Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Riječka glazbenica Mirna Škrgatić objavila je ove jeseni novi album “Posljednji trend”, inspiriran pop i rock glazbom 60-ih i 70-ih godina, koju je intenzivno slušala u razdoblju stvaranja albuma. Pripada novoj generaciji kantautorica, odnosno umjetnica specifičnoga izričaja, a koja je u vrlo kratkom vremenu dobila pozitivne kritike javnosti i struke. Uz odlične vokalne sposobnosti krasi je i smisao za skladanje i pisanje, a u svemu tome vidjela je producenta Marka Mrakovčića kao osobu koja će se znati prilagoditi njezinim ambicijama te učiniti ovaj materijal još konkretnijim i izazovnijim za slušatelja.

Jesu li i na koji način godine provedene u Putokazima, Quasarru i Crooks & Straightsima oblikovale tvoj solistički iskaz?



- Vrijeme provedeno u tim sastavima svakako je utjecalo na mene kao izvođačicu i dalo mi poticaj da se i sama počnem baviti autorskim radom. Stekla sam zbilja divna iskustva i poznanstva u sva tri sastava, na kojima sam im iznimno zahvalna. Što se tiče samog autorskog potpisa, rekla bih da je na to utjecala glazba koju slušam, ali i razvoj mene kao autorice, koji je neprekidan i konstantan. Mislim da svaki autor sazrijeva i napreduje s vremenom ako uporno i neprekidno radi na sebi i trudi se biti što bolji u svim dijelovima svoga rada. Koliko god bi mnogi od nas, uključujući i mene, voljeli “uspjeti” što prije, ništa ne ide preko noći i mislim kako je jako važno taj segment osvijestiti i zapravo uživati u putovanju koje donosi iskustvo.



Po čemu se “Posljednji trend” najviše razlikuje od tvog debitantskog albuma te što nam možeš reći o njegovu naslovu i zanimljivoj naslovnici?



- S prvim albumom “Snovi” na neki sam način testirala samu sebe. Prije svega htjela sam samoj sebi dokazati da mogu napisati pjesmu. Tako sam počela. Kako su se pjesme s vremenom nakupile, odlučila sam ih povezati u jednu dugosvirajuću cjelinu, odnosno album. Moram priznati da sam se na prvom albumu tražila. Plivala sam tu u raznim žanrovima, činila kompromise k radiofoničnosti, na neki način ispitivala tržište i samu sebe. Da se ne bi krivo shvatilo, ja sam zbilja zadovoljna svojim prvi albumom, to više što se radilo upravo o prvijencu i mislim da je prilično dobar s obzirom na sve tadašnje okolnosti i kompromise. Drugi album, “Posljednji trend”, razlikuje se od prvog po tome što prije svega na njemu nisam radila gotovo nikakve kompromise i otpočetka sam ga gradila kao stilski zaokruženu cjelinu, a tako ga treba i slušati. Odlučila sam biti vjernija samoj sebi i svom glazbenom ukusu, ne priklanjati se nekim trendovima i jednostavno se prepustiti kreaciji, a i svojoj intuiciji do kraja. Nazvala sam ga “Posljednji trend” po istoimenom singlu koji se nalazi na njemu jer mislim da taj naziv jako dobro povezuje teme o kojima govore pjesme koje sadržava. Što se tiče naslovnice, za nju, ali i cjelokupan dizajn albuma, zaslužna je Barbara Bjeliš iz Studija Kanu, koja je, prije nego što je počela raditi na dizajnu, preslušala album, pogledala spotove i izradila ovaj atraktivan dizajn koji odlično predstavlja album, moju glazbu i mene.

Kako su nastajale pjesme koje su se našle na “Posljednjem trendu”? Približi nam ukratko kako izgleda tvoj kreativni proces. Što te nadahnjuje za pisanje?



- Trebalo mi je otprilike godinu i pol za stvaranje ovog albuma. Neke pjesme pisala sam duže, neke kraće, neke su nastale u jednom dahu. Uvijek prvo radim na glazbi, a tek onda na tekstovima, čije se teme ponekad nametnu same od sebe vrlo impulzivno, ali najčešće moram promišljati o njima, birati temu na koju me glazba asocira. Za ovaj album inspirirali su me neki događaji iz osobnog života, ali pretežno vrijeme u kojemu živimo, naša apsurdna pandemijska svakodnevica i nošenje s njom.

Kakvi su dojmovi s koncertne promocije albuma u Tvornici kulture? Jesi li zadovoljna kako pjesme s albuma zvuče uživo?



- U Tvornici je bila odlična svirka, a publika je to prepoznala, čak je i zaplesala, a i ja sam se odlučila u dva navrata spustiti do nje i plesati s njom. Bilo je zbilja divno! Okupila sam sjajan bend, koji čine Branimir Lozo na gitari, Roni Kranjec na basu, Rafael Lozo na bubnjevima i Helena Novosel na klavijaturama, koja usto odlično pjeva prateće vokale. Jako sam zadovoljna našim live izvedbama, malo smo prearanžirali pjesme za live tako da zvuče žešće i energičnije.



Što kažeš na dosadašnje kritike albuma? Koliku važnost pridaješ mišljenju glazbenih kritičara?



- Album je dobio zbilja izvrsne kritike nekoliko naših poznatih, renomiranih kritičara i zbilja mi je drago zbog toga. Sretna sam kada dobijem konstruktivnu i realnu kritiku, a na one subjektivnije recenzije, bez objektivnog sagledavanja i shvaćanja, ne obazirem se pretjerano niti ih smatram ozbiljnom kritikom, nego samo iskazivanjem ukusa pojedinca.

Koje je tvoje mišljenje o društvenim mrežama i u kojoj se mjeri koristiš njima za promociju?



- Društvene mreže u današnje su vrijeme neizbježne. Većina nas je na njima i svakodnevno skrolamo u pauzama od dnevnih obveza, od jutra do mraka. Stalno se koristim njima za promociju, no priznajem da bih im se možda trebala posvetiti više, ali često me jako umaraju i potrebna su mi ponekad razdoblja bez njih.

Na kakvim je granama, po tebi, rock-glazba u Hrvatskoj? Gdje vidiš sebe u kontekstu naše scene?



- Kažu da je rock mrtav. Ja se ne bih složila. Rekla bih da je trenutno samo malo uspavan, ali da za njega itekako postoji publika. Mislim da bi se publici trebalo servirati više rock-glazbe, jer publika se mora odgajati. Planiram nastaviti u ovom smjeru u koji me je odveo drugi album, dapače, sve to dodatno začiniti da bude žešće, energičnije i autentičnije.



Dosad si već ostvarila glazbene suradnje sa svojim partnerom Miranom Kurspahićem, no jeste li razmišljali o zasebnom zajedničkom autorskom projektu?



- Naravno, to je nešto o čemu već duže razmišljamo, ali će još malo morati pričekati zbog naših brojnih obaveza. No, ako se opet mjere postrože, prema čemu galopiramo, vjerojatno ćemo imati više vremena za realizaciju tog projekta.

Kako najradije provodiš svoje slobodno vrijeme? Što najviše slušaš posljednjih mjeseci?



- Obožavam planinariti, to me uz jogu odlično odmara i čini sretnom. Vikendima se volim družiti s prijateljima, plesati i tulumariti do jutra, a ponekad se to zna dogoditi i usred tjedna. Kada mi treba odmor, najviše volim s Miranom satima gledati neku seriju i maziti se s našim mačkom Muciferom. U posljednje vrijeme slabo čitam, nemam baš vremena, ali prije nekoliko mjeseci znala sam čitati i tri knjige paralelno, što se pokazalo vrlo zabavnim i nadam se da ću ubrzo opet naći vremena za čitanje. Posljednjih mjeseci ne slušam novu glazbu pretjerano, došla mi je faza zasićenja, što je kod mene normalno i događa se svakih nekoliko godina, ali uvijek se rado vratim Beatlesima, Stonesima, Bowieju, Zeppelinima – onoj glazbi koju najviše volim i koju mogu uvijek slušati.

Koji su ti glazbeni planovi za bližu budućnost?



- Planiram objaviti još sigurno jedan singl s ovog albuma, koji će izići ubrzo. Počela sam pisati pjesme za treći album, na čijim ću aranžmanima raditi s bendom, s kojim tražim svirke i nadam se da će se ova situacija s koronom popraviti kako bismo svirali što više.