SEMELJCI

Dok veće lokalne samouprave poput Grada Đakova još uvijek nemaju svoj službeni objekt za zbrinjavanje napuštenih, lutajućih životinja, a rješavanje je te problematiku povjerio Veterinarskoj stanici (VS) Beli Manastir s kojom ima sklopljen ugovor, Općina Semeljci odnedavno ima sklonište za životinje.

Prethodilo je tome Rješenje o udovoljavanju propisanih uvjeta za otvaranje skloništa koje je Ministarstvo poljoprivrede - Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane donijelo krajem kolovoza 2020. godine na temelju Zakona o zaštiti životinja, udovoljivši tako zahtjevu semeljačke Općine za otvaranjem jednog takvog sadržaja. Nalazi se na čestici u vlasništvu Općine, u Koritni, u krugu reciklažnog dvorišta. Ovisno o veličini životinja, trenutačni mu je kapacitet u četiri kategorije 19, 13, sedam i još sedam pasa, ukupno 46 životinja. Naime, problem životinja kojima je potrebno sklonište i udomljavanje nije problem samo urbanih, nego i ruralnih sredina, iako su one manje i u njima “’svatko zna svakoga, pa i njegova psa”.

Semeljački načelnik Grga Lončarević potvrđuje da je ta lokalna samouprava udovoljila zakonskoj obvezi, no time si je i navukla problem.

– S jedne strane, napravili smo to sklonište za potrebe svojih pet naselja, no događa nam se da su i drugi, s drugih područja, čuli za naše sklonište, pa dovezu životinju na naše područje, kriomice ju izbace iz vozila uz cestu, u polju, uz šumu jer misle: “Oni imaju sklonište, zbrinut će ju.” Neke smo čak i uhvatili u toj raboti i pokrenuli kazne prema njima za to – kaže Lončarević. Naša posla, rekli bismo. Naime, dok jedna lokalna samouprava i ovim sadržajem želi podići kvalitetu komunalnog života stanovništvu, drugi to zlorabe ili pak samo “koriste gužvu” jer u njihovoj lokalnoj samoupravi sadržaja poput skloništa za životinje nema.

– Sklonište smo napravili isključivo za naše potrebe, i to ne samo za pse. Dosad smo u njemu zbrinuli nekoliko pasa i većina je udomljena. Te su životinje dosta tražene – kaže Lončarević. Obveza zbrinjavanja životinje u skloništu nalaže poziv veterinarskoj stanici da psa čipira ako nije čipiran, kao i da ga cijepi.

– Želimo li životinju smjestiti u skloništu, moramo ju dovesti u red i tek tada ide daljnji postupak. Ti su psi lijepi, no nisu uredni u smislu čipiranja, cijepljenja. Rijetko će netko odbaciti čipiranog psa jer ako je čipiran, lako je ući u trag čiji je – kaže Lončarević. Dodaje, ima i slučajeva da su vlasnici pse sami doveli u sklonište jer ga iz nekog razloga ne mogu više držati.

– Ima i slučaj da se žena dovela u situaciju da sada ima već deset mačaka, pa nas pita što da radi sa svima njima, da joj je to previše životinja – navodi situacije vezane uz sklonište načelnik. Logika kaže, nastavlja, da od lokalnih stanovnika nitko ne odbacuje životinju jer će se ona u tim nevelikim sredinama ionako vratiti starom vlasniku.

– Dovezu i ostave ljudi izdaleka. Neki dan došao je pas i vidjeli smo čiji je… – kaže Lončarević. U tom poslu semeljačkoj općini i njezinu skloništu za životinje ne ide naruku činjenica što je na dobrom prometnom položaju – na pravcu od Vinkovaca gdje se, kod Lipovca, “silazi” prema Osijeku.

– Pokraj je šuma i takvi, izdaleka, usred bijela dana odbace životinju i odvezu se – upozorava načelnik.

O skloništu brigu vodi općinski komunalac Junakovci sa svoja dva za to educirana radnika, a mjesečni je trošak psa za hranu i drugo oko 500 kuna. Troškove skloništa po ispostavljenim računima snosi Općina.