U kontekstu turbulentnih međunarodnih odnosa Europska unija suočena je s brojnim izazovima koji ubrzano mijenjaju kvalitetu i način života njezinih građana. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 nastavljen je proces preslagivanja geopolitičkog utjecaja globalnih i regionalnih aktera, zbog čega je Europska unija postala izložena brojnim sigurnosnim, geopolitičkim, gospodarskim te socijalnim rizicima.

Pokušavajući dati odgovore na neka od najvažnijih pitanja sadašnje i buduće Europske unije, Hrvatska udruga za međunarodne studije - HUMS, u okviru već tradicionalne konferencije - Zagreb Forum VI, u Zagrebu je 27.09 2021. organizirala raspravu o budućnosti Europe u kontekstu globalnih promjena. Konferencija pod pokroviteljstvom MVEP-a ima izravnu poveznicu na Konferenciju o budućnosti Europe, koju je pokrenula Europska komisija u okviru resora Demokracija i demografija kojeg vodi potpredsjednica EK-a Dubravka Šuica. Konferencija HUMS-a odvijat će se kroz tri panela u razdoblju od rujna do prosinca 2021. godine, a sve s ciljem da se otvori rasprava o zajedničkoj budućnosti Europske unije.



EU i odnosi s Rusijom, NATO savezom, SAD-om, ali i Kinom, pa i Balkanom? Mnogo je pitanja, ali većina njih od iznimne je važnosti za daljnje političke, ekonomske i geostrateške utjecaje..., o čemu za Magazin, a u svezi spomenute konferencije, govori doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, moderatorica zagrebačke konferencije:

- Osim odnosa s Rusijom i zaista pogoršane situacije na zapadom Balkanu, trenutačno su u fokusu EU-a zasigurno transatlantski odnosi. Vidimo da je došlo do stvaranja trilateralnog obrambenog pakta između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država - AUKUS koji predviđa širok raspon diplomatske i tehnološke suradnje - od kibernetičke sigurnosti do umjetne inteligencije, međutim, primarno je usmjeren na dogovor o opremanju Australije flotom podmornica s nuklearnim pogonom, iako još uvijek ne i s nuklearnim naoružanjem. U Parizu je odluka Australije da otkaže ugovor s Francuskom u vrijednosti od 90 milijardi za 12 konvencionalnih podmornica primljena kao "nož u leđa" od strane Washingtona i Londona, zbog čega će ovaj potez ostaviti snažne posljedice na povjerenje između Francuske i njezina tri partnera. Naime, na transatlantskoj razini postaje očit nedostatak koordinacije Sjedinjenih Država sa svojim partnerima iz EU-a, ovaj put u Indo-Pacifiku. Visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell izjavio je da Unija, koja je vlastitu Indo-pacifičku strategiju objavila istoga dana kada je otkriveno postojanje AUKUS-a, nije obaviještena o novom sigurnosnom paktu. Savez AUKUS mogao bi imati dublje implikacije na francusko-američke odnose, kao i francusko-britanske. Zapravo, u Parizu se to vidi kao potvrda kontinuiteta politika različitih američkih administracija koje nisu baš sklone konzultacijama s europskim partnerima. Štoviše, u posljednjem slučaju vidimo da se Sjedinjene Države aktivno natječu s Francuskom čiji je ugovor s Australijom bio ključan za njezine gospodarske interese. Nazire se namjera stvaranja tzv "anglosaksonske sfere", što može izazvati tektonske promjene u međunarodnim odnosima. Treba naglasiti i da su francusko-australski odnosi dovedeni u pitanje. Ugovor o izgradnji devet konvencionalnih podmornica bio je dio "strateškog partnerstva" s Australijom, zapravo, okvir francusko-australskih odnosa za sljedećih 50 godina. Bio je to ključni dio Indo-pacifičke strategije strukturirane oko osi Pariz-Delhi-Canberra, koju je predsjednik Emmanuel Macron promovirao 2018. u Sydneyu. Osjećaj izdaje danas je zaista prisutan, osobito s obzirom na činjenicu da su posljednje australsko-francuske konzultacije koje se odnose na vojnu i sigurnosnu suradnju odrađene 30. kolovoza. Prihvaćanjem ovog dogovora Australija sada usklađuje svoju "kinesku strategiju" sa strategijom Washingtona.

Dodala bih da je Francuska jedina država EU-a s vojnom prisutnošću u Indo-Pacifiku te je tijekom proteklih godina nastojala više surađivati s Njemačkom i Nizozemskom. Sada ostaje za vidjeti hoće li i kako Pariz uspjeti "europeizirati" to pitanje. Iz perspektive Washingtona, EU je previše mekan prema Kini, a iz europske perspektive Sjedinjene Države djeluju previše agresivno prema Kini. Unija je stoga nastojala razviti vlastitu strategiju za Indo-Pacifik i produbiti veze sa zemljama regije. Ovaj događaj, na žalost, potvrđuje da su europski interesi u opasnosti i da mogu postati kolateralna žrtva u globalnom natjecanju velikih sila, poput ovog između Sjedinjenih Država i Kine.



Uzimajući sve faktore u obzir, kakva je budućnost EU-a kao zajednice ravnopravnih članica?

- Nakon četiri godine neobično loših odnosa s Trumpovom administracijom, Europska unija s oduševljenjem je dočekala dolazak Bidenove administracije, vjerujući da je moguće obnoviti strateško savezništvo s SAD-om i NATO-om koji će i dalje biti stabilan oslonac EU-a. Već 2019. Ursula von derLeyen, predsjednica EK-a, najavila je geopolitičku Komisiju kojoj je cilj izgraditi partnerstvo sa SAD-om, ali i unaprijediti odnose sa sve samosvjesnijom Kinom. Iz današnje perspektive, to su za SAD vrlo suprotstavljeni ciljevi. Međutim, Europska unija energetski ovisi o Rusiji, i treba naći modalitete suradnje s njom, Kina je najveći njemački trgovinski partner.

Predsjednik Macron iskoristit će predsjedavanje EU-om koje počinje u siječnju 2022. za promicanje inicijative stvaranja Europske obrambene agencije, obrambenog entiteta koji će značiti rezanje pupčane vrpce sa SAD-om, ili, bolje rečeno s NATO-om, iako ne u potpunosti. Cilj je veća povezanost sa zemljama izvornog područja utjecaja francusko-njemačke osi - Nizozemskom, Belgijom, Luksemburgom, Danskom, Norveškom i Austrijom, kao i jačanje francuskog i njemačkog nacionalnog suvereniteta. Na neki način davni Elizejski ugovor iz 1963. godine između De Gaullea i Adenauera, koji je definirao prijateljske odnose između dviju europskih sila, ponovno bi trebao biti oživljen. Francusko-njemačka osovina mogla bi obnoviti suradnju i s Rusijom koju sad vidimo na projektu Sjeverni tok II. Naime, povlašteni energetski sporazumi, zajedno s revitalizacijom nuklearne energije (od koje se trenutačno odustaje), kao i razvoj obnovljivih izvora energije bili bi važna europska političko-ekonomska referenca za iduće petogodišnje razdoblje. Zato mislim da će na izborima 2022. Macron igrati na kartu vanjske politike. Budući da je unutarnja sigurnosna i politička situacija u zemlji prilično izazovna, izborna kampanje naglasit će političku, ekonomsku, i vojnu neovisnost Francuske, ali i EU-a, obnovu utjecaja Francuske u svjetskoj geopolitici, osobito kroz revitalizaciju Frankofonije.



Ideja stvaranja europske vojske, strateška autonomija EU-a, kakva je oko toga situacija?

- Ideja o formiranju EV-a ponovno je oživjela nakon kaotičnog povlačenja iz Afganistana, o kojem većina europskih saveznika nije bila obaviještena. Ponovila se situacija iz Sirije iz 2018. godine, kada su savezničke snage ostale u okruženju. U području obrane i sigurnosti EU se u potpunosti oslanja na NATO, stoga je činjenica da bi EU trebao imati važniju ulogu u području vlastite sigurnosti. Francuska je dugo odbacivala planove o stvaranju zajedničke vojske, međutim, sada predvodi planove o strateškoj autonomiji i neovisnosti od SAD-a. Naime, nakon libijske krize, NATO, unatoč misiji na Mediteranu, nije spriječio migrantsku krizu 2015. Francuska je usko povezana s Afrikom koja je za nju benefit (Mitterand - bez Afrike nema Francuske), ali i izvor prijetnji u smislu jačanja islamskog džihadizma i terorizma. Francuska ima nekoliko vojnih misija u Africi i želi zaštititi svoj teritorij, ali i teritorij drugih europskih zemalja, što je legitimno.

S druge strane, Sjedinjene Države žele status quo na Mediteranu i na prostoru Bliskog istoka, one su svoj interes usmjerile na Indo-pacifičku regiju. Prioritet im je Kina, i stoga manje pozornosti posvećuju Europi, Sredozemlju i Africi, zbog čega se na ovom prostoru stvara geopolitički i sigurnosni vakuum koji Francuska želi ispuniti. Svjedočimo vrlo proaktivnoj vanjskoj politici Francuske u Libanonu, Iraku, Siriji… Našli smo se pred važnim pitanjem - što je Europskoj uniji NATO, treba li ga osnažiti u suočavanju s budućim izazovima, je li buduća europska vojska predstavlja paralelnu sigurnosnu strukturu koje bi istovremeno umanjila značaj NATO-a. Sve su to vrlo važna pitanja o kojima smo raspravljali tijekom prvog panela konferencije Zagreb Forum VI - Budućnost Europe u kontekstu globalnih promjena.