Uzrok visokih cijena prirodnog plina kombinacija je niza tržišnih, zemljopisnih, političkih čimbenika, kao i javnozdravstvenih, jer je pandemija koronavirusa svakako dala svoj obol. Kada je 2020. COVID-19 zatvorio svjetska gospodarstva, pala je potražnja za plinom (kao i za ugljenom i naftom), posljedično je pala cijena energije, a proizvođači energenata na situaciju su odgovorili tako što su smanjili proizvodnju. Smanjile su se zalihe u skladištima, a i isporuka ruskog plina, što se može staviti u kontekst političkih igara oko Sjevernog toka 2., kaže dipl. ing. el. Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta "Hrvoje Požar", te dodaje:

- Kad je počeo gospodarski oporavak, i to neočekivanih razmjera, i vratila se globalna glad za robama i uslugama, energetska industrija nije se uspjela prilagoditi na vrijeme, pa rastuća potražnja nije naišla na rastuću ponudu. Iz toga se vidi da su današnje visoke cijene postale podjednako ovisne i o ponudi i o potražnji, a posebno o načinu na koji je energetska industrija reagirala na pandemiju. Sve su to razlozi zbog kojih danas imamo cijene plina na razinama koje se nisu mogle očekivati prije, primjerice, godinu dana. S obzirom na to da je EU velik uvoznik plina - prema podatcima Eurostata u 2019. je uvezeno gotovo 90 posto plina - a cijene plina vrtoglavo rastu, jasno je kakav to utjecaj ima na europsko gospodarstvo. Vlade pojedinih država već su počele na neki način intervenirati, direktno ili indirektno, kako bi ublažile posljedice ove "bure nad burama" koja se počela događati u energetici... (Vidimo da je i Vlada RH u četvrtak donijela uredbu prema kojoj trgovci naftnim derivatima u idućih 30 dana benzin mogu prodavati za najviše 11,10 kuna za litru, a dizel po 11 kuna. op. D.J.)

Vratimo se još malo na plin - Sjeverni tok 2 odavno je postao i politička tema...?

- Rusija je dopremila manje plina u Europu preko Ukrajine, ključne tranzitne rute, a da bi povećala izvoz, trebala je rezervirati dodatne tranzitne kapacitete kroz Ukrajinu, što nije učinila. Stoga se s geopolitičkog gledišta, rast cijena plina i njemačko-ruski strateški projekt Sjeverni tok 2, kojim se zaobilazi Ukrajina, mogu promatrati kao oruđe za pritisak na Zapad da odobri taj plinovod. S potpuno energetskog gledišta, uz opravdanu bojazan da će Europu učiniti još ovisnijom o ruskom plinu i utjecaju dok ona ambiciozno korača prema energetskoj samodostatnosti, Sjeverni tok 2 između Rusije i Njemačke još je jedan dobavni pravac za prirodni plin kojim se povećava sigurnost opskrbe. U kontekstu trenutačne situacije, europska plinska kriza mogla bi se ublažiti kada iz tog plinovoda počne teći plin (početak isporuke plina očekuje se početkom 2022. godine), što će utjecati na europske cijene plina, a posljedično i na ponudu i potražnju LNG-a u Europi.

Gledajući širu energetsku sliku, koliko je Europska unija spremna za energetske izazove općenito u budućnosti, kako one plinske tako i naftne, pa i nuklearne, i dakako one koji se odnose na održive i obnovljive izvore energije...?

- EU domaćom proizvodnjom pokriva tek nešto više od deset posto potreba za prirodnim plinom, a uvozi i gotovo 97 posto nafte i naftnih derivata (Eurostat 2019.), iz čega je jasno da je europska izloženost međunarodnom tržištu tih energenata golema. I to je, osim očuvanja okoliša, jedan od važnih razloga zašto se Europa okrenula energetskoj tranziciji prema proizvodnji energije iz domaćih obnovljivih izvora. Zelena tranzicija podrazumijeva dekarbonizaciju energetskog sektora ulaganjima u obnovljive izvore energije, razvojem novih tehnologija i povećanjem energetske učinkovitosti u svim sektorima, osobito u energetici, prometu i industriji. Pandemija koronavirusa, njome prouzročen pad potrošnje energije i posljedično niske cijene na globalnom tržištu energije naizgled su zaprijetili tempu energetske tranzicije. No velika EU sredstva namijenjena oporavku gospodarstva od negativnog pandemijskog udarca (Hrvatskoj je samo u okviru plana oporavka ukupno odobreno 6,3 milijardi eura te zajmovi u okvirnom iznosu od 3,6 milijardi eura) usmjerena su razvoju zelenih, digitalnih i inovativnih tehnologija. Stoga bi efekt pandemije trebao biti ubrzavanje prelaska na obnovljive izvore energije, koji će dati stabilnije cijene i veću neovisnost. EU ima vrlo ambiciozne dekarbonizacijske ciljeve, a spremnost na izazove koji se stavljaju pred te ciljeve bit će kombinacija brojnih društvenih, gospodarskih i energetskih čimbenika. Među trenutnim izazovima svakako je aktualna plinska kriza, koja je zbog izloženosti nestabilnosti cijena na stol ponovno stavila i raspravu o korištenju nuklearne energije (nuklearna energije nije obnovljiva, ali je niskougljična), koja je zapravo isključena iz europske taksonomije. Čak je i Hrvatska, koja na svom teritoriju nema nuklearku, s još devet zemalja EU-a potpisala inicijativu za jače okretanje EU-a nuklearnoj energiji kao učinkovitom načinu borbe protiv klimatskih promjena i dekarbonizacije gospodarstva.



Koliko dugo Hrvatska može odoljevati poskupljenjima plina?

- Na jednom od najvažnijih tržišta, virtualnoj trgovačkoj platformi Title Transfer Facility (TTF) u Nizozemskoj, cijene plina porasle su sa 16 EUR/MWh početkom siječnja na 75 EUR/ MWh do sredine rujna, što je povećanje od više od 360 posto u manje od godinu dana. Kada u taj kontekst stavimo Hrvatsku, koja nije energetski otok, nego uvozi 60-65 posto plina, jasno je da smo itekako izloženi kretanjima na međunarodnom tržištu. Budući da se azijska gospodarstva oporavljaju, u Aziju odlazi i većina LNG-a iz zemalja izvoznica, povećava se potražnja za plinom pa je za očekivati da će tržišne cijene biti na višim razinama nego što su bile u prošlosti. Rusija dozira izvoz, a ni skladišta plina u Europi nisu primjereno popunjena za ovo doba godine, što je dodatni razlog koji u ovom trenutku ne daje pretjerano optimističnu perspektivu. Prema podatcima organizacije Gas Infrastructure Europe (GIE), trenutno su popunjena oko 70 posto, a lani su u ovom razdoblju skladišta u EU-u bila popunjena više od 90 posto. Istovremeno, cijene ETS dozvola dvostruko su više nego prije pandemije. Sve bi to moglo dodatno podići cijene, no teško je predviđati kada točno i koliko. To će ovisiti o većem broju čimbenika, a jedan od njih svakako je stanje u okruženju. Hrvatska može odolijevati podizanju maloprodajnih cijena plina neko vrijeme, ali ne unedogled. Slično vrijedi i za električnu energiju, no njezin uvoz ipak je nešto manji, oko 30 posto, pa je i fleksibilnost u održavanju maloprodajnih cijena veća.

Kad do poskupljenja plina dođe i u RH, kakve će biti posljedice...?

- Plinska kriza mogla bi stvoriti probleme europskoj industriji, pa tako i hrvatskoj, koja se oslanja na plin, kao što je, primjerice, kemijska industrija, koja troši velike količine fosilnih goriva i čini više od trećine industrijske potrošnje. Svaki takav cjenovni šok šteti i kućanstvima i slabi konkurentnost gospodarstva jer vrlo često rast cijene energenata povlači lančanu reakciju, odnosno druga poskupljenja; podizanje cijena goriva, primjerice, diže cijene domaćeg i međunarodnog transporta, koji se onda odražava na cijelo gospodarstvo.

Koliko je za Hrvatsku važan LNG terminal Omišalj na Krku?

- Svaki dodatni pravac uvoza plina u RH povećava sigurnost opskrbe, pa tako i LNG terminal u Omišlju, pogotovo kada znamo da je najskuplja energija ona koju nemamo. Recentne prognoze govore da će LNG postati najbrže rastući izvor prirodnog plina u Europi te da će do 2025. Europa činiti gotovo 15 posto svjetske potražnje za LNG-om. (LNG in Europe 2021, The National LawReview)

Omišaljski terminal čini novu točku na koridoru sjever - jug za diverzifikaciju opskrbe plinom, njegovim otvaranjem promijenio se i položaj Hrvatske na energetskoj karti, a dobivena je dodatna fleksibilnost opskrbe plinom. Plin i LNG imaju važnu ulogu u početnom dijelu procesa dekarbonizacije, a u Europi već dokazuju svoj potencijal zamjenjujući ugljen, naftu i naftnu derivate. (D.J.)