Sve se mijenja, pa i Amerika. U trenutku kada se u toj zemlji otvara rasprava o zabrani glasovitog filma “Zameo ih vjetar”, ovjenčanog s osam Oscara, zbog nekoliko prizora koji američke Crnce prikazuju u rasističkom kontekstu, nova društvena stvarnost izazvana buđenjem afroameričke zajednice pod vodstvom pokreta Black Lives Matter nameće nove kulturne imperative.

Tako je iz zaborava izvučena opera “X, The Life and Times of Malcom X”, praizvedena daleke 1986. u Njujorškoj gradskoj operi (New York City Opera), afroameričkog skladatelja Anthonyja Davisa, koju će 2023., ni manje ni više, izvesti Metropolitan Opera. To je prije nekoliko dana izvijestio The New York Times. Prema pisanju ovog američkog lista, intendant ove njujorške operne kuće je rekao kako je Met “predan predstavljanju uglednih crnačkih skladatelja”. Dodao je kako je “krajnje vrijeme da se djelo Anthonyja Davisa čuje i vidi na pozornici Metropolitana. Ovo je opera velike moći i uzvišenosti”. Zašto u Metu nisu tako razmišljali ranijih godina posve je jasno. Društveni kontekst je bio drukčiji.

Danas je Black Lives Matter vrlo utjecajan čimbenik u američkom društvu i mnogi se zapravo boje da se ne bi slučajno ogriješili o crnačku zajednicu i njezine fetiše. Otvorenost prema drugome i drukčijemu posve je poželjna, jedino što ovdje smeta, to je strah. Slobodno društvo se ne bi trebalo temeljiti na ravnoteži straha između suprotstavljenih zajednica koje ga čine, kao što je to danas u Sjedinjenim Državama. Kako je poznato, nekoliko policijskih ubojstava Afroamerikanaca na ulici izazvalo je bijes potlačenih pripadnika crnačke zajednice koji su prošle godine mjesecima masovno prosvjedovali, ali i poticali brojne nerede i uništavanje tuđe imovine. Pristaše pokreta Black Lives Matter su u svojoj kampanji nasilja pomeli mnoge spomenike posvećene zločestim, ali i posve benignim bijelcima, i to samo zato što su bijelci. Afroamerički književnik Shaun King zauzeo se čak za uništenje kipova Isusa Krista jer njihova bjelina navodno iritira pravdoljubive Crnce. Na udaru se u jednom trenutku našao i naš pokojni kipar Ivan Meštrović čije su konjaničke skulpture Indijanaca postavljene u središtu Chicaga zasmetale zagovornicima nove rasne paradigme. Teško je to mnogima prevaliti preko usana, ali kako postoji odvratni bjelački rasizam, isto tako postoji i onaj crnački. Dio establišmenta izrastao iz pokreta Black Lives Matter misli da je došlo njihovih pet minuta.

Tko zna, da nisu Afroamerikanci dignuli glavu i pokrenuli uličnu revoluciju, pitanje da li bi se netko uopće sjetio afroameričkog borca za građanska prava Malcolma X (1925.-1965.) ubijenog u političkom atentatu, iza kojeg su stajali crnački ekstremisti iz redova organizacije Nacija islama. Tu je organizaciju Malcolm X osnovao, ali se kasnije od nje ogradio. Učenje ove muslimanske sekte ide tako daleko da tvrdi kako su pogani bijelci zahvaljujući općenju sa životinjama degenerirali u majmune zbog čega im je poslan Isus Nazarećanin da ih uljudi. Prema njihovom nauku vladavina bijelaca je na izmaku. Nacija islama propovijeda da je kršćanstvo “religija bijelaca”. Otuda želja američkog spisatelja da bi se Crnci trebali obračunati s Isusovim kipovima. Od židovstva je Nacija islama preuzela ideju o “izabranom narodu”. To su ovdje, naravno, Crnci. Među zvučnim imenima iz show businessa koji su bili članovi ove političke organizacije su Michael Jackson, Ronald Bell (Kool & the Gang) i Snoop Dog. Svoju bliskost javno su iskazivali i brojni drugi reperi poput Ice Cubea ili skupine Public Enemy. Na islam u znak prosvjeda protiv rasizma prelaze brojni glazbenici jazza poput Abdullaha Ibrahima (Dollar Brand), Ahmeda Abdul-Malika (Jonathan Tim, Jr.), Yusefa Lateefa (William Huddleston), Arta Blakeyja (Abdullah Ibn Buhaina), Rashieda Alija (Robert Patterson), Ahmada Jamala (Frederick Russell Jones) ili Hamida Drakea (Henry Lawrence Drake). Ipak, velika većina njih nije se bavila politikom te nije ispovijedala vjerski radikalizam. Član Nacije islama bio je i glasoviti boksač Muhammad Ali, koji je rođen kao Cassius Clay. Muslimansko ime Malcolma X bilo je el-Hajj Malik el-Shabazz.

Skladatelj opere o Malcolmu X Anthony Davis napisao je također zapažene opere “Amistad” praizvedenu u Lyric Opera of Chicago 1997. i “Wakonda’s Dream”, koja je prvi puta izvedena u Operi Omaha 2007. Za svoj posljednji rad, operu “Central Park Five”, praizvedenu 2019. godine u Long Beach Operi u Los Angelesu, nagrađen je prošle godine Pulitzerovom nagradom za glazbu. Osim na području ozbiljne glazbe, Davis je ostavio traga i kao pijanist na više albuma jazza, svirajući zajedno s Jamesom Newtonom, Barryjem Altschulom, Marionom Brownom, Chicom Freemanom, Davidom Murrayom i Wadadom Leom Smithom. Nakon praizvedbe, njegova opera posvećena Malcolmu X postavljena je još samo jednom, u Oakland Opera Theatreu 2006. Snaga crnačkog pokreta dala je važnost onome što rade afroamerički umjetnici. Skladatelj Anthony Davis je izjavio da je Malcolm X danas još važniji te ističe kako je upravo on nadahnuo stvaranje pokreta Black Lives Matter.