Prof. dr. sc. Goran Rem u ponedjeljak je u svečanoj dvorani osječkog Filozofskog fakulteta održao predavanje o temi “KULTER IVICA ZEC (Osijek, 1962. - Rijeka, 2020.)”. Osim na lik i djelo prerano i iznenada preminulog prevoditelja i urednika, predavanje, održano u sklopu programa Ultimativna Barutana 2021., podsjetilo je i na tridesetogodišnjicu projekta Noise Slawonishe Kunst (1991. - 92.).

Ivica Zec bio je u prvom sastavu uredništva časopisa “Književna revija” nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada je dotadašnja “Revija: časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja” promijenila naziv u sadašnji. “Književna revija br. 4, 2020.” posvećena mu je u cijelosti. Neusporediv je njegov udio u ratnim godinama jer osim što je suosnivač i član projektne multiumjetničke skupine/scene Noise Slawonische Kunst, također je bio i glavni prevoditelj u procesu višegodišnje mirne reintegracije, gdje su godine pregovora izvedene u trojnim stranama, s važnim udjelom inozemnih pregovarača, zbog čega je njegova funkcija - kaže Rem, bila dragocjenom te je osigurala mirnoj reintegraciji biti herojski ravnopravna drugim dvjema akcijama konstitucije samostalne Hrvatske.

- Ivica Zec bio je prevoditelj sa stotinama kontakata. U rukama smo imali “Književnu reviju”, koja je u to vrijeme, zahvaljujući njemu, imala hrpe prijevoda. U jednom je trenutku došao Ivica Vrkić i rekao kako moramo početi pregovore o procesu mirne reintegracije. Upravo je Zec bio taj koji je ušao u tu priču, i mislim da se tu bez njega ne bi ništa dobrog dogodilo. Bio je čovjek velike, ogromne kreativne energije i dobrote te nevjerojatno lucidne situacijske brzine reagiranja. U svim tim situacijama kada su se stvari doslovno mijenjale iz trena u tren, kada su pristizali ovakvi ili onakvi izvještaji, stabilnost njegove ogromne energije bila je od presudne važnosti - rekao je Rem.



Rem je također govorio o “Zekinoj” suradnji s umjetnikom i urednikom Ivanom Faktorom krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina u nizu izvedbi ciklusa klasika poglavito njemačkoga filma (s listama ili ad hoc prijevodima, u simultanim zahtjevnicama). Premda se smatralo da umjetničke institucije u ratu trebaju prestati djelovati, projekt intermedijalnih interesa Noise Slawonishe Kunst okupio je osječki intelektualno-umjetnički energetski potencijal koji je dokumentiranjem vremenske i prostorne odrednice slavonskog bojišta preko fotografije, teksta, videozapisa i zvuka kulturnom bukom odolijevao osječkoj ratnoj zbilji, jer upravo se dokumentiranjem štiti kulturni prostor, umjetnik i njegovo djelo.

- Prvi hrvatski privatni rock-magazin “Heroina” bio je u svom 4. broju, gdje smo aktivirali dosjetku Noise Slawonishe Kunst kako bismo pokrili ono što je Slavonija imala u tim trenucima, a to su dva jaka noise banda - požeški Married Body i osječke Die Hauserse. Međutim, rat je nastupio i pomislili smo kako se ne možemo zezati s noiseom jer je previše metaforično, a Ivica Zec je jedan od nas nekoliko koji smo odlučili da ipak ostajemo pri tom nazivu. I bili smo u pravu. Metafora je ubrzo umrla i sve što je zvučalo gadno počelo se događati pod svojim doslovnim imenima. Noise Slawonishe Kunst odigrao je tih svojih godinu dana, pri čemu je bend bio temeljni unutrašnji matrični pogon cijelog projekta. Bilo je tu 49 umjetnika, od kojih većina iz Osijeka, ali je zapravo bilo i vrlo jakih književnika, likovnjaka i kazalištaraca koji su dolazili iz Zagreba te po mjesec, dva ili nekoliko mjeseci bili dio tog našeg projekta - ispričao je Rem.