KARANAC

Ulica zaboravljenog vremena u sklopu karanačke Baranjske kuće mjesto je već nadaleko poznato brojnim turistima.

Na relativno malom prostoru vidjeti se može kako se u selu nekada živjelo, uz naglasak na već pomalo izumrle obrte. Kovačnica, stolarska radnja, stari mlin, ledara, nekadašnja brijačnica i seoska gostionica, samo su dio tamošnjih sadržaja. U brojnim manjim ili većim prostorijama smješteno je nekoliko tisuća raznih izložaka karakterističnih za život na području Baranje i Slavonije prije stotinjak i više godina. I do sada su brojni stari predmeti tamo bili tematski dobro posloženi, a ubuduće će svi biti upisani u registar materijalne baštine Republike Hrvatske. Već pet dana, naime, popisuju ih studenti četvrte i pete godine zagrebačkog Filozofskog fakulteta, na čelu sa Sanjom Lončar, docenticom na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropolgiju.

- Došli smo na poziv Mirele Ravas, etnologinje iz Konzervatorskog odjela u Osijeku, i u suradnji s Ministarstvom kulture - kaže docentica Lončar, objašnjavajući kako im je cilj izdokumentirati predmete (fotografiranje, mjerenje dimenzija...) u svrhu registracije cijele zbirke, odnosno njihovog upisa u Registar kulturnih dobara RH, kako bi se mogli adekvatno štititi. Dodaje kako je riječ o prilično velikoj, zanimljivoj i posloženoj zbirci.

- Ovo je samo početni korak prema konačnoj zaštiti ove zbirke, koju je vlasnik godinama prikupljao. Uza sve, treba istaknuti kako smo spojili ugodno s korisnim, jer je ovo jako dobra terenska nastava i stručna praksa za naše studente koji se obrazuju kako bi radili u muzejima ili bili konzervatori u konzervatorskim odjelima - kaže, napominjući kako joj se zbirka čini prilično vrijednom, prije svega zbog velikog broja predmeta te zbog činjenice da se lijepo mogu vidjeti proizvodni procesi u pojedinim obrtima, odnosno promjene u materijalima i različitim tehnologijama. Izrazila je nadu da će sve skupa postati stručno prezentirana zbirka, koja neće privlačiti samo turiste, već i učenike te studente koji mnogo detaljnije promatraju predmete. Struka ističe kako je prilično zgodno što su na pojedinim mjestima rekonstruirani cijeli proizvodni procesi, poput kovačnice s mijehom za vatru i ostalim sadržajima koje je moguće dovesti u funkciju. Potvrđuju kako je karanačka zbirka u Ulici zaboravljenog vremena jedna od najbrojnijih i najšarolikijih te da ju svakako treba posjetiti.

A Vladimir Škrobo-Bajo, vlasnik Baranjske kuće i idejni tvorac Ulice zaboravljenog vremena, stare predmete skuplja već više od 20 godina. Svi su mu podjednako dragi, a kada ih je skupio popriličan broj, odlučio je krenuti u izgradnju ulice. Prethodila je kupnja prvog od sedam starih ambara u koje tematski smješta radionice.

- Vlasnik tog prvog ambara htio ga je spaliti, što sam uspio spriječiti. Kupio sam ih još šest i tako je sve počelo. Stare predmete i nadalje ću skupljati. Netko mi ih pokloni, netko proda, ali svaki predmet priča svoju priču i jasno je naznačeno odakle potječe. Ja ih, na neki način, samo čuvam od zaborava - kaže Škrobo. Nedavno je počeo skupljati i stare cigle, prije svega s područja Karanca, odnosno Baranje (ali i šire), od kojih planira napraviti izložbu. Najstarija potječe iz vremena kada su na ovim prostorima vladali Rimljani…