Pitanja odgovornosti i tolerancije čine temelj života svake zajednice, odnosno vezivno tkivo nekog sustava. Bez obzira na to je li on malen ili velik, od obitelji, povezanih grupa do država ili globalnog sustava u cjelini. Uloga pojedinca nije marginalna, a pitanje osobne odgovornosti možda je najvažnija vrijednost neke zajednice - navodi dr. sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency International Hrvatska, te u nastavku piše:

- Osobna je odgovornost svijest pojedinca o vlastitim postupcima i posljedicama koje oni donose za njega. S jedne strane radi se o suočavanju pojedinca s nekim problemom ili izazovom i odgovorom na taj problem. Nema osobne odgovornosti bez moralne odgovornosti, onog unutrašnjeg glasa (savjesti) u svakom pojedincu koji je izgrađen na temeljima socijalizacije od najranijeg djetinjstva, kućnog odgoja, karaktera pojedinca i samokontrole. Visoka razina osobne odgovornost pojedinca učinila bi manje važnim sve druge oblike odgovornosti, od društvene do političke odgovornosti nositelja vlasti. Demokratska društva su heterogena s različitim interesima, razinama odgovornosti i akterima na vertikalnoj i horizontalnoj razini. Odgovornost je vrlo često povezana s još dvije kategorije, jedna je sloboda, a druga zakon i često se nalazi u sferi konsenzusa i arbitraže.



- Ni jedno društvo ne može se naviknuti na neodgovorno ponašanje pojedinaca ili grupa. Takva društva u konačnici propadaju i postaju potpuno razorena. Zajednice koje nemaju minimum dogovora o temeljnim društvenim vrijednostima podložne su rizicima koji ih uništavaju iznutra, ali i izvana, tj. iz neposredne okoline, koja je uvjetovana globalnim izazovima, geopolitičkom pozicijom, strateškim interesima i sl. Politička odgovorost najjasnije demonstrira teškoće u konkretiziranju osobne odgovornsti i često se skriva iza kolektivne (ne)odgovornosti. "Neka institucije rade svoj posao!" primjer je prebacivanja odgovornosti, a što je moguće jer politička odgovornost počiva na pravu upotrebe moći. Politička moć proizlazi iz pozicije vlasti i mandata koji je tu vlast omogućio u izbornom procesu. Demokratski poredak koji nema postavljene učinkovite sustave kontrole može omogućiti da pojedinac ili grupa dobiju maksimalnu moć a da pri tome nemaju nikakvu odgovornost te da se u svom djelovanju pozivaju na javni interes.



- Hrvatska u ovom trenutku ima ozbiljan problem suočavanja s posljedicama licemjernog ponašanja pojedinaca, a posebno onih na političkim pozicijama, na svim razinama - od lokalne do nacionalne, i u vlasti i u oporbi. Istovremeno šutljiva većina građana suočena je s teretom vlastitih problema, egzistencijslnom krizom i neujednačenim pravilima, koja nisu jednaka za sve. Takvo ponašanje ima razorne posljedice i destabilizira sustav u cjelini. Nedostatak čvrstih temelja društva onemogućava napredak, zaustavlja razvoj, potiče iseljavanje i uništava svakog građana koji želi miran, pošten i kvalitetan život u Hrvatskoj.

Ne možete s jedne strane pozivati građane na odgovornost i transparentnost, a s druge tolerirati kršenje unaprijed postavljenih pravila. Odgovornost zajednice počiva na dogovoru, a takvog dogovora o zajedničkom minimumu u ovom trenutku nema. Kako bi se građani trebali ponašati ako u jednog gradu vrijede jedna pravila, a u drugom druga za istu stvar? Ako se u jednom mjestu tolerira bespravna gradnja na pomorskom dobru, a u drugom onemogućava? Ako se jednog poslodavca za istu stvar kazni, a drugog ne? Takav minimum dogovora nama kao društvu nedostaje, a teret političkog prepucavanja prelijeva se preko leđa svakog građanina.



- Bez osobne odgovornosti ne možemo ići naprijed, nego samo zaostajati i stagnirati. Uspoređujući se uvijek s lošijima od sebe, toleriranjem i poticanjem relativiziranja svakog problema izgubit ćemo se na putu reformi. Tada će se dogoditi da svaka generacija može svjedočiti činjenici da se svi i sve oko nas mijenjaju, a da nama jedino kriza ostaje i kontinuirano traje. Osobna odgovornost znači preuzimanje i suočavanje s posljedicama svake naše pojedinačne odluke. Za razliku od običnih građana, političari snose teret najveće odgovornosti, jer istovremeno s pozicija vlasti donose odluke koje imaju posljedice za sve. Kada pojedinac pogriješi, on snosi posljedice odmah. Pogreške političara postaju teret, a vrlo često oni koji su ih počinili ne odgovaraju. Sa završetkom obnašanja dužnosti prestaje politička odgovornost, a osobne odgovornosti nema. (D.J.)