ĐAKOVO - Život je ponovno zaigrao na kartu najvećeg romanopisca i dramatičara, na sreću, ovaj put s lijepim završetkom. Silvija Radanović (43), rođena Đakovčanka, koja se u travnju 2014. obratila našoj redakciji u želji da pronađe najmlađeg od trojice braće, Milana, a koji je posvojen kao mali dječak, pronašla ga je nakon više od 30 godina, i to zahvaljujući upravo tekstu u Glasu Slavonije!

"Pomozite mi pronaći brata Milana", zavapila je tada u našoj redakciji 36-godišnja Silvija, a njezina i bratova životna priča ganula je mnoge.



Godine neuspješne potrage za bratom okončane su prošle subote, 16. listopada, kad je Silvija preko Facebooka dobila poruku: "Dobar dan, tvoj brat Milan je ovdje." U tih samo sedam kratkih riječi stao je njihov cijeli život, sve njihove strepnje i nadanja, spojeno je dvoje najrođenijih, brat i sestra, koje su život i obiteljske neprilike razdvojili još dok su bili djeca: nakon smrti oca, 1988., brigu o petero mališana preuzimaju državne institucije, sustav socijalne skrbi, koji im pronalazi novi smještaj. Silvija tada ima deset godina, Milan je beba od samo nekoliko mjeseci, a i sestra i dva brata bili su tada maloljetni. Djeca završavaju na različitim stranama. Dok Silvija i stariji brat Dalibor završavaju u hraniteljskoj obitelji u blizini Đakova, Milan je, također posredovanjem Centra za socijalnu skrb, odveden baki u Subotički Lug. Kada je posvojen, imao je dvije godine. Iz tadašnjih posjeta malenom bratu i baki, koja je u međuvremenu preminula, Silvija se svih proteklih godina sjećala bratovih plahih krupnih smeđih očiju i plave kosice te bakinih riječi da je posvojen u Njemačkoj.

"Milan je danas punoljetan čovjek i ima pravo znati da ima sestru koja ga silno želi vidjeti", govorila je 2014. Silvija u Glasovoj redakciji. Danas, nakon što se susrela s bratom i nakon razgovora s njim, koji je trajao satima, doznalo se da je Milan preko Centra za socijalnu skrb dan na posvajanje obitelji koju je prihvatio kao svoju, a ona njega kao vlastito, biološko dijete. Odrastao je pod drugim imenom i prezimenom: novi roditelji – posvojitelji, dali su mu ime Alen i svoje prezime, te ga je život zajedno s njima odveo u Njemačku. Iako ni Silviju život nije mazio sve dok životni mir nije pronašla u drugom braku, nikada nije odustala od potrage za bratom, a ona ju je navela da zakuca i na vrata naše redakcije.



Susret brata i sestre nakon više do 30 godina bio je topao i ganutljiv, uz dug zagrljaj, ali i suze. Sa suzama tuge miješale su se i one radosnice.

Milan je danas 33-godišnjak. Rođen je 21. siječnja 1988. Nakon što je posvojen, novi roditelji, inače Osječani na radu u Njemačkoj, odveli su ga u tu zemlju.

– Nikada mi nisu krili da sam posvojen. Kada sam napunio 18 godina, došao sam u Đakovo u Centar za socijalnu skrb, no s biološkom obitelji nisam uspio stupiti u kontakt. Najveća želja bila mi je vidjeti se sa sestrom Silvijom, za koju sam tek nedavno, i to na gotovo nevjerojatan način, doznao da me traži – kaže Milan. Čovjek koji ga je posvojio, a kojeg zove svojim ocem, umro je u ožujku ove godine. Spremajući njegove stvari, slučajno je pronašao izrezak iz Glasa Slavonije s tekstom da ga traži sestra Silvija. Između izlaska teksta i trenutka u kojem je završio u Milanovim rukama prošlo je punih sedam godina. Kada je došao u Hrvatsku, pokazao je sestrični novinski tekst, koja je potom vrlo brzo pronašla Silviju i javila joj da je njezin brat u Hrvatskoj. O svojim posvojiteljima Milan govori sve najljepše.

– Nisu imali tajni preda mnom, nisu mi "muljali", uvijek su bili vođeni time da me zaštite i pruže ono najvažnije – ljubav i dom – kaže Milan.

A Silvijin životni put tekao je podaleko od njega, u Hrvatskoj.

– U hraniteljskoj obitelji u Selcima Đakovačkim bila sam do završetka osmog razreda. Poslije sam smještena u Dom u Vinkovcima. Upisala sam medicinsku školu, no nisam završila školovanje – prisjeća se ranog djevojaštva Silvija. Put ju odvodi k majci, u Bosiljevo, udaje se.

– Bili smo u braku deset godina, a nakon rastave moje tri kćeri pripale su meni. Ponovno sam se udala i dobila još dvije kćeri i sina – ispričala je Silvija. Sa šestero djece i drugim suprugom došao je i životni sklad, ova mlada žena borac napokon je, kaže, odahnula. Pogotovo sada, nakon pronalaska najmlađeg brata.

K Silviji ga je u nedjelju dovezla teta, očeva sestra, i u sestrinim Palančanama, pokraj Čazme, ostaje do utorka. A u kontaktu, kažu nakon 30 godina ponovno pronađeni brat i sestra, ostaju doživotno. Neraskidivo. Kako se samo brat i sestra vezati znaju. Najrođeniji.