Žena koja se ne zaboravlja: Od pastorove kćeri, preko Kohlove djevojčice, do najmoćnije političarke svijeta
O ostavštini prve njemačke kancelarke Angele Merkel i krizama s kojim se susretala tijekom svoja četiri mandata i 16 godina upravljanja Njemačkom razgovaramo s rođenim Osječaninom, prof. dr. sc. Goranom Bandovom, jednim od vodećih hrvatskih stručnjaka za međunarodnu i europsku politiku te vodećim hrvatskim stručnjakom za njemačku politiku.
Bandov je značajan dio svoje znanstvene karijere ostvario upravo u Njemačkoj gdje je magistrirao i doktorirao u području društvenih znanosti na Sveučilištu u Hamburgu, na kojemu je i radio kao znanstveni istraživač te znanstveni suradnik Instituta za mirovna istraživanja i sigurnosnu politiku od 2004. do 2014. godine. Danas je redoviti profesor u području politologije i radi u rektoratu Sveučilišta u Zagrebu, aktivan je u nizu međunarodnih znanstvenih organizacija, među ostalima Global Young Academy i World Academy, a već je treći put biran za člana Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora iz redova uvaženih stručnjaka. Bandov je dobitnik niza međunarodnih stipendija i priznanja, a posebno se ističe prestižna međunarodna nagrada Rotary International - Rotary Peace Fellow, koju je dobio 2017. godine. S profesorom Bandovom razgovaramo pred sam kraj četvrtog mandata kancelarke Merkel, njezinim političkim početcima, usponu u vrh njemačke i svjetske politike te najznačajnijim krizama s kojima se susretala tijekom svojih kancelarskih mandata.
OSVAJANJE VLASTI
Čini se kako je kancelarka Merkel imala vrlo zanimljiv, ali i trnovit put uspona u vrh njemačke i svjetske politike. Kao što znamo, bila je politički aktivna u Istočnoj Njemačkoj i u vremenima prije ujedinjenja Njemačke...?
- Iako je Angela Merkel rođena u Hamburgu (1954.), već za rana djetinjstva seli se s obitelji na istok jer joj otac dobiva službu luteranskog pastora u Istočnoj Njemačkoj. Upravo tamo i započinje svoju političku karijeru u redovima građanske opozicije komunističkom režimu DDR-a. Tada je već iza sebe imala završen studij fizike Sveučilišta u Leipzigu te obranjen doktorat iz kvantne kemije u Berlinu te je bila aktivna mlada znanstvenica s nizom znanstvenih radova iza sebe u području prirodnih znanosti, sve do aktivnog ulaska u politiku 1989. godine. I vjerojatno bi, ako je suditi prema prvim radovima, bila vrlo uspješna znanstvenica da nije osjetila zov politike i želju za sudjelovanjem u društvenim promjenama. Zanimljivo je kako je najlošiju ocjenu - dovoljan - imala iz predmeta marksističko-lenjinistička ideologija, tako da ne iznenađuje njezina aktivna uloga u građanskoj opoziciji DDR režimu.
I nakon pada Berlinskog zida proces potpunog ujedinjena dvije Njemačke činio se dalekim, projekcije su govorile o desetljećima koji će biti nužni da se dvije države ujedine u jednu. Strah zapadnih država Europe, ali i istočnih, od ujedinjene Njemačke nije iščezao unatoč čvrstim demokratskim vrijednostima kojima je bila odana Zapadna Njemačka. Ipak, ujedinjenje Njemačke dogodilo se gotovo preko noći, o zaslužnima za to mogli bismo nadugo, no svakako ključnu ulogu imao je tadašnji kancelar Helmut Kohl, koji je postao kancelar ujedinjenja Njemačke.
Angela Merkel pad Berlinskog zida dočekuje kao članica Demokratskog pokreta te glasnogovornica demokratske istočnonjemačke vlade, a već u prosincu 1990. godine nakon ujedinjenja Njemačke postaje zastupnicom CDU-a u njemačkom Bundestagu jer se njezin Demokratski pokret spojio s CDU-om kancelara Kohla. I upravo on, kancelar Kohl, imao je vrlo značajnu ulogu u njezinoj političkoj afirmaciji jer ju je imenovao za ministricu za žene i mladež, a zahvaljujući svom političkom mentoru kancelaru Kohlu 1994. godine postaje savezna ministrica za okoliš, zaštitu prirode i sigurnost nuklearnih reaktora, što samo dodatno potvrđuje njezin interes za ostvarivanje održivog razvoja i brigu za klimatske promjene, koje će kasnije doći do izražaja u nizu navrata kada i sama postane kancelarka.
No, unatoč tom mentorskom, gotovo očinskom, odnosu kancelara Kohla s Angelom Merkel, nije sve idealno završilo u njihovu odnosu?
- U politici prvenstveno postoje interesi, puno manje klasična prijateljstva, iako, naravno, ima prostora i za njih. No politički razum nalaže da se razmišlja oslobođeno od prvotnih emocija i da se situacije analiziraju dugoročno, a koraci naprijed ostvaruju jedan po jedan. A 1999. godine, u trenutku kada je CDU već bio opozicijska stranka, a Merkel je bila glavna tajnica stranke, među građanima poznata kao "Kohlova djevojčica", jer ju je i on sam tako nazivao u užim prijateljskim krugovima, izlazi na površinu ozbiljan politički skandal vezan za nezakonite donacije uplaćivane na račun CDU-a. Kao odgovorna osoba označen je Helmut Kohl, tada počasni predsjednik stranke, no on je odbijao javno reći ime donatora.
U toj situaciji Angela Merkel objavljuje imena donatora i traži distanciranje stranke od Kohla. On u svojoj obrani ne napada nju direktno, nego njegova nasljednika na čelu stranke Wolfganga Schäubla, koji u konačnici nakon duže javne polemike napušta mjesto predsjednika stranke, također pod sumnjom primanja nedopuštenih donacija. I tada se širom otvaraju vrata Angeli Merkel na samo čelo stranke - kao prva osoba koja je tražila od stranke da raščisti s problematičnim radnjama u samoj stranci i s visokim čelnicima koji su bili upetljani u te nedopuštene radnje. To je bio trenutak potpune afirmacije i javne emancipacije.
BIRAČI SU ODLUČILI
Znači, to je trenutak kad se Angeli Merkel otvaraju vrata da postane prva njemačka kancelarka?
- Mjesto predsjednice CDU-a Merkel preuzima u travnju 2000. godine, no do kancelarske pozicije proći će još godine unutarstranačkih političkih borbi s "dečkima" unutar demokršćana, koji su se teško mirili da bi upravo "Kohlova djevojčica" mogla stati na čelo Njemačke. U prvoj unutarstanačkoj borbi za kancelarsku nominaciju za izbore 2002. godine Angela Merkel nije uspjela dobiti podršku članova sestrinskih stranaka CDU i CSU. Nominaciju je dobio iskusni demokršćanski političar iz Bavarske, čelnik CSU-a Edmund Stoiber. No on je u srazu sa socijaldemokratskim kandidatom i tadašnjim kancelarom Gerhardom Schröderom izgubio izbore, što je potpuno otvorilo vrata Angeli Merkel da se nametne kao vođa oporbe na njemačkoj političkoj sceni.
I očigledno je bila vrlo uspješna kao vođa oporbe, kad na sljedećim parlamentarnim izborima 2005. godine i postaje kancelarka Njemačke...
- Na mjestu lidera oporbe Merkel se zalagala za niz reformi njemačkog gospodarstva i zakonodavstva koje bi poslodavcima omogućile jednostavnije poslovanje. Istovremeno se aktivno zalagala za uravnoteženija socijalna prava, a sve u cilju povećanja konkurentnosti njemačkog gospodarstva u globalnim okvirima. Bila je vrlo aktivna zagovornica jačanja njemačko-američkih veza. Kao oporbena čelnica snažno je kritizirala vladu kancelara Schrödera zbog podrške Turskoj da postane članica Europske unije te je kao alternativu ponudila privilegirano partnerstvo, što se iz današnje perspektive čini kao vrlo zanimljivo rješenje i za Tursku i za Europsku uniju, tako da se može reći da je imala realne vizije budućnosti. Očigledno su njemački birači prepoznali njezinu energiju i viziju kad su je izabrali za kancelarku na izborima 2005. godine, i to kao prvu ženu na tom mjestu.
BORBA S KRIZOM
Kao što napominjete, 2005. godine Angela Merkel postaje prva njemačka kancelarka, a nakon toga svoj položaj potvrđuje i na izborima 2009., 2013. te 2018. godine. Koliko je na njezine mandate tijekom 16 godina utjecao niz vrlo izazovnih kriza?
- U pravu ste, međunarodne krize zapravo značajno utječu na svaki mandat kancelarke Merkel. No upravo kvalitetni odgovori na krizna stanja ojačali su njezin položaj na političkoj sceni kako Njemačke tako i u svjetskoj političkoj areni, gdje je u nekoliko navrata proglašavana najmoćnijom ženom svijeta.
Merkel je konstantno naglašavala međunarodnu suradnju kako u kontekstu Europske unije i NATO-a tako i jačanje transatlantskih gospodarskih odnosa. Angela Merkel je 2007. godine bila predsjednica Europskog vijeća i imala je središnju ulogu u pregovorima o Lisabonskom ugovoru i Berlinskoj deklaraciji. Prva kriza koja je znatno zaljuljala odnose unutar Europske unije bila je kriza eura i globalna financijska kriza, kada Merkel javno zagovara da je upravo euro temelj europske gospodarske snage i da je monetarna unija preduvjet daljnjeg razvoja Europske unije.
Merkel je odigrala ključnu ulogu u upravljanju tom globalnom financijskom krizom i europskom dužničkom krizom. Uspješno je ispregovarala dogovor o poticajnom paketu 2008. godine usredotočujući se na potrošnju u području infrastrukture i javnih ulaganja kako bi se ublažio ekonomski udar na eurozonu i sva gospodarstva izravno povezana s njom. Na njemačkoj političkoj sceni upravo se kao reakcija na eurokrizu pojavljuje nova stranka Alternativa za Njemačku (AfD), no uspješan odgovor kancelarke Merkel na tu krizu onemogućuje da AfD ostvari ozbiljniji rezultat.
MIGRANTSKA POLITIKA
No čini se kako već iduća kriza s migrantima otvara puno šire vrata upravo AfD-u koji spominjete?
- U jeku najsnažnijeg migrantskog vala 2015. godine i poznate rečenice kancelarke Merkel "Wir schaffen das" (slobodni prijevod: "Mi to možemo"), koju izgovara prvi put javno pred zastupnicima njemačkog Bundestaga 31. kolovoza 2016., pojačava se strah jednog dijela njemačkih građana, posebice na istoku Njemačke, od migranata koji dolaze iz prvenstveno nekršćanskih država svijeta, ponajviše iz okolnih regija Europe. Upravo u tom političkom prostoru profitira AfD, koji, iako se prvo pojavljuje kao antieuro stranka, afirmaciju u cijelosti doživljava tek dolaskom migrantske krize te se definira kao antimigrantska stranka i pozicionira se desno od sestrinskih demokršćanskih stranaka CDU i CSU.
Upravo je pitanje reakcije kancelarke Merkel na migrantsku krizu, otvaranjem vrata stotinama tisuća migranata, ubrzavanjem procesa za dobivanje azilantskog i izbjegličkog statusa, trenutak koji će najsnažnije obilježiti njezine kancelarske mandate. Unatoč nizu vrlo oprečnih razmišljanja, čini se, kako god tumačili njezin potez otvaranja vrata svoje zemlje strancima u nevolji, da bi Njemačka od tih ljudi dugoročno mogla profitirati jer njemačkom gospodarstvu kronično nedostaje radnika. Ključni izazov bit će integracija tih novih migranata, njihovo obrazovanje i usavršavanje za poslove koji su nužni njemačkom (i šire europskom) gospodarstvu, kao i prihvaćanje vrijednosti na kojima se temelji njemačko i europsko društvo. Ako se integracija razvije u tom smjeru, reakciju kancelarke Merkel na migrantsku krizu iz 2015. godine možemo promatrati kao značajan uspjeh i odgovornu reakciju državnika. Ako bi izostala puna integracija novih migranata u društvo te ako bi novi migranti bili uzrok napetosti u njemačkom i europskom društvu, povijest će uprijeti prst odgovornosti upravo prema kancelarki Merkel.
Darko Jerković
Otvaranje vrata stotinama tisuća migranata, ubrzavanje procesa za dobivanje azilantskog i izbjegličkog statusa najsnažnije su obilježili kancelarske mandate Merkel...
Angela Merkel odigrala je ključnu ulogu u upravljanju globalnom financijskom krizom i europskom dužničkom krizom iz 2007. i 2008. godine...
Do kancelarske pozicije Merkel je prošla tešku borbu s "dečkima" unutar demokršćana, koji su se teško mirili da bi "Kohlova djevojčica" mogla stati na čelo Njemačke...
I dalje važna i utjecajna
Stojimo pred samim krajem četvrtog i, prema odluci same Angele Merkel, posljednjeg njezina kancelarskog mandata. Znamo li što planira dalje, jesu li poznati već sada neki planovi, postoje li neka konkretna očekivanja?
- Kancelarka Merkel najavila je kako planira čitati knjige i odmarati se sa svojim suprugom. No, budimo realni, teško je očekivati za nekog tko je tako dugo u svijetu politike da se iz nje potpuno makne. Pritom treba naglasiti i kako analize pokazuju da je Angela Merkel i nadalje najomiljenija političarka Njemačke te bi vrlo vjerojatno da se kandidirala za još jedan mandat dobila još jednom povjerenje građana. Ona je samostalno odlučila da je vrijeme da se povuče iz izvršne politike na najvišoj razini da se može koncentriranije posvetiti nekim drugim aktivnostima, no duboko vjerujem kako će nastaviti utjecati na političke procese s neke druge pozicije, manje pod svjetlima reflektora, ali jednako snažno i odlučno. Djelovanje u nekoj političkoj zakladi čini se najprimjerenijim mjestom, no siguran sam da bi kancelarku Merkel rado u svojim redovima vidjeli i u gospodarstvu i znanosti, tako da možemo biti sigurni da će nastaviti utjecati na političke procese, samo s druge pozicije i drugim sredstvima.
Borba za zelenu Europu
Kada govorimo o krizama, na globalnoj razini osjećamo klimatske promjene, o njima se dosta govori, no čini se kako se malo zapisanog ostvaruje. Još od prvog kancelarskog mandata Angela Merkel zagovara održivi razvoj i borbu protiv klimatskih promjena kao temelj svih svojih politika. Koliko je bila uspješna u tome?
- Borba protiv klimatskih promjena i za održivi razvoj jedna je od ključnih tema kancelarke Merkel. Analize pokazuju kako je, primjerice, pojam “zaštita klime” spomenut gotovo na svakom zasjedanju njemačkog Bundestaga tijekom sva četiri njezina kancelarska mandata. Uz to, samo treba podsjetiti kako je upravo i sama Angela Merkel na početku svoje političke karijere bila i savezna ministrica za zaštitu okoliša u vladi kancelara Kohla, što pokazuje njezin izravan politički interes u tom području političkog djelovanja. U njezinu prvom govoru na početku prvog kancelarskog mandata 2005. godine kancelarka Merkel promovira se kao klimatska kancelarka, a i Njemačka je tada bila pionir u pogledu eksploatacije obnovljivih izvora energije. Merkel je tijekom iduća četiri kancelarska mandata predstavila program “Energiewende”, koji se usredotočio na budući energetski razvoj, nastojeći postupno ukinuti nuklearnu energiju u Njemačkoj, smanjiti emisije stakleničkih plinova i povećati obnovljive izvore energije. No, unatoč puno zagovaranja, usvojenog niza zakona koji potiču korištenje obnovljive energije, odnosno zakona koji ciljaju na zaštitu klime, često se radilo o kompromisnim rješenjima s gospodarstvom, koje bi ostvarivanje zelenih politika ostavilo sa strane na čekanju. Čak i sama kancelarka Merkel priznaje na kraju svog četvrtog mandata da, iako je poduzeto dosta toga, moralo se na pitanje zaštite klime koncentrirati značajno više. Pritom treba naglasiti kako su zastupnici Bundestaga tek u ovom sazivu odobrili izlazak Njemačke iz eksploatacije klimatski štetnog ugljena 2038., što samo dodatno potvrđuje da prostora za snažniji napredak u tom području definitivno ima. Za očekivati je kako će buduća vlada, koja će vjerojatno imati i predstavnike Zelenih u svojim redovima, biti odlučnija u smjeru ostvarivanja zelenih politika, no definitivno je i sama kancelarka Merkel utrla dobar i čvrst smjer prema punom ostvarivanju zelenih politika i održivog razvoja te zaštite klime.