Nova knjiga Homo politicus dr. sc. Gabrijele Kišiček, docentice na Odsjeku za fonetiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, predstavljena je 23. rujna 2021. u zagrebačkom Kulturno-informativnome centru (KIC). Prema riječima prof. dr. sc. Tihomira Cipeka, u knjizi se "vrsnom teorijskom analizom načela retorike te studijama govora utjecajnih političara jasno upućuje na vezu između retorike i javnog utjecaja pojedinih političkih poruka. Riječ je o knjizi vrlo poticajnih znanstvenih uvida, koja neće biti čitana isključivo u stručnim krugovima, nego će s velikim zanimanjem biti primljena i kod šire čitateljske javnosti".

Za početak - kako je prošla zagrebačka promocija Vaše nove knjige Homo politicus? S knjigom u vezi, ali i s onim što se zbiva na aktualnoj političkoj sceni posljednjih mjeseci, uzimajući u obzir širi kontekst (pandemija, energetska kriza, spora obnova od potresa, sporo cijepljenje...), kakva je općenito retorika na hrvatskoj političkoj sceni, žešća ili blaža nego prije korone, recimo?

- Promocija knjige, kao i sva društvena događanja u posljednje vrijeme, bila je u znaku ograničenja broja ljudi, pridržavanja epidemioloških pravila, ali unatoč tome ugodna, ležerna i, rekla bih, uspješna. O knjizi se govorilo iz različitih perspektiva o čemu svjedoči i izbor govornika. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek govorila je kao političarka i retoričarka, ali i kao ministrica koja se brine o kulturi, medijima, izdavaštvu. Ksenija Kardum, direktorica Informativnog programa Nove TV, istaknula je važnost medija u prenošenju govora političara, korektivnu funkciju medija koji ističu i "prozivaju" političare čiju komunikaciju treba kritizirati, a gledatelje "upozoriti" na neprimjerenost retorike koja se može čuti. Profesor Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti vrsni je poznavatelj hrvatske politike i politički analitičar koji je osim o knjizi govorio i o povezanosti retorike i (ne)uspješnosti političkog djelovanja. Cijelu promociju moderirala je Marija Miholjek s Nove TV te je učinila dinamičnom, razgovornom i, usudila bih se reći, zanimljivijom. Ja sam kao autorica nakon svih lijepih riječi mogla samo zahvaliti govornicima, ali i svima koji su dali svoj doprinos u nastanku knjige te svima koji se trude političku retoriku učiniti bitnom, pa čak i ključnom u javnome prostoru.

Govoreći o političkoj retorici, u posljednje vrijeme možemo reći da je ona očekivano konfliktna, kako to obično i biva kada se pojave problemi, i to svi ovi problemi koje ste spomenuli. Za svaki problem traži se krivac, prebacuje se odgovornost i troši energija na neka "retorička natjecanja" u tome tko će koga uspješnije diskreditirati i prikazati kao nesposobnog i nestručnog. Još uvijek nismo politički (a onda ni retorički) sazreli da bi naši političari jedni drugima upućivali konstruktivne kritike, nudili rješenja problema i te svoje prijedloge i ideje logično argumentirali. Oporbi je za sve kriv premijer Plenković, premijer pak diskreditira sve oporbene stranke, ironizira njihove kritike, a predsjednik se ovisno o raspoloženju izruguje malo vladajućima, malo oporbi.



Tko u efektivnom retoričkom smislu i dalje "kolo vodi" u Hrvatskoj? Dojam je da se Milanović malo pritajio, dok je Plenković u svom uobičajenom tempu...

- Jasno je da su premijer i predsjednik retorički gledano dominantni hrvatski političari, međusobno ravnopravni, iako različitih stilova. Pa jedna skupina građana preferira Milanovićev, pomalo "ulični" stil, a drugi radije slušaju staloženijeg i profinjenijeg Plenkovića. Doduše, novi saziv Sabora donio je i neke nove govornike/političare iz raznih opcija, od Mosta do Možemo!, pa mi se čini da će se s vremenom ipak promijeniti ovo "vođenje kola" u hrvatskoj politici. Ono što zabrinjava jest da nekad najjača oporbena stranka - SDP - nema snažnog, karizmatičnog i uvjerljivog političkog i retoričkog lidera. U svakom slučaju, izgleda da ćemo možda na idućim izborima gledati nešto drukčiji sastav ekipa.

Vratimo se još malo na oporbu. Vidjeli smo nedavno i neočekivani saborski spektakl, za naše prilike gotovo presedan, kad je "ujedinjena" oporba zauzela govornicu i prekinula zasjedanje Sabora... Vaš komentar?

- Iskreno, meni je to "ujedinjenje" oporbe bilo zanimljivo, štoviše, izvrsno. I doista je presedan. Neki su to nazivali cirkusom, međutim slušajući prigovore, ne može se reći da su bili neutemeljeni te da su kritičari bili nepripremljeni. Pokazali su dobro poznavanje pravilnika i poslovnika te reagirali na ono što misle da je bilo mimo toga. Dakle, meritum stvari nije bio promašen. A sama izvedba i popratno retoričko ukrašavanje, koje je moglo sličiti na cirkus, ipak nije bilo na neciviliziranoj razini. Bilo je tu citiranja Danteova "Pakla", referiranja na Freuda i slično. Ipak, jedna viša i intelektualna razina pobune i kritike od onog poznatog "nije žena za mudrace, nego madrace", "sjedni, budalo" i tome slično. Kada se kritika oporbe usredotoči na konkretne te jasne propuste i pogreške vladajućih, tada ona ima smisla. I retorički je efektna ako je popraćena performansom koji ne prelazi granice pristojnosti i primjerenosti, ako je lišena vulgarnosti, uvreda, lascivnosti i sličnih stvari koje smo, nažalost, mogli slušati u Saboru. Kritika zbog kritike, kritika koju zastupnik koristi samo da bi demonstrirao svoje retoričko (ne)umijeće pa onda krene vrijeđati, omalovažavati, diskreditirati, jest ona zbog koje gledajući Sabor ljudi odmahnu rukom i kažu: cirkus.

Opasnost je i u tome da se pretjera, pa s jedne konkretne i utemeljene kritike krene u širinu, primjerice, zazivanja izvanrednih izbora, što bude puno teže argumentirati, pa onda lako pada u vodu. A za sobom povuče i ono što je bilo moguće potkrijepiti logičnim argumentima. Dakle, jedno je tražiti ponavljanje izbora ravnatelja HRT-a jer se nije poštovao pravilnik, a drugo je tražiti izvanredne izbore zbog presude u slučaju FIMI MEDIA. A koristeći se pri tome istim argumentom: samovoljom vladajućih.

Živimo u vremenu u kojemu dominira globalno umreženo "društvo spektakla", društvene mreže, digitalni mediji... U tom i takvom svijetu sadašnjice, koliko je uz političku retoriku važna i politička pismenost?

- Mislim da je najvažnija od svega sposobnost kritičkog mišljenja. Političari se mijenjaju, mijenjaju se platforme preko kojih komuniciraju s javnošću, mijenjaju se stilovi pa onda postaju bombastičniji, pretvaraju se u, kako kažete, spektakle.

Međutim, primatelj poruke ako zna i može kritički slušati i promišljati, tada se neće dati "navući" performansom, spektakularnim nastupima, bombastičnim izjavama. Bit će u mogućnosti prepoznati manipulaciju. Naime, manipulacija je stara koliko i retorika, dakle, više od 25 stoljeća. Ona se ne mijenja. Ono što se mijenja jesu načini, stilovi, platforme, tehnološke mogućnosti i kanali preko kojih se ona odvija. I mijenja se društvo, odnosno čovjek. On postaje više ili manje kritičan prema onome što čuje. Zbog obrazovanja, društvenih okolnosti i situacija. Mislim da Hrvatska kao društvo premalo pozornosti poklanja upravo tome: stvoriti generacije kritičnih građana kojima se neće dati lako manipulirati. Ali, s druge strane, pitanje je: pa kome je to uopće u cilju?



S tim u vezi, ali i općenito percepcije stvarnosti, može li se zaključiti da nisku razinu komunikacije i političke pismenosti u društvu zlouporabljuju populisti, ekstremisti i demagozi, ali i mediji, kako lijevi tako i desni...?

- Apsolutno ste u pravu. I nema razlike između lijevih i desnih političara i ideologija. U svakoj skupini postoje oni bolji, vještiji u argumentaciji i časniji u uvjeravanju te oni koji su skloni smicalicama, manipulaciji i demagogiji. I nije to samo slučaj u Hrvatskoj. Svagdje postoje oni koji su skloni iskoristiti nisku razinu kritičnosti i retoričkog obrazovanja svoje publike jednako kao i oni koji žele iskoristiti krize u društvu pa na njima profitirati. Primjerice, iskoristiti teroristički napad da bi se kod publike pobudio strah i netrpeljivost prema drugim vjerama ili etničkim skupinama. Iskoristiti loš životni standard ljudi ili nezadovoljstvo kako bi ih se potaknulo na ekstremizam ili agresivnost.

Nedavno sam pročitala jedan podsjetnik da je prije svake bačene bombe, bačena ideja; da je svakom sukobu prethodila propaganda, da je ubijanju prethodila manipulacija. A upravo nas tome uči i povijest. Možda malo pretjerano za recentnu situaciju u svijetu, ali svakako je važno reći da je upravo u ovakvim kriznim vremenima ključno biti na oprezu i čuvati se manipulacija. (D.J.)