Razgovor o filmu i društvu s Daliborom Matanićem, održan u četvrtak u svečanoj dvorani osječkog Filozofskog fakulteta, označio je početak novog ciklusa Otvorenog četvrtka. S poznatim redateljem razgovarao je dr. sc. Luka Pejić, a jubilarno, 10. izdanje ovoga projekta s ciljem popularizacije znanosti i afirmacije kulture dijaloga, u ime uprave FFOS-a, svečano je otvorila prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju, doc. dr. sc. Stephanie Jug.

- S obzirom na društvena događanja i probleme s kojima se svakodnevno suočavamo, nužno je isticati značenje i značaj dijaloga. Otvoreni četvrtak je upravo to; povod za dijalog i unutar fakulteta, a prije svega sa širom zajednicom. Veselim se današnjem razgovoru s našim uglednim gostom te se nadam da ćemo u početak novog ciklusa ući vedri, spremni i uporno znatiželjni - rekla je doc. dr. sc. Jug.

Oko Matanićevih filmova gotovo u pravilu se diže prašina, a redatelj je u razgovoru na FFOS-u u tom kontekstu govorio o drami “Kino Lika” (2008.), koja prikazuje tužne, neprilagođene ljude u izoliranom planinskom selu, kao i o filmu “Fine mrtve djevojke” iz 2002. prema kojem je deset godina nakon premijere radio istoimenu predstavu u Gavelli koja je izazvala pravu buru, ponajprije plakatom, na koji je žestoko reagirala Crkva i razne katoličke udruge, ali i o svom prvijencu “Blagajnica hoće ići na more” (2000.), za koji se svojevremeno pričalo da sadrži određene antihercegovačke sentimente.

- Onaj tko nije shvatio da je “Blagajnica hoće ići na more” zapravo žestoka ironija naspram Zagrepčanaca, taj nije shvatio film. Zagreb je u to vrijeme postao jako primitivan grad, ali ne zbog ljudi koji u njega dolaze, nego zbog “pravih” Zagrepčanaca. Što se tiče predstave “Fine mrtve djevojke”, zbog postera smo dobivali razne prijetnje od nekih katoličkih udruga, između ostalih i silovanjima majki, što je bilo jako čudno. (smijeh) On je na kraju skinut, a sve se smirilo nakon što su časne sestre pogledale predstavu i shvatile da u njoj nema ništa protiv njih. Uostalom, znamo da je iza cijele te priče stajala politika - ispričao je Matanić.

Govoreći o temama i problemima za koje smatra da bi se hrvatska kinematografija trebala s njima uhvatiti ukoštac, Matanić se dotaknuo tekovina Europske unije.

- Hrvatska mora biti humana, sekularna, antifašistička, etična... Tu nema lijevo i desno, svi se jako brzo slože oko tih nekih temeljnih vrijednosti, i mislim da upravo o tome treba raditi filmove. Recimo, ima autora koji sve to spoje s ljubavnim problemima. Meni se čini da u domaćem filmu za sve teme ima mjesta - kaže Matanić.

Član Europske filmske akademije te redatelj, scenarist i koscenarist brojnih zapaženih, međunarodno nagrađivanih dugometražnih i kratkometražnih igranih ostvarenja dotaknuo se također i “Novina”, kao prve dramske serije na hrvatskom jeziku dostupne na Netflixu, a pričao je i o nadolazećoj kriminalističkoj seriji “Šutnja” o problemima dječje prostitucije i trgovine bijelim robljem, koju režira prema romanima Drage Hedla, a čija se glavnina radnje odvija u Osijeku.

- To što se događalo u Domu za odgoj djece i mladeži u Osijeku neka je vrsta monstruoznosti. To nije bilo nikakvo političko pitanje, nije bilo lijevo ili desno, to su jednostavno bili ljudi koji su zapravo bili monstrumi i, čini mi se, čije su žene na to gledale blagonaklono jer im je bila važnija pozicija moći i ekonomije nego što je netko narušio tuđi ljudski život zauvijek. Osječki Dom nije jedini takav primjer, za njega se samo saznalo. Neki dan su mi u Zagrebu rekli da opet postoji nešto slično. Poanta serije je da se bori za pobjedu nad tim zlom te da bude univerzalna. Mislim da smo na dobrom putu i da će “Šutnja” dobro odjeknuti - rekao je Matanić.