ĐAKOVO

Bila je to iznimna godina, u svakom pogledu - sažima netom odrađenu turističku sezonu 2021. godine 51-godišnja Đakovčanka, koja je u kuhinji jednog restorana na otoku Hvaru bila sezonac od polovine svibnja do polovine listopada.

Šesta je to godina kako ide u sezonu u isti restoran, za čijeg vlasnika kaže da je odličan poslodavac i čovjek.

– Tko god ide sezonu odraditi na otoke, može odlično zaraditi, za cijelu godinu, a tako je bilo i ovoga ljeta – kaže zadovoljno Đakovčanka. Budući da su do ovoga ljeta svi u turizmu pretpandemijsku 2019. godinu držali rekordnom, pa na neki način i referentnom, a lani je turistička sezona platila ceh pandemiji koronavirusa, ni na Hvaru, kaže naša sugovornica, nitko nije očekivao da će ovo ljeto nadmašiti i preklanjsku "rekorderku".

– Vlasnici smještaja, restorana i drugih objekata nisu se tome nadali. Nisu se dovoljni pripremili – ni u pitanju radne snage ni u pitanju smještaja, a i s osiguravanjem namirnica bilo je problema, nisu se nadali tolikim turistima, ni domaćima ni stranima. Iako je i prijašnjih godina na otoku bilo radne snage iz drugih zemalja, iz zemalja u okruženju, ove ih je godine bilo najviše, pogotovo iz Makedonije i Srbije, i, dakako, iz Hrvatske, omjer je negdje 50 prema 50. I Makedonci i Srbi radili su što i naši – kao konobari, kuhari, sobarice i drugo osoblje – kaže Đakovčanka.

Nastavlja, doslovce se tražio krevet više.

– Ljudi su stalno tražili slobodan krevet, no nije ga bilo. Turisti su stizali katamaranom i, kako su dolazili, tako su se i vraćali, apartmani i drugi smještaji bili su prebukirani. Naš gazda ima restorane, ne i smještajne objekte – kaže ova dugogodišnja sezonska radnica. Neugodnih situacija, prijevara na koje su se brojni (domaći) gosti ovoga ljeta žalili – da im vlasnici smještaja otkazuju apartmane u zadnji čas, na putu na more ili doslovce na vratima, pa ih odmah iznajme, ali po znatno višim cijenama od onih koje su ugovorili na početku sezone ne znajući da će ona biti rekordna – kaže, na Hvaru nije bilo.

– Hvar je već u startu skuplji od drugih, uvijek – kaže.

O skupoći ljetovanja na tom srednjedalmatinskom otoku govore i ovogodišnje cijene poput cijeđenog soka od 45 do 50 kuna ili kave od 20 i više kuna.

– Cijene su ljetos otišle znatno gore, no ljudi su to plaćali bez ikakvih problema. Bili su vrlo opušteni. K nama dolaze prekooceanski gosti. Oni uvijek imaju novca, bez obzira na to jesu li u pandemiji korone i lockdownu uštedjeli pa su ljetos htjeli nadoknaditi propušteno. To je dobrostojeća klijentela – pojašnjava Đakovčanka. Potvrđuju to i napojnice gostiju, koje su se redovito penjale i iznad stotinu eura, i po 200, 300 eura.

– Ostave ih konobarima koji ih na kraju radnog dana dijele s nama svima – kaže naša sugovornica.

Na upit o ovogodišnjoj plaći konobara, a koja je svojevrsna baza za radnike u sezoni, kaže da se kretala od 12, 13, 14 tisuća kuna naviše.

– Na Hvaru poslodavci drže do radne snage i spremni su ju platiti za dobar rad jer to u konačnici znači i kvalitetnu uslugu, tj. zadovoljnog gosta. U ovoj sezoni dobro se zaradilo, a svjedoči o tome i podatak kako su pojedini poslodavci na plaće radnicima za srpanj i kolovoz još davali dodatnih po 5000 kuna, kao svojevrsni bonus, nagradu za dobar rad i promet. Plaće kao naše imali su i radnici iz drugih zemalja, nema razlike. Dakako, tu je i osiguran besplatan smještaj, hrana i sve što ti je potrebno, nema nikakvih primjedbi među radnicima – dodaje Đakovčanka.

U sezonu, na Hvar, k istom poslodavcu, ide i nagodinu.