Kako ću se osjećati u nedjelju? A kako? Čudno! Glupo! Odgovorio nam je Zoran Zekić uoči susreta između nogometaša Slaven Belupa, koje je preuzeo prije mjesec i pol dana, i Osijeka na čijoj je klupi proveo tri i pol godine.

Razgovaramo u kafiću u centru Koprivnice. Prilaze mu ljudi, pozdravljaju ga, ali kaže ni blizu nije to kao u Osijeku gdje si svakog dana nekome objašnjavao "taktičke zamisli".

- Ma ovo mi je valjda treći dolazak na kavu u centar. Tu sam u stanu, kuham kod kuće sam, a bliže je i Zagreb, pa češće odem kod mojih - pričao je Zekić, a prije našeg "rafala" pitanja i on je "ispucao" svoj "šaržer".

- Kako je u Osijeku? Napreduje li stadion? Znaš što? Bolje je da se ova prva igra u Koprivnici. Svaki put kad dođem u Osijek, moram napraviti male svatove. Uvijek se netko pojavi s porukom "pa što se nisi javio".



Zekić je još proljetos imao ponudu iz Gorice, ali ju je odbio zato što mu je bilo prerano preuzeti hrvatskog prvoligaša nakon Osijeka.

- Meni je u tom trenutku bilo prerano. Ali, bilo je još razloga. Gorica je u to vrijeme bila konkurent Osijeku i ja se iskreno ne bih osjećao ugodno da sam, na primjer, otkinuo Osijeku neke bodove koji se kasnije ispostave da su mu bitni, na primjer, za naslov prvaka. Uz to, ja sam se već tada obećao Mađarima da ću doći. Ljudi me i pitaju, odbio si Goricu koja se borila za vrh, a sada si preuzeo Slaven Belupo, koji se bori za opstanak. U mom slučaju to ništa nije čudno.

Nakon Osijeka uslijedio je povratak u Sheriff, pa zatim epizoda u mađarskom Diosgyoriju i sada Slaven Belupo. Bi li nakon Osijeka bio zadovoljan takvim raspletom trenerske karijere?

- Čovjek planira, a onaj gore odlučuje. Jesam li planirao nakon Osijeka vratiti se u Sheriff - nisam. Jesam li planirao preuzeti zadnju momčad Mađarske - nisam. Jesam li planirao u ovakvoj situaciji uzeti Slaven Belupo - nisam. Hvala Bogu, nigdje nisam zalupio vrata. Nakon Osijeka dolazio sam u sredine i zbog nekih mojih prijašnjih odnosa koje sam izgradio. Ja sam jedini trener Sheriffa koji ga je dvaput vodio. DVTK sam preuzeo zbog prijašnjih odnosa s Mađarima s kojima sam imao izvrstan troipolgodišnji odnos u Osijeku. I sada sam u Slaven Belupo stigao i zbog nekih prijašnjih odnosa koji sežu unatrag 30 godina. A, isto tako, ljudi su mi iskreno rekli kakva je situacija u klubu. Ne samo igračka, već i organizacijska i svaka druga. To je moj donekle odgovor zašto sada Slaven Belupo.

Slaven Belupo je klub koji najčešće uspoređujemo kada objašnjavamo neke relacije u inozemnim ligama. Znate ono: "To vam je klub kao kod nas Slaven Belupo."

- Odlično sam primljen. Imaju od mene velika očekivanja. Zasad to nije bodovno izraženo, pa imam jasne kratkoročne ciljeve, ali gdjegod dođem, planiram kao da ću ostati deset godina, pa već sada stvaram i temelje za dalje. Nažalost, moram reći kako to nije klub koji pamtim iz igračkih dana, a i vi iz prijašnjih godina, zbog čega ga i često uspoređuje s ostalima. Svake godine to pomalo pada, a kada padaš svake godine za nekoliko posto, to se onda pretvori u borbu za opstanak koja se već dogodila i prošle godine. Dosta je tu prisutna i letargija. Ne dolaze ljudi na utakmice u Koprivnicu kao što su nekada znali dolaziti.



Možda je potrebno nečim uzdrmati. Kao onom čuvenom "presicom" u prvoj godini na klupi Osijeka kada si navijačima poručio: "Napadajte mene, a ne igrače".

- Mislim da ću ovdje morati ipak na drukčiji način. Tamo sam onako reagirao baš zbog toga što je veća navijačka jezgra, a posebice što postoji navijačka skupina s tradicijom kao što je Kohorta. I u tome sam uspio. Dočekao me onaj transparent "Zekiću, odje..", ali su se zato igrači, u tada jako teškoj klupskoj situaciji, bacali na glavu. Sjećaš li se protiv koga smo tada igrali?

Da, Slaven Belupa. Često je s Osijekom protiv današnjeg kluba igrao neke sudbonosne i teško zaboravljive utakmice. Sjetimo se 2017. kada je izborena Europa i srušeni brojni klupski rekordi. Bilo je 3:0 za Osijek, u možda i najboljoj utakmici te polusezone, a koja se dogodila nakon visokog poraza od Hajduka u Splitu (5:1). Prisjetili smo se i pobjede Osijeka u Koprivnici od 2:0 uz Piljev prvijenac iz slobodnog udarca. I na kraju one posljednje koja je u Gradskom vrtu završila bez pobjednika (1:1), a kojoj je dan prije prethodilo jedno zalijetanje u benzinsku crpku.

- Da, često se taj Slaven isprepleće. I onda opet i po tome vidiš da netko gore vuče poteze. Da, ta je posljednja bila po svemu specifična. Od Perina zalijetanja u benzinsku noć prije pa do našeg ranog vodstva, imali smo dosta prilika, igrača više, a primili smo pogodak pred kraj utakmice. I da, tu je krenulo nezadovoljstvo. I, iskreno, već tada sam bio svjestan kako se bliži kraj. Sada kada sam u Slaven Belupu, ipak se nadam kako ću s Belupom imati više sreće.

Puno više sreće, ali nakon nedjelje! Hoće li Slaven konačno, naglašavamo nakon nedjelje, nekoga pobijediti?

- Ha, pobijedit ćemo sigurno. Neću pričati ni o kakvoj nesreći, ali ne možemo zabiti iz 150-postotne šanse, a nama suparnik prođe centar i netko padne preko noge. Postoje dvije najveće prijevare u životu. Nogomet i ledeni čaj! Dosta često ne dobiješ iz nogometa što zaslužuješ.

A Osijek. Kada će dobiti ono što navijači dugo sanjaju i zaslužuju.

- Već je prošla sezona bila neizvjesna, a tako će biti i ove. Sve što se gradilo u Osijeku i dalje se gradi. Osijek je sve bliži i konkurentniji. Osijek ima kvalitetu, mir i pamet. Sve je moguće.