TvObzor
GREEN ON RED

Preduvjeti za eskalaciju alt-countryja
Objavljeno 1. listopada, 2021.

Green on Red su više nego ijedan drugi sastav predstavljali svojevrsni most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Buffalo Springfield, Love, The Byrds...) i pokreta “No Depression” s kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća. Uz The Long Ryderse, Rain Parade, Thin White Rope i The Dream Syndicate činili su jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih, utemeljenog na spajanju spomenutog folk/country nasljeđa The Byrdsa, neopsihodelije i garažnog punk-rock zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse, bili ponajviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju alt-countryja.



Godine 1979. bend je pod imenom The Serfers formirao kantautor iz Tucsona u Arizoni, Dan Stuart, zajedno s klavijaturistom Seanom Nagoreom (ubrzo će ga zamijeniti Chris Cacavas), basistom Jackom Watersonom i bubnjarom Vanom Christianom. Još uvijek kao The Serfersi, u ljeto iduće godine preselili su se u Los Angeles, gdje su promijenili ime u Green on Red (po naslovu jedne od njihovih pjesama) kako bi se izbjegla zabuna s lokalnom surf-punk grupom. S novim bubnjarom Alexom MacNicolom, pristiglim iz pratećeg benda Lydije Lunch, samoizdali su debitantski psihodelični EP “Two Bibles”, no njihovo prvo šire dostupno izdanje bio je mini album “Green on Red” koji su 1982. sinimili za etiketu Down There u vlasništvu frontmena The Dream Syndicatea Stevea Wynna. Mini albumom dominirale su Cacavasove orgulje i melodiozna psihodelija s utjecajima The Velvet Undergrounda, a iako najbolje pjesme “Illustrated Crawling” i “Death and Angels” sugeriraju snagu i melodijski potencijal benda, bila je to tek najava onoga u što će se Green on Red razviti u sljedećih nekoliko godina.

Cacavasove manzarekovske orgulje i Stuartov gitarističko-vokalni iskaz na tragu Rogera McGuinna bili su u prvom planu i na vrlo dobrom debitantskom albumu “Gravity Talks” (1983.), no dolaskom gitarista, pjevača i autora Chucka Propheta u grupu, te podjelom uloga između njega i Stuarta, zvuk im se polako počeo približavati onome što će uskoro postati klasični Green on Red sound. Bio je to zvuk što je najavio cijelu plejadu sastava koji će krajem osamdesetih kroz pokret “No Depression” reanimirati nasljeđe americane. Iako je Cacavas ubrzo napustio bend kako bi se potpuno posvetio samostalnoj karijeri, Green on Red su u ovoj postavi snimili svoja najznačajnija ostvarenja.

U pjesmama kao što su “Sea Of Cortez” i “That’s What Dreams Are For”, album “Gas Food Lodging” (1985.) predstavio je izniman spoj country-rocka i eklektične roots glazbe, a ništa slabiji nije bio ni njegov nasljednik iz iste godine, “No Free Lunch”, s dominantim countryjem podjednako u autorskom materijalu i u izboru covera poput “(Gee Ain’t It Funny How) How Time Slips Away” Willieja Nelsona. Dvije godine kasnije objavili su “The Killer Inside Me”, osrednji projekt zamišljen prije kao album kolaboracije Stuarta i Propheta negoli kao izdanje grupe. Naime, i Cacavas i Waterson sve su intenzivnije radili na samostalnim karijerama, zbog čega su iduću ploču “Here Come the Snakes” (1988.), na kojoj su se našli sjajni brojevi “Way Back Home”, “Morning Blue” i “Rock ‘n’ Roll Disease”, Stuart i Prophet realizirali uz pomoć studijskih glazbenika. Isti je dvojac nakon koncertnog “Live at the Town & Country” iz 1989., s raznim postavama gostujućih glazbenika snimio “This Time Around” (1989.) i “Scapegoats” (1991.), solidne studijske albume, no slabije u usporedbi s prethodnim radovima Green on Reda.

Posljednji album Green on Reda pod nazivom “Too Much Fun” izišao je 1992., nakon čega su se i Stuart i Prophet okrenuli samostalnim karijerama. Prophetu je išlo (i još uvijek ide) prilično dobro, dok je Stuart inicijalno objavio jedan album “Can O’ Worms” (1995.) i negdje se pritajio do rujna 2005., kada je Green on Red reanimiran u svojoj najboljoj postavi - Stuart, Prophet, Cacavas i Waterson te novopridošli bubnjar Darren Hess (MacNicol je preminuo u međuvremenu) - premda tek na godinu i nekoliko mjeseci, za potrebe povratničke, a ujedno i oproštajne turneje.

Danijel Miklić
Možda ste propustili...

ADELE: 30 (COLUMBIA)

Suze krijem, one padaju

DRUGI DIO PRVE SEZONE NOVE MAX ORIGINAL SERIJE

Tračerica na HBO-u

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana