Znamo ga kao hrvatskog gimnastičkog reprezentativca, najboljeg osječkog sportaša u dosadašnjem dijelu aktualnoga tisućljeća, čak osam puta proglašavan je najboljim sportašem Osijeka i Osječko-baranjske županije. Robert Seligman od 1. listopada prvi je čovjek Odsjeka za sport Grada Osijeka.

Tko je pratio njegove javne nastupe, mogao je naslutiti da će krenuti u tom smjeru. Očekivano, nakon karijere, koja još traje, premda je, objektivno, u njegovoj 35. godini ona na zalasku.



- Nisam nikada prije aplicirao za bilo kakve slične funkcije u sportu, ali svojim javnim djelovanjem i svojim aktivnostima, koje nisu bile vezane samo uz gimnastiku, nikada nisam zaobilazio probleme osječkog sporta i Osijeka, grada koji najviše volim, što sam uvijek isticao. Dugi sam niz godina predstavnik svih vrhunskih sportaša i u gradu Osijeku i u Osječko-baranjskoj županiji, aktivan sam u Sportskoj zajednici Osječko-baranjske županije i predsjednik sam komisije sportaša Hrvatskog gimnastičkog saveza. Uvijek sam davao konkretne prijedloge i savjete. Ovo je sada drukčija pozicija, ali i privilegij i odgovornost napraviti u osječkom sportu konkretne i dobre stvari.

Prije dolaska u gradsku upravu niste bili samo gimnastičar. Imate određenog iskustva u javnom sektoru.

- Posljednjih sam godinu dana u Coca-Coli bio mlađi voditelj prodaje za regiju Istok. Prije toga bio sam voditelj Ugostiteljstva u Sokol centru, tako da sam osim sportskog života iskusio i realni sektor. Ovo je nešto drukčije, a uvjeren sam da svojim znanjem i iskustvom mogu pomoći osječkom sportu.

Nestranačka ste osoba, no rado ste se pridružili novoj gradskoj upravi.

- Ja sam sportaš po habitusu. Vrhunski sportaš prve kategorije, ambasador grada Osijeka, i to ću i ostati. Nestranački sam čovjek, ali apsolutno dajem i davao sam podršku Ivanu Radiću, kao i županu Ivanu Anušiću. Ivana Radića, kao i njegova zamjenika Dragana Vulina, poznajem niz godina. Drago mi je što sam dio njegova tima. Sviđa mi se njegov sustavni pristup ne samo u sportu, i vjerujem da će ta nova energija, novi pristup, donijeti odlične rezultate. I s moje strane mogu reći da primjećujem tu novu energiju novog gradskog vodstva, a osjećam ju i među sportašima i sportskim djelatnicima u Osijeku, ali i među mojim suradnicima.

Sportskim rječnikom, trenutno ste u fazi snimanja terena i pripreme taktike za buduće aktivnosti. Obilazite klubove i sportaše. Kakvi su prvi dojmovi?

Reakcije sportaša i sportskih djelatnika su pozitivne. Naravno, zatekle su me neke situacije i problemi, koje smo odmah krenuli riješavati. Nekima, jednostavno, treba samo nešto više pažnje i otvorenosti, i ne smatram kako se bilo koji problem ne može riješiti. Primjećujem pozitivne reakcije, da im je trebala nova energija, neka nova vizija i novi pogled na osječki sport. Ne mogu reći da rad u Odsjeku za sport i općenito u našem sportu nije bio dobar. Pa ja sam bio korisnik svih programa, kao i moj klub u kojem sam poniknuo i u kojem sam napravio vrhunske rezultate! Da nije bilo Grada Osijeka i ostalih tijela sportske zajednice, ne bih mogao napraviti vrhunske rezultate. I uvijek sam naglašavao kako sam zahvalan Gradu Osijeku na svemu, ali želim sada podići sve na viši nivo. Promijeniti stvari koje nisu valjale, ali i nastaviti ili nadograditi sve ono što je dobro. Vjerujem kako će se vrlo brzo vidjeti promjene nabolje, odnosno naša vizija razvoja osječkog sporta.

Koje je područje djelovanja i gdje su granice posla koji ćete obavljati u gradskoj upravi?

- Znate otprilike podjelu u Gradu. Grad Osijek ima gradonačelnika, koji ima zamjenike, a za sportsku je problematiku zadužen Dragan Vulin. Gradska uprava ima svoje pročelnike, svoje gradske upravne odjele. Odsjek za sport je u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti, na čijem je čelu Dražen Alerić. Nezaobilazno je Gradsko vijeće, koje izglasava proračun. Upravo traje priprema prijedloga proračuna, pa tako i za sport, odnosno javnih potreba u sportu, koje se odnose na programe A i programe B. Preko Odsjeka za sport idu izdvajanja za sportske objekte, kao i za Sportsku zajednicu i manje sportske saveze.



S obzirom na trenutne razgovore i planiranje proračuna, odnosno izradu programa javnih potreba u sportu Grada Osijeka za 2022. godinu, možete li "ekskluzivno" otkriti koliko će sljedeće godine biti novca za osječki sport?

- Još uvijek je "borba" u tijeku, do Gradskog vijeća, za otprillike mjesec dana, sve će biti jasno, ali osječki bi sport trebao ostati na istim sredstvima. Ipak, raspodjela će biti drukčija. Prepoznali smo već sada neke stvari koje su nam od vitalne važnosti, da nam klubovi opstanu, da imaju stabilnu situaciju. Nastavit ćemo nadograđivati pozitivne programe iz prethodnih godina, kao što je osiguravanje prijevoza za natjecanja. U detalje ne bih išao. Vidjet će se vrlo brzo, ali mogu najaviti dosta promjena u korist sportašica, sportaša, klubova, trenera i sportskih djelatnika.

Prethodni je saziv Gradskog vijeća jednoglasno izglasao Strategiju sporta 2020. - 2030. Koliko takav dokument doista može dati smjernice u radu i koliko je realno moguće dostići njegove ciljeve?

- Sport je, mislim, jedini segment u Hrvatskoj koji ima svoj strateški dokument, a u skladu s njim je i donesena strategija osječkog sporta. To je odlična stvar! Strategija je jako dobro napisana, s jasnim vizijama i ciljeviima. Naravno, ona je u nekim dijelovima i pretenciozna, jer svi bismo željeli jako puno. Pratimo Strategiju, u kojoj je pokazano kako imamo jako razvijenu rekreaciju u Osijeku, kako imamo kvalitetan školski sport, imamo vjerojatno najkvalitetniju sportsku infrastrukturu u Hrvatskoj, ali je pokazala i slabost, a to je vrhunski sport.

Problem vrhunskog sporta najbolje se očituje u činjenici da Osijek ima samo četiri vrhunska sportaša prve kategorije, među kojima ste i vi. Kako promijeniti trendove?

- Problem kreće od samog početka, od struke i stručnih trenera. I analiza u Strategiji sporta pokazala je da imamo jako malo stručnih obrazovanih trenera u sportu, a posebice onih koji rade s vrhunskim sportašima. Najveći broj naših trenera su volonteri ili su na honoraru u klubovima, više od 74 posto ljudi koji rade u sportu su volonteri i(li) honorarci, velik broj njih i bez adekvatne stručne spreme i edukacije. To su pretežno entuzijasti, kojima rad u sportu nije osnovna djelatnost, nego, da bi prehranili obitelj, imaju druge poslove od osam do četiri, a nakon posla ili navečer posvećuju se radu u sportskim klubovima. Na takav način ne možemo pratiti današnje trendove u sportu. Ni hrvatske, a kamoli svjetske trendove! Tu moramo napraviti zaokret. Veliku podršku imamo otvaranjem Kineziološkog fakulteta u Osijeku. Imamo s njim odličnu suradnju, ali želimo ju još više produbiti. Želimo povećati suradnju naših klubova, otvoriti naš odsjek i Sportsku zajednicu klubovima i sportašima. Mi smo servis, ali aktivni servis, mi smo tu zbog njih. Mi moramo davati ritam, a oni onda iskoristiti sve privilegije.

Možete li najaviti sljedeće poteze?

- Pravi rad na terenu počinje tek kada se donese proračun. Moramo biti otvoreni prema sportašicama, sportašima i klubovima. Drago mi je što ću moći biti uključen i u sve ostale sportske grane. Moj sport i moj život je gimnastika, ali svi koji me bolje poznaju znaju da obožavam loptačke sportove, koje pratim možda i više negoli gimnastiku.

Ono što svakako želim ustrojiti sustav je kontrole. Naša se uloga ne može svoditi na bankomat. Moramo učiniti sve kako bi osječki sport rastao kao i svi drugi segmenti. Osijek je predivan grad, uvjerili smo se organizacijom niza sportskih događaja u našem gradu kako sportaši, kao i svi ostali, vole doći u Osijek. To moramo iskoristiti!



Za kraj ostavili smo sportsku karijeru, koju očito privodite kraju. Koliko će ona još trajati?

- Svjestan sam kako imam 35 godina. Zahvalan sam svima koji su mi pomogli. Mojim trenerima, Županiji, sponzorima i Gradu, Olimpijskom odboru, naravno i vama, novinarima.



Zahvalan sam što sam uspio ostvariti sve sportske rezultate. Netko kaže - moglo je i više, no ja sam, na kraju, zadovoljan jer sam uvijek davao maksimum. Sportskih ambicija više nemam. Uspio sam posljednjih godina prirodno ugasiti tu neku želju za najvećim dostignućima. Nije lako biti vrhunski sportaš, bolovi su veliki, potrošio sam se, iduće će godine biti točno 30 godina otkako sam u sportskoj dvorani. Uz sve to, mogu još neko vrijeme biti na vrhunskom nivou, povući neke mlade svojim primjerom u sport.



Plan mi je nastupiti na još jednom velikom natjecanju, evo, ekskluzivno ću otkriti u Glasu, želja mi je na Svjetskom kupu u svom gradu, u Osijeku, oprostiti se od velike međunarodne scene, a onda još neko vrijeme ostati na nacionalnoj razini i dati svoj doprinos.