Piše: Danijel MIKLIĆ

Kombinirajući house sa psihodelijom kasnih 60-ih i utjecajima soula iz 70-ih, Happy Mondays su, zajedno s grupom The Stone Roses, bili vodeći predstavnici britanske, napose mančesterske, nezavisne plesne scene iz kasnih 80-ih i prve polovine 90-ih, prozvane “madchester”. Skloni veselim melodijama i hedonizmu (posebno opijatima), bili su reprezent klupskog zvuka koji je nudio eskapizam od tačerovske “sive” Britanije, svojevrsni antipod mančesterskog mračnjaštva prethodne generacije glazbenika. Zahvaljujući upravo hedonistčkom stilu i novom senzibilitetu za slobodu, postali su predvodnici “drugog ljeta ljubavi”, koji je u cijelosti promijenio britansku glazbu. U tom su smislu istoznačnica za tranziciju alternativnog dancea, spona između njezinih početaka i zlatnog perioda, nedostajuća karika u evolucijskom lancu koja povezuje New Order s The Prodigyjem i The Chemical Brothersima.

Osnovani 1981. - originalnu su postavu činili Shaun Ryder (vokal), Paul Ryder (bas), Gary Whelan (bubnjevi), Paul Davis (klavijature) i Mark Day (gitara), a vrlo brzo im se pridružio i njihov narkoplesač/perkusionist Mark “Bez” Berry - Happy Mondays nisu imali mnogo nastupa sve dok se 1983. nisu natjecali na “Battle of the Bands”, koji se održao u tek otvorenom lokalnom noćnom klubu Haçienda (važan je jer se uz njega ne veže samo uspon “madchestera” nego i razvoj acid housea i ravea), gdje su zapeli za oko vlasniku Factory Recordsa Tonyju Wilsonu. Počeli su svirati kao predgrupa New Orderu, a dvije godine poslije izišao je njihov nastupni EP “Forty Five”, koji je producirao DJ Mike Pickering, jer je nakon dva sata u studiju prethodni producent dao otkaz zbog nesnosnog ponašanja benda. No tek sa sljedećim singlom “Freaky Dancin’” zapravo je potencijal grupe postao očit, čiji je debitantski album “Squirrel and G-Man Twenty Four Hour Party People Plastic Face Carnt Smile (White Out)” iz 1987. dao naslutiti ono što će Happy Mondays ubrzo postati - glas nove generacije.

Njihova druga ploča “Bummed” (1988.) otišla je korak dalje s nadahnutim spajanjem indie popa, psihodelije i funka u impresivnom nizu uspješnih pjesama poput “Wrote for Luck”, “Lazy Itis” i “Mad Cyril”, čiji su plesni remiksi doveli do suradnje s DJ-evima/producentima Paulom Oakenfoldom i Steveom Osborneom, zabilježene 1989. na EP-u “Madchester Rave On” kao oglednom plesnom izdanju mančesterske i britanske nezavisne plesne scene. Prema mnogima najbolji album Happy Mondaysa, “Pills ‘n’ Thrills and Bellyaches”, objavljen u studenome 1990., donio je izvanredne singlove “Step On” (obrada hita Johna Kongosa “He’s Gonna Step on You Again” iz 1971.), “Kinky Afro” i “Loose Fit”. Dok je glazbeni kolaž uglavnom bio djelo producenata Oakenfolda i Osbornea, Shaun Ryder potpisao je bizarne psihodelične tekstove koji su govorili o suvremenom gradskom životu i bavili se temama narkotika, seksa i nasilja. Album je dosegnuo četvrto mjesto britanske top-liste i kao jedno od najutjecajnijih ostvarenja s početka 90-ih ostavio neizbrisiv trag na alternativnoj sceni.

Međutim, nakon iznenadnog uspona slijedio je pad Happy Mondaysa. Grunge je preko noći promijenio kompletnu glazbenu scenu, a snimanje njihova četvrtog studijskog albuma bilo je jednako katastrofi. Najavljen singlom “Stinkin Thinkin”, slabašni “...Yes Please!” (1992.), koji su producirali Chris Frantz i Tina Weymouth, imao je zastarjeli zvuk 80-ih, a neodgovornost u realizaciji - sniman je u studiju Eddyja Granta na Barbadosu s konstantno nadrogiranim članovima benda koji nisu poštovali nikakve rokove - dovela je Factory Records do bankrota. Menadžer grupe, Nathan McGough, sastao se potom sa šefom London Recordsa kako bi razmotrili mogućnost sklapanja ugovora, no, kako ga nije uspio ishoditi te nakon komercijalnog podbačaja posljednje ploče, u prosincu iste godine grupa je odlučila objaviti svoj službeni raspad, čime je ujedno neslužbeno završila era “madchestera”. Happy Mondays ponovno su se okupljali nekoliko puta, a 2007. čak su snimili novi album, naslovljen “Uncle Dysfunktional”, s kojim su zaradili podijeljene kritike.