Optimizam je tendencija da u svemu vidimo pozitivnu stranu i da će se stvari razvijati povoljno za nas. Optimisti su ljudi koji razmišljaju da će na kraju ipak sve ispasti dobro, ma koliko trenutačno izgledalo nepovoljno ili teško. Nasuprot njima su pesimisti, koji gledaju na život obrnuto, sve će biti loše i u svemu vide lošiju stranu - kaže prof. dr. sc. Ljiljanu Kaliternu Lipovčan, s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. te dodaje:

- Istina je kao i uvijek negdje u sredini, ali dobra je stvar da su izraziti optimisti i izraziti pesimisti zapravo rijetki, većina ljudi se po svojim stavovima nalazi negdje u sredini s blagom tendencijom da na život gledaju optimistično ili pesimistično. Optimizam je dobar motivator, teško da ćemo biti motivirani za neku akciju ako unaprijed mislimo da neće uspjeti. To znaju svi sportski treneri, koji pred važnu utakmicu razvijaju optimistična uvjerenja u svojoj momčadi. Ili kao što je rekao Eisenhauer: "Pesimistični general će teško dobiti bitku." U psihologiji znamo za pojam "samoispunjavajućeg proročanstva", tj. sprege između našeg uvjerenja i ponašanja, koja vodi tome da nam se često dogodi upravo ono što očekujemo, jer smo to izazvali svojim ponašanjem. Ako vjerujemo da smo nesposobni za neku akciju, manje ćemo se truditi i rezultat će biti lošiji nego ako se uvjerimo da mi to možemo. Utoliko je bolje imati optimistična uvjerenja jer, očekujući povoljan ishod, ponekad ga i sami izazovemo. I obrnuto. Iako se s optimizmom/pesimizmom djelomično rađamo, tj. neki ljudi su po svojim osobinama skloniji da budu jedno ili drugo, dobra vijest je da to nije stopostotno determinirano te da možemo sami utjecati na to kako ćemo gledati na budućnost.

Postoji li službeno proglašen Svjetski dan optimizma ili se on neslužbeno "slavi", da se tako izrazim, u okviru Svjetskog dana mentalnog zdravlja 10. listopada? Naime, prije nekoliko godina, poznati je hrvatski humorist i voditelj Siniša Cmrk pokrenuo inicijativu da se Svjetski dan optimizma obilježava svakog 15. rujna...

- Ne znam da postoji Svjetski dan optimizma, ali postoji Međunarodni dan sreće, koji se slavi 20. ožujka i proglašen je službeno 2012. godine od UN-a. Cilj mu je da se različitim obrazovnim i drugim aktivnostima utječe na povećanje javne svijesti o potrebi da se postigne sreća i blagostanje svih naroda. Taj je cilj poprilično optimističan, jer sreća i optimizam idu zajedno. Optimistični pojedinci su ujedno i sretniji, teško je utvrditi "što je kokoš, a što jaje", ali te su dvije osobine povezane. Optimisti su aktivniji, jer vjeruju u povoljne ishode svojih djelovanja. Nasuprot tome, pojedinci koji vjeruju u sudbinu, da je sve unaprijed određeno, da svojim postupcima ne mogu promijeniti situaciju i da su događaji potpuno izvan njihove kontrole su pesimisti.

Često se rade istraživanja vezana uz optimizam i pesimizam pojedinih nacija/naroda i država. Od aktualnih spomenut ću standardno istraživanje Eurobarometra "Proljeće 2021" provedeno intervjuima uživo i preko interneta od 14. lipnja do 12. srpnja 2021. u 27 država članica EU-a. Što nam ta i slična istraživanja (ima li ih i u RH?) pokazuju, koliko su utemeljena, relevantna, pouzdana... i kakvu nam sliku društva daju?

- Istraživanja Eurobarometra su pouzdan pokazatelj stavova i percepcije ljudi o raznim društvenim zbivanjima. Najčešće se bave istraživanjima stavova o Europskoj uniji i ovo koje spominjete iz proljeća 2021. pokazalo je da su građani država članica uglavnom optimistični u pogledu opstanka EU-a, mi smo tu vrlo visoko, čak šesti na ljestvici od 27 zemalja sa 75 % građana koji optimistično gledaju na budućnost EU-a. Međutim, kada se radi o nacionalnim pitanjima, tu smo peti po pesimizmu, samo 16 % naših građana misli da nam je gospodarska situacija dobra ili da će uskoro postati bolja. Radi se naprosto o tome da, bez obzira na predispoziciju da netko bude optimist, to ne znači da je nerealan i da ne vidi probleme s kojima se suočava.

Kako inače u tom, ali i drugim istraživanjima, stoje Hrvati, jesmo li nacija/narod optimizma ili pesimizma? Dojam je da je, osim poznata hrvatskog jala, pesimizam također društvena konstatna, koju je još pojačala i koronakriza... Vaš komentar?

- Teško da se za neku naciju može reći da je optimistična ili pesimistična, ni jedna ni druga strana medalje ne znači zaslijepljenost. I jedni i drugi su svjesni problema i stvaraju svoje stavove na temelju dostupnih informacija. To je ključ. Možda bismo mogli razmisliti kakve se to informacije šalju građanima, ako izražavaju pretežni pesimizam. Obični građanin nema uvid u državne financije, niti znanje kojim bi ih mogao interpretirati, on svoje stavove najčešće temelji na onome što čuje ili pročita u medijima. Tu je velika odgovornost i na onima koji šalju informacije, a to su najčešće političari, ali i na onima koji ih prenose. I jedni i drugi bi trebali biti oprezniji u izražavanju i predviđati kako bi se to moglo odraziti na javno mnijenje.

Biti optimist u današnjim pandemijskim vremenima nije nimalo lako. Koliko se inače krizna vremena negativno reflektiraju na optimizam, odnosno koliko u većoj mjeri potiču negativno razmišljanje, defetizam društva... Vidimo da pandemija divlja i u Hrvatskoj, što ljude vjerojatno potiče na povećan strah, na manjak pozitivnih motiva, na višak pesimizma...

- Ljudi u svim zemljama su obično optimistični pred izbore, zato i izlaze na njih. Nećemo ići zaokružiti neku stranku ili pojedinca za koje vjerujemo da nam neće donijeti boljitak. Nažalost, često poslije uvidimo da smo možda i pogriješili. Isto tako u vremenima krize možemo izražavati povećani pesimizam ako ne vidimo "svjetlo na kraju tunela". Zbog toga bi nam trebalo u svim izvješćivanjima o teškim problemima s kojima se društvo suočava upozoriti na to svjetlo da potaknemo optimizam.

A svjetlo vjerojatno postoji, neće pandemija trajati vječno, a ako i potraje vidimo da ima cjepiva i počinje proizvodnja lijekova, vjerojatno ćemo na kraju ipak dobiti bitku. Kao što vidite, ja sam uvjereni optimist, ali moram koji put priznati da su pesimisti bili u pravu ili, kao što je rekao George Bernard Shaw - i optimisti i pesimisti pridonose društvu: optimisti su izmislili avion, pesimisti padobran. (D.J.)