U sklopu projekta Mala galerija GISKO-a do kraja listopada u Ogranku Industrijska četvrt Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek može se pogledati izložba fotografija "Uzvišenost običnoga" autora Zlatka Venusa.

Fotografijom se bavi od 1975., a član je Fotokluba Osijek od 1977. godine. Nakon završene osnovne škole i Opće gimnazije u Osijeku, studirao je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, a u Osijeku je diplomirao i na Pedagoškom fakultetu, gdje dobiva zvanje magistra struke. Radio je na osnovnim i područnim školama od Varaždina do Erduta, gdje i danas vodi dva razreda kao učitelj. Završio je Venus i dopisnu školu kaligrafije u SAD-u, a ovo mu je četvrta samostalna izložba, dok je zajedničkih izložbi, gdje je osvajao mnoga priznanja i nagrade, bilo više od 50.

Pod Zlatkovim je objektivom nastao niz fotografija, a izložba "Uzvišenost običnoga" presjek je njegovih uspješnih i nagrađivanih radova. Sam naslov izložbe otkriva da se ispred njegova objektiva često nalaze naizgled banalni, "obični" motivi, poput starih zahrđalih bačvi ili oronulih zidova, koji, reći će Zlatko, perfektno reflektiraju prolaznost koja je svojstvena i nama ljudima.

- Te bačve same po sebi nemaju nikakvu ljepotu u užem smislu riječi, one ne govore o lijepom, nego o nečemu puno dubljem, one govore o životu, kako njih samih, tako i nas ljudi. Dok smo mladi, letimo visoko, međutim, svi na kraju istrunemo kao i te bačve. Ali to ljudi ne vole čuti, pogotovo u našim krajevima, gdje je religija drukčije nastrojena, gdje su ljudi skloni idealiziranju. Netko će reći zašto taj ispucali zid, kome to treba, ne može biti ružniji. Bačve su također odslužile svoje, zašto ih fotografirati? To je, međutim, razgovor o kontrastu, da pucaš na širi spektar značenja, da se igraš značenjem i jednog i drugog pojma, i "običnim" i "uzvišenim". To je i zgodan spoj tehnike fotografiranja i načina na koji promatram stvari. Čovjek motivu, prirodi primjerice, može prići na više načina, a ja sam odabrao kombinaciju "uzvišenog" i "običnog" - tumači Zlatko svoju licentiju poeticu.

Prolaznost je bez sumnje temeljna svih njegovih fotografija.

- Sve je prolazno na ovom svijetu. Propadljivo i prolazno. Sve je promjenjivo, ne možete ništa zadržati da stalno bude isto. Moje fotografije govore o životu iz istočnjačkog rakursa. Svatko tko je upoznat sa zen budizmom mogao bi ga prepoznati u svakoj mojoj fotografiji. Neću reći da sam budist, to bi bilo nategnuto, ali sam pod snažnim dojmom te religije - ističe Zlatko Venus.

Izbjegava pričati o tehnici fotografiranja, o izradi fotografije, te naglasak stavlja na dublji smisao koji mu daje pokretačku snagu.

- Ono što je prvoloptaški, što je površinsko, nije mi dovoljno - zaključuje.