - žali se.

No kada smo pomislili da će reći kako mu je ‘‘pun kufer‘‘ svega, Đuro mijenja retoriku.

- Kako bismo stvorili neku dodanu vrijednost, prije otprilike tri godine odlučili smo otvoriti siranu. Ona je već izgrađena i čeka na sve potrebne dokumente, odnosno inspekcije. Dio sredstva dobili smo od mađarske države (Hungarica economica, nap. a.), izradili potrebnu dokumentaciju i završili objekt. Mislim da ćemo u proizvodnju krenuti u veljači ili ožujku iduće godine - objašnjava. U sirani će glavnu riječ voditi supruga Melita (40), koja je 2017. završila tečaj za preradu mlijeka.

- Još tada sam počela proizvodnju raznih mliječnih proizvoda i nudila ih rodbini i prijateljima koji su ih odlično prihvatili. U bliskoj budućnosti u ponudi će biti svježi i tvrdi sirevi, jogurti, namazi i slično. Sirana je kapaciteta 1000 litara mlijeka dnevno, u njoj je i zriona te kušaonica - kaže Melita, ističući kako se nada dobroj prodaji jer je u okolici Podolja prilično živo, misleći pritom na velik broj vikendica u vlasništvu ljudi iz raznih krajeva Hrvatske. Ne skriva kako su interes pokazali i neki restorani...