BELI MANASTIR

Srijeda i subota već su dugi niz godina tržni dani u jedinom baranjskom gradu.

Udarna je subota, kada na tržnicu tijekom prijepodneva dođe po nekoliko stotina ljudi, a srijedom ih je znatno manje. No ni ‘‘najbolje subote‘‘, što se kupaca i prodavača tiče, nisu ni blizu vremenima od prije desetak i više godina, kada je belomanastirska tržnica u pravom smislu riječi bila ‘‘trbuh grada‘‘.

- Tijekom prošlogodišnjeg lockdowna, odnosno nakon odluke Stožera da tržnice smiju raditi uz sve potrebne epidemiološke mjere, broj prodajnih mjesta upola smo smanjili. Nakon ukidanja nekih mjera vratili smo ih nazad, ali se pokazalo da to nije bilo potrebno - kaže Damir Paulić, direktor Baranjske čistoće koja upravlja Gradskom tržnicom. Navodi kako su na tržnici 63 klupe, od kojih je samo 15 dugoročno iznajmljeno. Na ostale mogu doći registrirani prodavači na dnevnoj bazi i platiti jednodnevni najam.

- Srijedom ne dolaze ni svi oni koji klupe imaju u dugoročnom najmu, dok je najboljim subotama popunjeno najviše 50-ak posto od ukupnog broja klupa - kaže Paulić, dodajući kako je broj prodavača izrazito smanjen u odnosu na prije tri-četiri i više godina, što se vidi i po prihodima od iznajmljivanja prodajnih mjesta.

- Možemo samo pretpostavljati zašto je tome tako. Razloga je sigurno više, manji broj ljudi, odnosno potencijalnih kupaca, trgovački lanci, možda i loša ekonomska situacija - mišljenja je Paulić. Njegove pretpostavke potvrđuju malobrojni proizvođači.

- Na tržnici sam već 18 godina, što znači da sam prodavao i na onoj staroj, ali iz kombija. Mladi ne dolaze, a starijih je sve manje. U međuvremenu je umrlo sigurno dvjestotinjak mojih kupaca - priča jedan od prodavača veterana, Stjepan Malović iz Petlovca, naglašavajući kako su nekada sezonske prodaje trajale znatno duže, a sada traju po dva-tri tjedna. Krumpir sada nudi po 5 kuna za kilogram, ali uspije prodati vrlo malo. Aktualan je kupus u vrećama (4 kune kilogram), ali je i njegova prodaja nakon dvadesetak dana gotovo stala. Govoreći u svoje i ime proizvođača, kaže kako svi prodaju vlastitu robu, ne stariju od dva dana nakon berbe. Kaže to i Silvija Čornok iz Darde, koja na belomanastirsku tržnicu dolazi desetak godina.

- Kupaca je znatno manje nego prije premda je naša roba domaća i svježa, što često provjeravaju razne inspekcije - tvrdi, nastavljajući kako se za belomanastirsku tržnicu odlučila zbog znatno povoljnijeg najma klupa. Nešto više kupaca, dodaje, bude uoči blagdana, a svaki od prodavača karakterističan je po artiklima koje nudi. Slično govori i njezin ‘‘susjed‘‘, Janoš Keteš iz Zmajevca, poznat po odličnoj zelenoj salati. Njegov sumještanin, Atila Hajdu, također žali što se sve više ljudi odlučuje na kupnju u trgovačkim lancima, posebice oni mlađi. Prodaja na tržnici jedini mu je izvor prihoda, a jamči da je njegova roba uvijek svježa.

Zašto dolaze na tržnicu zapitali smo nekoliko kupaca. Tvrde kako im je to ritual te kako ne mogu zasmisliti subotu bez dolaska na tržnicu.