Pucketanje vatre u kaminu uz koju, kroz zamagljeni prozor, gledamo kako vani ‘propaduje‘ prvi snijeg idealizirana je slika i situacija zime viđene iz tople sobe. Ali grijanje je već odavno izgubilo romantičarsku notu, ono je već duže ekonomska, a u novije vrijeme i energetska kategorija. Upravo je razdoblje u kojemu je počela ovozimska sezona grijanja zoran dokaz tome.U jesen i zimu se ušlo kao malo kad ranije s prijetnjama nedostatka, pa posljedično tome i ekstremno visokim cijena energenata - posebice plina, koji se kao energent za zagrijavanje kućanstava najviše udomaćio na ovim slavonskim prostorima.

Zbog najava rekordno visokih cijena plina i električne energije i kako će se to odraziti na građanstvo, pogotovo socijalno ranjive skupine, ekspresno se raspravljalo i u europskim institucijama. Zabrinuti zbog mogućih posljedica, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija raspravljali su o mogućim rješenjima u vezi s porastom cijena energije jer cijene plina rastu zbog velike potražnje i niskih zaliha u državama članicama. Nakon što je Europska komisija donijela set mjera koje članice mogu primijeniti kako bi građanima olakšale naglo poskupljenje cijene energenata, mnoge zemlje EU-a već su se odlučile za neke od njih te već preusmjerile novac iz svojih budžeta kako bi ih primijenile, druge su se odlučile kako će obustaviti naplatu PDV-a na električnu energiju i plin, treće za uvođenje vaučera.
Hrvatska za sada planira uvođenje mjera s ciljem olakšavanja trenutačne situacije, a one će se prije svega odnositi na mjere iz segmenta nadzora cijena ili računa te odgode plaćanja. Riječ je o aktivnostima koje može pokrenuti isključivo regulatorna agencija, HERA, s kojom će Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja razmotriti na koji je način te mjere moguće primijeniti kod nas. No ne čekaju se uvijek samo odluke i pomoći od velikih, djeluje se i samostalno.

Primjerice Osječko-baranjska županija već godinama korisnicima zajamčene minimalne naknade (samcu ili kućanstvu) koji se griju na drva priznaje pravo na naknadu za troškove ogrjeva u novčanom iznosu od 950 kuna.





Zahtjevi za priznavanje prava na naknadu za ove troškove ogrjeva podnose se od srpnja do sredine studenoga preko gradova i općina na području Županije (uz važeće rješenje Centra za socijalnu skrb kojim je utvrđeno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu).
Naknada za troškove ogrjeva isplaćuje se korisniku preko nadležne jedinice lokalne samouprave. No sezona grijanja donosi i energetsku važnost, uštedjeti se može. Nedavno smo u našem "energetskom" prilogu dali nekoliko savjeta koji se mogu i ovdje primijeniti. Namjestite temperature za svaku prostoriju što bliže optimalnoj temperaturi. Preporučljive temperature koje održavaju toplinsku ugodnost, a pritom ne rasipaju energiju su za kuhinju 18 °C; spavaću sobu 17 °C. U radnoj sobi i dnevnom boravku optimalna temperatura je 21 °C, dozu luksuza možemo si priuštiti u kupaonici, gdje temperatura može ići na 23 °C. Treba znati da povećanje temperature za jedan stupanj povećava trošak grijanja za pet do šest posto. Europa se u prošlosti više puta suočavala s visokim cijenama energije i na njih je odgovorila diversifikacijom izvora opskrbe i tržišnim inovacijama.
Ovdje valja također posebno istaknuti ili pak ponovno podsjetiti da sezona grijanja sa sobom nosi i niz opasnosti za građane. Kako upozoravaju na svojoj web-stranici iz Hrvatske vatrogasne zajednice: "Zbog nestručnog rukovanja pećima na kruta goriva ili električnim grijalicama, zimi nastaju požari u objektima, često sa smrtnim posljedicama. Godišnje vatrogasci zabilježe oko 2300 požara objekata razne namjene, a prosječno u požarima strada 40 osoba."
Zbog učestalih požara koji su izazvani neodržavanjem dimnjaka gorjeli su mnogi veliki gradovi, pa ni naši hrvatski nisu iznimka. Iz osječke tvrtke Dimnjak naveli su nekoliko crtica iz povijesti dimnjačarstva: “Varaždin je gorio dva puta, 1476. i 1479. godine; veći dijelovi Zagreba nestali su u plamenu požara iz 1867. godine. Ukazom Cara Maksimilijana, na području tadašnjeg Austrijskog Carstva, organiziran je prvi dimnjačar. Bilo je to 12. listopada 1455. godine. Država je tada preuzela odgovornost organiziranja zaštite od požara, a dimnjačarstvo je bilo u funkciji borbe protiv vatrenih stihija. Današnja Požega je sredinom 18. stoljeća imala stalno zaposlenog dimnjačara. Bio je to Antun Malj iz Osijeka, s kojim je 5. svibnja 1761. godine podžupan Antun Janković zaključio da redovito čisti dimnjake na zgradi Županije u Požegi i vojarnama Pakraca, Pleternice, Kutjeva i Sirača u kojima su bili smješteni vojnici i panduri. Malj je imao obvezu čistiti sve dimnjake na tim zgradama četiri puta godišnje, a za taj posao mu je županski blagajnik bio u obvezi isplatiti 70 forinti godišnje...” Dario Kuštro