Iako je završila srednju Ugostiteljsko-turističku školu, smjer slastičarstvo, Osječanka Jasmina Grmuša nikada nije našla posao u svojoj struci pa je u međuvremenu radila kao trgovac u pekarnici, čistačica u KBC-u Osijek i radnica u pogonu tvornice Saponia. Na kraju joj se dogodilo da se našla na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje duže od tri godine, iako je u međuvremenu odradila i doškolovanje za pomoćnog kuhara.

- Kao slastičar, ali i pomoćni kuhar gotovo je nemoguće naći posao na području Osijeka ako nemate iskustva. Priča o tome da nedostaje kvalificirane radne snage u ugostiteljstvu u Hrvatskoj zapravo se odnosi samo na Jadran i sezonu. Budući da sam imala dvoje male djece, za mene odlazak na Jadran nije dolazilo u obzir. Stoga sam se počela prijavljivati na sve poslove na koje sam naišla u Osijeku, ali sve su to bili poslovi na samo nekoliko mjeseci. U listopadu prošle godine ugledala sam oglas u HZZ-u za gerontodomaćicu u udruzi Spiritus Os, ali je uvjet bio završavanje edukacije, koja se nudila besplatno, pa sam to prihvatila - priča nam 43-godišnja Jasmina Grmuša.

Riječ je o projektu "Edukacijom i cjeloživotnim učenjem do zapošljavanja marginaliziranih skupina" nastalom u partnerstvu udruge Spiritus OS s udrugom za psihosocijalne potrebe Amadea iz Đakova te Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, a koji je za cilj imao osposobiti 30 žena za gerontodomaćice i njegovateljice starijih osoba.

- Dugotrajna nezaposlenost postala je ozbiljan problem u Hrvatskoj, a posebice u našoj županiji. Utvrdili smo kako, nažalost, navedeni problem dugotrajne nezaposlenosti pogađa žensku populaciju te smo s našim partnerima pokrenuli projekt u kojemu smo uspjeli osposobiti 30 žena za nove vještine i znanja. Sam projekt nije imao za cilj isključivo obrazovanje, već smo željeli dati i dodatnu dimenziju osobama koje su doista u nepovoljnom položaju na tržištu rada tako da im osiguramo razvoj nekih vještina s pomoću kojih će, uz dodatnu edukaciju i prekvalifikacije, biti osnažene i u mogućnosti pronaći samostalno posao te se tako uklopiti bolje u društvo i zajednicu u kojoj žive.

Tako smo kroz projekt dodatno proveli i pet radionica psihosocijalne podrške te radionice pisanja životopisa u Europass formatu, pripreme na razgovor za posao, kao i intervju s poslodavcem - objasnila je Ružica Bratić, voditeljica projekta.
Osječanka Jasmina s početka naše priče kaže kako je sama edukacija trajala oko dva i pol mjeseca, ali je već nakon šest mjeseci pronašla svoj prvi posao kao gerontodomaćica.

- Slučajno sam doznala da jedna od gerontodomaćica zaposlena na drugom projektu odlazi u mirovinu, pa sam se prijavila i počela raditi 1. srpnja ove godine. Iznimno sam sretna jer je ovo najbolji posao koji sam imala u životu. Svaki dan idem nasmijana na posao jer znam da ljudi jedva čekaju da dođem, da će se osmjehnuti kada me ugledaju. Prije nisam razmišljala o starosti, ali sada sam svjesna da je ta nemoć i usamljenost velik problem našeg društva i dobro je što postoje projekti koji razmišljaju upravo o tim ljudima. Edukacija za ovo zanimanje mi je jedan od najboljih poteza jer sada prelazim na novi posao također u okviru suradnje udruge Spiritus OS i Centra za socijalnu skrb. Uistinu sam presretna što sam imala sreće i vjerujem kako je ovo posao na koji mogu dugoročno računati - iskrena je Jasmina. Recimo kako je ovaj projekt financiran iz Europskog socijalnog fonda, Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014. - 2020., u sklopu javnog poziva Podrška socijalnom uključivanju i zapošljavanju marginaliziranih skupina u iznosu od 1.052.828,80 kuna.

Marija Mihelić